Samuilova tvrđava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pogled na tvrđavu na zalazak Sunca
Glavna kapija Gornjeg Grada

Samuilova tvrđava je srednjovekovno utvrđenje u Ohridu na obali Ohridskog jezera i spada u red gradskih tvrđava. Utvrđenje je smešteno na dva brda čiji se vrhovi uzdižu na 90 i 50 metara iznad nivoa jezera koje ga okružuje i pruža prirodnu odbranu njegovoj zapadnoj i južnoj strani. Grad je sa tri strane (zapadna, severna, istočna) opasan bedemima različite visine u zavisnosti od položaja.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Utvrđenje se naziva Samuilova tvrđava ili Samuilov grad prema caru Samuilu kome se pripisuje izgradnja utvrđenja u njegovom današnjem obliku.

Pored ovog naziva često se koristi i termin Ohridska tvrđava odnosno Ohridski grad jer se današnji Ohrid dugo vremena nalazio unutar bedema utvrde.

Prošlost Samuilovog grada[uredi | uredi izvor]

Za opširniju istoriju pogledajte članka Ohrid
Pogled na Samuilovu tvrđavu

Na području Ohrida u antici je postojao grad Lihnidos čije se središte prostiralo na prostoru današnjeg Gornjeg grada o čemu svedoče brojni arheološki nalazi.

Jaka tvrđava se na ovom mestu prvi put pominje u hronici Jovana Malale oko 476. godine kada je ostrogotski kralj Teodorik neuspešno pokušao da je zauzme.

Nakon uspeha velikog slovenskog ustanka protiv Vizantije i stvaranja slovenskog Samuilovog carstva nova prestonica (nakon Prespe) postao je Ohrid koji je opasao bedemom. U sklopu utvrđenog grada podigao je i Gornji grad(Gornji Saraj) sa svojim dvorcem koji se izdizao nad ostalim delom grada znanim kao Varoš.

Nakon propasti Samuilove države, grad 1018. godine osvaja vizantijski car Vasilije II. Tokom vremena nalazio se u posedu Bugara i Vizantinaca, a osvojili su ga Normani na svom pohodu na Balkan.

Srpski kralj Dušan ga zauzima 1334. godine i on je od tada u srpskim rukama sve do smrti Marka Kraljevića (1394. godine), kada pada u turske ruke. Za vreme srpske uprave gradom su upravljali:

Grad je mirno prešao u turske ruke, bez rušenja ili represalija prema lokalnom stanovništvu. Međutim kada su stanovnici Ohrida pomogli Skenderbegu, sultan Muhamed II je nakon pobede nad njim odveo jedan broj gradskih bojara u Carigrad kao zarobljenike.

Pogled na delove tvrđave koji se istražuju

Arheološki nalazi u tvrđavi[uredi | uredi izvor]

Na području Gornjeg grada(Citadele) tokom poslednjih godina izvršen je veći broj arheoloških istraživanja u kojima je otkriveno nekoliko veoma vrednih predmeta. Pored većeg broja srebrnih predmeta (malih kolica, sandala,...) nađene su i dve zlatne maske, kao i zlatna narukvica sa prstenom. Značaj nalaza ovih maski je u tome što je time potvrđena pretpostavka da su one bile sastavni deo antičkomakedonske kulture, pošto su na širem području grada Ohrida početkom XX veka pronađene 4 ovakve maske. Dve od tih maski su završile u Sofiji, dok se dve nalaze u zbirci Narodnog muzeja u Beogradu.

Svi ovi predmeti pripadaju Antičkomakedonskoj civilizaciji u čije vreme se na ovom mestu nalazio grad Lihnidos, a datirani su između V i III veka p. n. e..

Vidi još[uredi | uredi izvor]