Arhiepiskop i mitropolit karlovački Samuilo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Samuilo (Maširević)
Lični podaci
Datum rođenja(1804-01-16)16. januar 1804.
Mesto rođenjaSombor, Austrijsko carstvo, danas Srbija
Datum smrti20. januar 1870.(1870-01-20) (66 god.)
Mesto smrtiSremski Karlovci, Austrougarska, danas Srbija
Episkop temišvarski
Godine(1853-1864)
PrethodnikPantelejmon Živković
NaslednikAntonije Nako
Arhiepiskop i mitropolit karlovački
Godine(1864-1870)
PrethodnikJosif (Rajačić)
NaslednikProkopije (Ivačković)

Samuilo Maširević (Sombor, 16. januar 1804Sremski Karlovci, 20. januar 1870) bio je arhiepiskop i mitropolit karlovački od 1864. do 1870. godine.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Biliću, sadašnjem prigradskom naselju Sombora, 16. januara 1804. godine. Njegovo svetovno ime bilo je Sava Maširević. Završio je gimnaziju, pravne i teološke nauke, pa se zamonašio 4. jula 1826. godine u manastiru Krušedolu od strane arhimandrita Dimitrija Krestića. Bio je arhiđakon, sinđel i profesor bogoslovske škole u Vršcu. Potom je bio arhimandrit i starešina manastira Svetog Đurđa i Bezdina. Kada je 1836. godine proizveden za arhimandrita, njegov vršnjak i prijatelj Jovan Sterija Popović štampao je u Budimu odu Samuilu Mašireviću.

Kao arhimadrit manastira Bezdina izabran je 30. oktobra 1852. a posvećen 8. maja 1853. za episkopa temišvarskog. Jedanaest godina kasnije, 25. jula 1864. godine, izabran je za mitropolita karlovačkog i patrijarha srpskog. Prvo je postavljen za administratora mitropolije, pa zatim izabran.[2] Potpisivao se kasnije samo sa "patrijarh" (izostavivši "srpski") da bi tako ujedinio Srbe i Rumune.[3] U njegovo vreme ipak su se otcepili pravoslavni Rumuni iz Erdelja i Banata od karlovačke mitropolije, kojoj su se, sto godina ranije, priključili, da bi izbegli masovno unijaćenje koje je tada vršeno u rumunskom delu Banata i Erdelju. Pod Maširevićevim predsedništvom održan je u Sremskim Karlovcima Srpski narodni crkveni sabor 186465. godine, na kojem je doneto novo ustrojstvo karlovačke mitropolije. To ustrojstvo je 1868. godine potvrdio car Franc Jozef, poznato pod imenom carski reskript. Po ovome reskriptu upravljalo se karlovačkom mitropolijom sve do tridesetih godina 20. veka.

patrijarh Samuilo

Kao patrijarh, Maširević je bio čovek čvrste ruke i mnogo se angažovao na sređivanju prilika u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, naročito prema položaju svešteničkog staleža i crkvene hijerarhije. Napisao je više rasprava o problemima pravoslavne crkve.

Na Narodnom crkvenom saboru u Karlovcima, održanom 1869. godine, Maširević je došao u sukob sa Aleksandrom Sandićem poslanikom Miletićeve stranke o pitanju izbora predsednika Sabora. U stvari, to je bila samo prva javna manifestacija razmimoilaženja Maširevića i Miletićeve stranke, koja je tinjala ranije. Zbog velikog sukoba sa Miletićevcima ovaj sabor se raspustio, ne rešivši mnoga važna pitanja naročito iz oblasti školstva. Patrijarh Maširević je mislio i da mu je sam život u opasnosti, pa je sastavio testament za slučaj da od narodnjaka bude ubijen.[4]

Samuilo Maširević je umro 20. januara 1870. godine u Sremskim Karlovcima i sahranjen u Sabornoj crkvi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vuković 1996, str. 437.
  2. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 15. april 1903.
  3. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 1. april 1907.
  4. ^ "Delo", Beograd 1. jul 1913.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


episkop temišvarski
18531864
arhiepiskop i mitropolit karlovački
18641870