Seks

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedan od ljubavnih heteroseksualnih položaja iz Kama sutre.
Heteroseksualni polni odnos lavova u Keniji.

Seks (od lat. sexus — „pol”), snošaj (lat. coitus) ili polni odnos, označava čin između dve ili više osoba u kojem dolazi do stimulacije polnog organa bar jedne od osoba.[1][2] Ova široka definicija polnog odnosa obuhvata vaginalno-penilni,[3][4] oralni i analni seks kao i uzajamnu masturbaciju.[2][5] Seks u najužem smislu bi bio vaginalno-penilni odnos u kojem dolazi do oplodnje i začeća. Prokreacija, tj. produženje vrste osnovna je funkcija seksualnog nagona kod svih živih bića. Čovek stupa u seksualne odnose radi stvaranja potomstva i radi zadovoljstva, kada ne mora da postoji namera začeća.[6] To je jedan od praktičnih načina iskazivanja seksualnosti (npr. ako se misli na iskazivanje emocija prema suprotnom polu), ali može biti i krajnji cilj seksualnosti (npr. ako se misli na produženje vrste). [2][7]

Seksualnost obuhvata svako ponašanje, osećanje, izražavanje i interakciju između bioloških suprotnih polova. Može se reći i da je seksualnost pokretač nas samih i celog našeg društva. Austrijski psihijatar Sigmund Frojd tvrdio je da je u centru svakog ljudskog ponašanja seksualna energija tj. libido. Polni odnos je instinktivna (nesvesna, urođena) potreba kao što su i glad i žeđ instinktivne potrebe. Međutim kod ljudi seks ima i svesno značenje. Najviše ljudi upražnjava seks radi osećaja zadovoljstva, kao način iskazivanja ljubavi i bliskosti između dve osobe, zatim kao način oslobađanja negativne energije (pražnjenje) što nekada može dovesti i do ispoljavanja sile i povređivanja druge osobe. Kod ljudi seks ima jaku društvenu funkciju i takođe igra ulogu u razvijanju sopstvene ličnosti. Naučne studije su dokazale da se nivo testosterona u krvi muškarca povećava kada gleda seksualno eksplicitne prizore. Istraživanja su pokazala da se muškarci fokusiraju isključivo na vizuelni aspekt seksa. Ženina želja za seksom zavisi više od psiholoških faktora u kombinaciji sa trenutnim raspoloženjem i razdobljem menstrualnog ciklusa. Ljudi koji češće upražnjavaju seks su mnogo zadovoljniji i teže oboljevaju od nekih bolesti (npr. infarkt), od onih koji to ne rade. Nemogućnost da se pronađe partner dovodi do stresa i frustracije, koji su faktor rizika za mnoge bolesti (pogotovu kod muškaraca), što ukazuje na značaj seksa za normalno funkcionisanje ljudi.

Sklonost ka polnom odnosu sa pripadnicima određenog pola određuje seksualnu orijentaciju. Polni odnos se najčešće upražnjava između muškarca i žene, i to predstavlja heteroseksualnost. Može ga upražnjavati i samo jedna osoba, što se naziva samozadovoljavanje (autoseksualnost). Kada postoje podjednaka seksualna interesovanja prema oba pola, to je onda biseksualnost. Postoji i homoseksualnost — seksualna orijentacija ka članovima istog pola. Seks se u svakom društvu vezuje za odnos između muškarca i žene. Međutim, svako društvo ima svoje tradicije, norme, zabrane i zablude.

Muški polni akt[uredi | uredi izvor]

