Fasciolijaza
Fascioloza | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Infektologija |
MKB-10 | B66.3 |
MKB-9-CM | 121.3 |
DiseasesDB | 4757 |
eMedicine | ped/760 |
MeSH | D005211 |
Fascioloza ili fasciolijaza ili infekcija jetre metiljima jedna je parazitska bolest iz grupe zoonoza, koju prouzrokuju dva velika metilja iz klase Trematoda i roda Fasciola; lat. 1. Fasciola hepatica и 2. Fasciola gigantica Humans.[1] Od njih oboleva veliki broj vrsta domaćih i divljih životinja, a nešto ređe i čovek.[2] Bolest se javlja širom sveta, a posebno u regionima sa intenzivnim gajenjem ovaca ili goveda. Učestalost humane infekcije u poslednjih 20 godina značajno se povećala.[3][4][5] U Evropi, Severnoj Americi, Južnoj Americi i Okeaniji od većeg značaja je samo parazit Fasciola hepatica, dok su oba podjednako zastupljena u mnogim oblastima Azije i Afrike.[6]
Primarni domaćini ovih metilja su najčešće ovce, koze i goveda, mada se kao prenosioci pominju i magarci i svinje u Boliviji,[7] pacovi na Korzici,[8] nutrije u Francuskoj[9] i druge divlje životinje. U Indiji je zabeležen slučaj obolevanja slonova, a uzročnik je bio parazit Fasciola jacksoni.[10]
Čovek se inficira konzumiranjem zaražene vode i hrane biljnog i životinjskog porekla.[11] Larve iz creva odlaze u jetru, gde sazrevaju, i kao odrasle jedinke prolaze kroz žučne puteve i ležu jaja koja opet dospevaju u tanko crevo i tako započinju novi životni ciklus. Čitav taj proces se u suštini sastoji od dve faze: parenhimalne i bilijarne.[12] Svetska zdravstvena organizacija je objavila da je 1995. godine od fasciolijaze bolovalo 2,4 miliona ljudi širom sveta i da za 180 miliona osoba postoji rizik od infekcije.[13]
Klinički se najčešće karakteriše hroničnim zapaljenjem jetre i žučnih kanala, i opštom intoksikacijom i poremećajem vitalnih funkcija celog organizma.[3]
Epidemiologija
[uredi | uredi izvor]Metiljavost je pašna helmintoza, raširena po celom svetu. Bolest koja najviše napada preživare, nanosi velike ekonomske štete stočarstvu na zaraženim područjima, naročito u godinama povoljnim za razvoj parazita u spoljnoj sredini. Gubici u stočnom fondu nastaju usled velike smrtnosti životinja, smanjene produktivnosti, kao i usled odbacivanja promenjenih jetri ili celih trupova zaklanih kahektičnih (mršavih) životinja.[14]
U podvodnim područjima metiljavost je oboljenje stacionarno i enzootskog karaktera.[15]
- Mortalitet/Morbiditet
Zbog velikog broja inficiranih ljudi širom sveta, fasciolozu prati značajan morbiditet. Kod dece, fascioloza je često praćena teškom anemije, iako je bolest retko fatalan.
- Rasa
Fascioloza ne pokazuje sklonost prema određenoj rasi.
- Pol
Oko 60% infekcija javlja se kod muškaraca, što je najverovatnije uzrokovano zanimanjem (stočari, mesari), ishranom, ili rekreacijom u prirodi.
- Starost
Iako su većina prijavljenih bolesnika odrasle osobe, fasciolaza jednako pogađa osobe svih uzrasta. Primećene su i određene geografske razlike u incidenci bolesti sa godinama života; npr. u Turskoj od ovog parazitoze više obolevaju deca.
Etipatogeneza
[uredi | uredi izvor]Uzročnik metiljavosti je Fasciola hepatika, pljosnati parazit listastog oblika, sivkastozelene boje, dug 2-3 cm i širok (u najširem delu) 1-1,5 cm, sa mnogobrojnim sitnim ljuspicama na kutikuli.
Parazitira u žučnim kanalima i žučnom mehuru. Jaja parazita koja su ovalna, žućkaste boje, dužine 130-140, a širine 70-90 mikrometara, sa poklopcem u užem delu, žučovodom dospevaju u creva i izmetom se eliminišu u spoljnu sredinu. U zavisnosti od uslova spoljašnje sredine, u jajima se za 15-30 dana obrazuje miracidijum. Pošto napusti jaje, miracidijum pliva u vodi i nakon susreta sa prelaznim domaćinom, barskim ili slatkovodnim pužićem (lat. Galba truncatula), prodire u njihovo telo. U pužiću larveni razvoj traje 8-12 nedelja. Od jednog miracidijuma može se obrazovati nekoliko stotina cerkarija, koje pošto napuste pužića, gube repić, učaure se i postaju metacerkarije. Životinje se inficiraju kada sa travom, senom ili vodom progutaju i metacerkarije.
