Stana Đurić Klajn

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stana Đurić-Klajn
Datum rođenja(1905-05-05)5. maj 1905.
Mesto rođenjaBeogradSrbija
Datum smrti18. februar 1986.(1986-02-18) (80 god.)
Mesto smrtiBeogradJugoslavija
SupružnikVladislav S. Ribnikar
Hugo Klajn
DecaSlobodan V. Ribnikar
Ivan Klajn

Stana Đurić-Klajn (5. maj 190518. februar 1986) bila je prva žena-muzikolog u Srbiji.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Stana Đurić-Klajn je rođena Đurić, u Beogradu. Nekada poznata kao Ribnikar, pošto je najpre bila udata za Vladislava Ribnikara, vlasnika dnevnih novina „Politika”. S njim je imala dve ćerke i sina Slobodana Ribnikara (1929—2008, hemičar). U svom drugom braku je bila udata za psihologa i režisera Huga Klajna. U ovom braku se rodio sin Ivan Klajn, poznati lingvist.

U Beogradu je završila nižu muzičku školu. Studirala je klavir u Parizu, u klasi profesora Lazara Levija. Na Sorboni je završila Tečaj iz francuske civilizacije (franc. Cours de Civilisation francaise).

Muzički čas u Zadužbini Ilije M. Kolarca, posvećen Šopenu, na kome je predavala Stana Đurić-Klajn.

Od 1929. do 1941. godine je nastupala kao pijanistkinja u Beogradu, Zagrebu i drugim gradovima bivše Jugoslavije. Prva je u našoj sredini izvela Koncert za klavir i orkestar u G-duru Morisa Ravela, Noći u španskim vrtovima Manuela de Falje, Klavirski koncert Ignacija Jana Paderevskog i druge kompozicije. Godine 1932. postala je član Organizacionog odbora Kolarčevog narodnog univerziteta. Učestvovala je, kao izvođač i predavač, u radu poznatih Muzičkih časova na ovoj ustanovi.

Uređivala je muzičke časopise Zvuk (od 1932. do 1936. i ponovo od 1955) i Muzički glasnik. Zvuk je osnovan 1932. godine u Beogradu sa ciljem da upozna tadašnju javnost sa najvišim profesionalnim tendencijama i dostignućima u oblasti muzičkog stvaralaštva. Osnovni koncept i programsku orijentaciju Zvuka ustanovila je upravo Stana Ribnikar, tadašnja urednica časopisa.

Bila je profesor Muzičke škole Stanković od 1937. do 1945. godine. Od 1950. do 1971. bila je docent, potom profesor za Istoriju jugoslovenske muzike na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Paralelno je od 1949. do 1974. godine delovala u Muzikološkom institutu SANU kao sekretar, zatim kao naučni saradnik, a od 1962. do 1974. godine kao direktor.

Objavila je veliki broj studija, rasprava i članaka. U svojim studijama i člancima bavila se, uglavnom, istraživanjem izvora za istoriju srpske muzike (Prvi srpski libreto, Vuk Karadžić i srpska muzika, Jovanka Stojković – zaboravljeni srpski muzičar, brojni članci o Korneliju Stankoviću i drugi).

Program koncerta Zagrebačkog kvarteta i Stane Ribnikar, koji je održan u Zadužbini Ilije M. Kolarca 1936. godine.

Radovi koje objavljuje  se odlikuju jasnoćom izlaganja, ozbiljnošću dokumentacije i svežinom stila. Pisala je, takođe, muzičke kritike i sarađivala u domaćim i stranim enciklopedijama opšteg i stručnog karaktera.

Njeno životno delo je „Razvoj muzičke umetnosti u Srbiji“. To je prva istorija srpske muzike, ona polazi od najstarijih poznatih podataka i spomenika, i stiže do savremenog doba.  Ostala dela su: „Muzika i muzičari“ (izabrani članci i studije);  predavanja na međunarodnim muzikološkim kongresima u Beču: Gesellschaftsformen und Musikentwicklung, I951. i Ivan-Mane Jarnović, contemporain de Mozart, 1956. Oba predavanja su objavljena u kongresnim zbornicima; redakcija i predgovori za „Knjigu o muzici“ P. Konjovića, „Priloge biografskom rečniku srpskih muzičara“ V. Đorđevića, „Izbor eseja“ V. Vučkovića...

Za prvo izdanje biblioteke „Srpska književnost u sto knjiga“, priredila je prvu, do danas jedinu antologiju srpske muzičke esejistike. 

Kao muzikolog, učestvovala je na mnogobrojnim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu. Jedan je od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih muzičkih leksikografa; tekstovima o srpskoj muzici i muzičarima sarađivala je u najuglednijim svetskim muzičkim i drugim enciklopedijama: nem. Die Musik in Geschichte und Gegenwart, engl. The New Grove Dictionary of Music and Musicians, rus. Болъшая советская энциклопедия, ital. Enciclopedia della musica i dr. Bila je urednik za srpsku muziku u oba izdanja Muzičke enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda u Zagrebu i u Enciklopediji Jugoslavije istog izdavača. Kao saradnik i direktor Muzikološkog instituta SANU formirala je arhivsku zbirku autografa, prepisa, starih i retkih izdanja srpske muzike, jednu od najbogatijih u našoj zemlji. Muzičkom kritikom počela se baviti pre Drugog svetskog rata (Muzički glasnik, Pravda). Između 1955. i 1980. bila je operski i baletski kritičar beogradskog lista Politika. Takođe je bila i prevodilac  muzikološke literature s francuskog, nemačkog, ruskog i slovenačkog jezika.

Stana Đurić-Klajn je dobitnica Oktobarske nagrade Beograda, Ordena za zasluge za narod sa zlatnom zvezdom, Sedmojulske nagrade za životno delo i drugih priznanja.

Umrla je 18. februara 1986. godine u Beogradu.

Izvori[uredi | uredi izvor]