  • Erekcija — erekcija je prvi stepen seksualnog uzbuđenja muškarca. Stepen erekcije jednak je stepenu stimulacije bilo psihičke, bilo fizičke. Centar za erekciju nalazi se u sakralnom delu kičmene moždine, u segmentima S2 i S3 (Onufovo jedro). To je zapravo parasimpatički centar odakle polazi pelvinči nerv (lat. n. pelvicus), koji takođe pripada parasimpatičkom sistemu. Od njega se odvajaju manja nervna vlakna koja inervišu penis. Ova vlakna na svojim završecima luče azot-monoksid kao neurotransmiter. Inače azot-monoksid ima ulogu u proširivanju krvnih sudova (vazodilatacija). Azot-monoksid izaziva dilataciju arterije penisa, što izaziva povećano uticanje arterijske krvi pod velikim pritiskom u erektilno tkivo penisa (korpus kavernozum i korpus spongiozum). Ovo erektilno tkivo je građeno od širokih venskih šupljina, koje su normalno prazne, ali pod naglim prilivom krvi one se pune. Takođe usled njihovog punjenja i pritiska na vene koje odvode krv njihovo pražnjenje je otežano. To dovodi do toga da penis postane tvrd i produžen.
  • Podmazivanje — Parasimpatikus ne izaziva samo erekciju, već dovodi i do pojačanog lučenja sluzi iz uretralnih i bulbouretralnih žlezda. Ova sluz teče kroz uretru u toku polnog odnosa. Dobar deo podmazivanja obavljaju i ženski polni organi. Podmazivanje je vrlo bitno jer je sluzokoža penisa vrlo osetljiva, pa bi za muškarca odnos bez podmazivanja bio vrlo neprijatan, usled čega ne bi mogao da dostigne određeni nivo seksualnog uzbuđenja. Osim toga, izlučevine Kauperove žlezde neutrališu kiselinu iz urina u uretri.[8]
  • Emisija i ejakulacija — Emisija i ejakulacija su kulminacija muškog polnog akta. Kada stimulacija postane dovoljno jaka aktivira se simpatički sistem (simpatikus — ima suprotno dejstvo od parasimpatikusa) u slabinskom delu kičmene moždine u segmentima L1 i L2. Nervi iz ovog centra dolaze do polnih organa i dovode do emisije. Emisija počinje kontrakcijama semevoda i njegovog proširenja, ampule, što omogućava istiskivanje semene tečnosti iz testisa i epididimisa, preko semevoda u uretru. U uretri se semena tečnost pomeša sa sluzi pomenutih žlezda, tako da nastane sperma. Do ovog stadijuma se proces zove emisija. Samo punjenje uretre (uretra je završni deo mokraćnih kanala) izaziva ponovo stimulaciju parasimpatikusa (sakralnog centra). Javlja se osećaj napunjenosti u genitalnim organima. Ovi osećaji (putem parasimpatikusa) izazivaju ritmične kontrakcije mišića polnih organa koji izbaciju spermu iz uretre u spoljašnjost. Taj proces se zove ejakulacija. Ovaj proces je pomognut i od strane nekih mišića trupa što omogućava ubacivanje sperme i u najudaljenije delove vagine. Period emisije i ejakulacije je muški orgazam.

Ženski polni akt[uredi | uredi izvor]

  • Uopšteno — Uspešnost polnog čina žene zavisi, kao kod muškarca, od psihičke i fizičke stimulacije. Erotske misli žene mogu izazvati seksualnu želju, što dosta utiče na sam polni čin. Polna želja se menja u toku ciklusa i dostiže vrhunac u vreme ovulacije, verovatno zbog povećane sekrecije estrogena u ovom periodu. Lokalna polna stimulacija žene odvija se kao i kod muškarca. Masiranje i nadraživanje spoljašnjih polnih organa i drugih organa stvaraju polno uzbuđenje. Klitoris je naročito osetljiv u pogledu nadražaja. Signali polnog uzbuđenja prenose se u sakralni centar kičmene moždine. Iz kičmene moždine signali se prenose u mozak. Žene ređe doživljavaju orgazam nego muškarci.
  • Erekcija i lubrikacija (podmazivanje) žene — Erektilno tkivo žene se nalazi oko ulaza u vaginu i proteže se u klitoris. To erektilno tkivo je građeno kao i kod muškarca. Ono je sunđerasto, sastavljeno od mnoštva lakuna. Pod uticajem naglog priliva krvi ono se povećava. Parasimpatička vlakna inervišu ovo tkivo i usled lučenja neurotransmitera azot-monoksida, dolazi do širenja krvnih sudova i priliva krvi. Parasimpatički signali inervišu i posebne žlezde, Bartolinijeve žlezde. One su smeštene neposredno ispod malih usana vagine i luče sluz neposredno na ulasku u vaginu. Ta sluz podmazuje vaginu za vreme polnog odnosa. Podmazivanje je potrebno da bi se za vreme polnog odnosa postigao ugodan osećaj masaže jer je to najpogodnije za izazivanje određenih refleksa koji izazivaju orgazam i muškarca i žene.
  • Orgazam žene — Kada polno uzbuđenje dostigne maksimum, pogotovo kada pored lokalnog nadraživanja postoje i psihički signali iz velikog mozga, pokreću se refleksi koji izazivaju orgazam kod žene. Pretpostavlja se da orgazam žene povećava verovatnoću oplođenja jajne ćelije i da se za vreme orgazma žene povećano kontrahuju materica i jajovod i na taj način se spermatozoidi prenose prema jajnoj ćeliji. Snažne polne senzacije za vreme polnog odnosa izazivaju napetost mišića celog tela. Posle doživljenog vrhunca orgazma, dolazi do opuštanja i nastupa osećaj zadovoljstva. To je poslednja faza seksualnog akta, rezolucija.

Seksualne orijentacije[uredi | uredi izvor]

Neke od seksualnih orijentacija: heteroseksualnost, homoseksualnost, biseksualnost, aseksualnost...