U tankom crevu metacerkarije gube opnu i mladi metilji započinju migraciju. Prvo probijaju zid creva, a zatim portalnim (jetrenim) krvotokom, posle upadanja u trbušnu duplju i probijanja kapsule jetre, dospevaju u parenhim jetre. Aktivnim kretanjem kroz parenhim, mladi metilji za 6-8 nedelja dospevaju u žučne kanale, gde se naseljavaju i nakon nekoliko meseci sazrevaju. U domaćinu veliki metilj može da živi 5 i više godina.
Epizootiologija
[uredi | uredi izvor]Osnovni trenutak u epizootiologiji fascioloze je rasejavanje jaja parazita od strane velikog broja i vrsta životinja, koje su domaćini za velikog metilja. Ovace, goveda i koza su konačni domaćini parazita. Drugi alternativni domaćini (biljojedi) su konji, bivoli, magarci i svinje. Odrasli crvi žive u žučnim putevima ovih domaćina odakle se povremeno odvajaju i dospavaju u stolicu.[16]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/34/Fasciola_LifeCycle_2013.png)
Ako se uzme u obzir da veliki metilj u domaćinu živi nekoliko godina, i da dnevno položi 15-20 hiljada jaja, može se izračunati koliki je biološki potencijal infektivnog materijala, nakon što dospe u odgovarajuće uslove za dalji razvoj.[17]
Prelazni domaćin parazita je barski ili slatkovodni pužić (Galba truncatula), koji je drugi po značaju epizootiološki momenat. Pošto prodre u telo pužića miracidijum prolazi kroz larveni razvoj koji se obavi se za 8-12 nedelja. Od jednog miracidijuma može se obrazovati nekoliko stotina cerkarija.
Odgovarjući prostorni uslovi za život i razvoj pužića, tj. njegovi biotopi, su plitke, spore tekuće vode, bare oko vodopoja, kanali pored puteva, podvodni pašnjaci i livade, itd.
Toplota i vlaga su najznačajniji faktori koji pogoduju razvoju pužića i razvojnih oblika parazita u njima. Pužići se razmnožavaju veoma intenzivno i samo jedan pužić u toku dve generacije može dati 25-160 hiljada novih jedinki. Tokom godine ogrom broj pužića unište njegovi prirodni neprijatelji ili propadnu usled spoljnih nepovoljnih faktora. Niske temperature, kao i zamrzavanje i odmrzavanje, unište najveći boj pužića tokom zime, mada su i visoke letnje temperature i suša takođe nepovoljni za razvoj pužića.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d0/Galba_truncatula.jpg/600px-Galba_truncatula.jpg)
Pošto napuste pužića, cerkarije gube repić, učaure se i postaju metacerkarije.
Metacerkarije su takođe jako osteljive na direktnu sunčevu svetlost, dok tokom jesenjih i ranih zimskim temeraturama mogu da ostanu infektivne preko 4 meseca. U senu mogu da se održe do 8 meseci, tako da se i životinje u staji mogu inficirati ako se njime hrane.
Najviša koncentracija metacerkarija u spoljnoj sredini je u kasnim letnjim i ranim jesenjim mesecima. Tada se i događaju najmasovnije infekcije životinja.
Kod fascioloze se obrazuje samo ograničen imunitet, i stoga se životinje svake godine mogu ponovo inficirati sa naseljavanjem novih metilja.
Klinička slika
[uredi | uredi izvor]Kod ljudi bolest prolazi kroz četiri faze: inkubacionu, invazivnu ili akutnu, latentnu i hroničnu ili opstruktivnu.[18] U polovini slučajeva infestacija prolazi asimptomatski. Najčešće se javljaju povišena telesna temperatura, bol u trbuhu, hepatomegalija (uvećana jetra), splenomegalija (uvećana slezina), malaksalost, mučnina, povraćanje, nauzea, dijareja, nekada žutica, gubitak apetita i telesne težine, urtikarija i sl.[19]
Kod hronične infekcije može nastati holangitis sa bilijarnim kolikama, a ređe i simptomi upale pankreasa.