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sexual intercourse Britannica entry.
  2. ^ a b v „Sexual Intercourse”. health.discovery.com. Pristupljeno 12. 1. 2008. 
  3. ^ Alters S (2012). Essential Concepts for Healthy Living. Jones & Bartlett Publishers. str. 180—181. ISBN 978-1449630621. „Most heterosexuals are familiar with the notion of 'having sex' or sexual intercourse as vaginal sex, the insertion of a penis into a vagina. Vaginal sex, or coitus, is the most common and popular form of intimate sexual activity between partners. 
  4. ^ Carroll JL (2018). Sexuality Now: Embracing Diversity. Cengage Learning. str. 289. ISBN 978-1337672061. „Vaginal intercourse (also referred to as sexual intercourse) involves inserting the penis into the vagina. 
  5. ^ Rathus SA, Nevid JS, Rathus LF (2010). Human Sexuality in a World of Diversity. Allyn & Bacon. str. 251. ISBN 978-0205786060. 
  6. ^ Sexual intercourse most commonly means penile–vaginal penetration for sexual pleasure and/or sexual reproduction; dictionary sources state that it especially means this, and scholarly sources over the years agree. See, for example;
    • „Sexual intercourse”. Dictionary.com. Pristupljeno 22. 11. 2019. 
    • „Sexual intercourse”. Merriam-Webster. Pristupljeno 5. 12. 2014. 
    • „Sexual intercourse”. Macmillandictionary.com. Pristupljeno 9. 5. 2019. 
    • Richard M. Lerner; Laurence Steinberg (2004). Handbook of Adolescent Psychology. John Wiley & Sons. str. 193—196. ISBN 978-0471690443. Pristupljeno 29. 4. 2013. „When researchers use the term sex, they nearly always mean sexual intercourse – more specifically, penile–vaginal intercourse. [...] The widespread, unquestioned equation of penile–vaginal intercourse with sex reflects a failure to examine systematically 'whether the respondent's understanding of the question matches what the researcher had in mind.' 
    • Fedwa Malti-Douglas (2007). Encyclopedia of Sex and Gender: A-C. Macmillan Reference. str. 308. ISBN 978-0028659619. „Sexual intercourse. [T]he term coitus indicates a specific act of sexual intercourse that also is known as coition or copulation. This 'coming together' is generally understood in heteronormative terms as the penetration of a woman's vagina by a man's penis. 
    • Irving B. Weiner; W. Edward Craighead (2010). The Corsini Encyclopedia of Psychology. 4. John Wiley & Sons. str. 1577. ISBN 978-0470170236. Pristupljeno 21. 8. 2013. „Human sexual intercourse, or coitus, is one of the most common sexual outlets among adults. Sexual intercourse generally refers to penile penetration of the vagina. 
    • Clint E. Bruess; Elizabeth Schroeder (2013). Sexuality Education Theory and Practice. Jones & Bartlett Publishers. str. 152. ISBN 978-1449649289. Pristupljeno 5. 12. 2014. „In many cultures around the world, vaginal sex is what is usually implied when people refer to 'having sex' or 'sexual intercourse.' It is the most frequently studied behavior and is often the focus of sexuality education programming for youth. 
    • Cecie Starr; Beverly McMillan (2015). Human Biology. Cengage Learning. str. 339. ISBN 978-1305445949. Pristupljeno 27. 12. 2017. „Coitus and copulation are both technical terms for sexual intercourse. The male sex act involves an erection, in which the limp penis stiffens and lengthens. It also involves ejaculation, the forceful expulsion of semen into the urethra and out from the penis. [...] During coitus, pelvic thrusts stimulate the penis as well as the female's clitoris and vaginal wall. The stimulation triggers rhythmic, involuntary contractions in smooth muscle in the male reproductive tract, especially the vas deferens and the prostate. The contractions rapidly force sperm out of each epididymis. They also force the contents of seminal vesicles and the prostate gland into the urethra. The resulting mixture, semen, is ejaculated into the vagina. 
    • Janell L. Carroll (2018). Sexuality Now: Embracing Diversity. Cengage Learning. str. 289. ISBN 978-1337672061. Pristupljeno 22. 11. 2019. „Vaginal intercourse (also referred to as sexual intercourse) involves inserting the penis into the vagina. 
  7. ^ Freberg L (2009). Discovering Biological Psychology. Cengage Learning. str. 308—310. ISBN 978-0547177793. 
  8. ^ Chughtai, Bilal; et al. (2005). „A neglected gland: a review of Cowper's gland”. International Journal of Andrology. European Academy of Andrology. 28 (2): 74—77. doi:10.1111/j.1365-2605.2005.00499.x. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]