Kod jedne petine obolelih ispoljava se tiična klinička slika bolesti, dok je većina bez simptoma. Klinički tok bolesti može se podeliti u četiri faze:
- Inkubacija
Latentni period ili ili inkubacija koji traje od apsorpcije agensa do pojave prvih simptoma, varira od nekoliko dana do nekoliko meseci.
- Akutna faza
U ovoj fazi parazit migrira iz peritonealne šupljine u jetru i žučne puteve. Trajanje ove faze je dva do četiri meseca.
U njoj se uočavaju lokalizovane ili generalizovane alergijske i toksične reakcije kao što su povišena temperatura, bol u stomaku, hepatomegalija, gubitak apetita, nadimanje, mučnina i povraćanje, nedostatak daha, urtikarija.
- Latentna faza
Ova faza, koja različiti traje obuhvata period do sazrevanja parazita. Ona je bez simptoma i može da traje duži vremenski period. U njoj se oično uočava blaga eozinofilija.
- Hronična faza
U njoj su prisutni izrženi simptomi upale, hiperplazije i zadebljanja žučnih puteva i žučne kese, sa čestim opstrukcijama žučnih kanala.
Primarni simptomi su mučnina, netolerancija na masna hrana, žučne kolike, opstruktivna žutica, svrab, formiranje kamena u žuči. Nakon migracije parazita iz hepatobilijarnog sistema, moguće su promene na pankreasu, plućima, srčanom i skeletnim mišićima.
Dijagnoza i lečenje
[uredi | uredi izvor]Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, pregleda krvi i stolice, seroloških testova, ispitivanja funkcije jetre, ultrazvuka i kompjuterizovane tomografije.
Tokom lečenja se primenjuju antihelmintici: bitionol, prazikvantel i triklabendazol.[19]
- Anamneza
U anamnezi značajna je epidemiološka istorija.
- Laboratorijski testovi
Laboratorijskim tstovima može se detektovati eozinofilija, leukocitoza, povišena sedimentacija crvenih krvnih zrnaca, povećan nivo imunoglobulina, posebno G i E.
Funkcionalni testovi jetre mogu pokazati povišene nivoe enzima jetre, povišene vrednosti alkalne fosfataze i bilirubina.
Konačna dijagnoza može se potvrditi nakon otkrivanja parazitskih jaja u izmetu korišćenjem različitih tehnika. U tu svrhu najčešće se koriste imunodijagnostički i antigeni testovi.
- Imidžing testovi
Ako je potrebno, izvršiti radiološka snimanja, najčešće se primenjuje ultrazvučana sonografija i kompjuterizovana tomografija.
Endoskopija sa biopsijom ima značajnu informativnu vrednost.
Terapija
[uredi | uredi izvor]Tretman obolelih sa fasciolozom prvenstveno sa sprovodi anthelmintskim sredstvima. Leči se triklabendazolom, kad je on dostupan, ili bitionolom u dozi od 30 do 50 mg na kg telesne težine, u jednoj dozi na svaki drugi dan do ukupno 10 do 15 doza. Lečenje prazikvantelom je često neuspešno.
Od simptomatske terapije korisate se antihistaminici, analgetici, antispazmodici, multivitaminski preparati.
Komplikacije
[uredi | uredi izvor]Kod nelečenih ili neadekvatno lečenih pacijenata mogu se razviti sledeće komplikacije:
Mere prevencije
[uredi | uredi izvor]Mere prevencije protiv fascioloze obuhvataju niz aktivnosti koje imaju za cilj uništavanje parazita u životinjama, uništavanje prelaznih domaćina i sprečavanje infekcije životinja.[20]
- Uništavanje metilja
Uništavanje metilja u životinjama sprovodi se redovnom profilaktičnom dehelmintizacijom, koja se obavlja u proleće i jesen.
- Uništavnje prelaznih domaćina
Uništavnje prelaznih domaćina moguće je realizovati fizičkim, hemijskim i biološkim metodama.
- Sprečavanje infekcije
U cilju sprečavanja infekcije životinja metacerkarijama stočari se trebaju pridržavati sledećih mera:
- izbegavati ispašu životinja na poznatim metiljavim terenima;
- sprovoditi pregonsko napasivanje,
- izbegavati korišćenje sena sa metiljavih livada,
- izgraditi higijenska pojilišta na pašnjacima...
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Mas-Coma S, Valero MA, Bargues MD. Chapter 2. Fasciola, lymnaeids and human fascioliasis, with a global overview on disease transmission, epidemiology, evolutionary genetics, molecular epidemiology and control. Adv Parasitol. 2009. 69:41-146.
- ^ Mas-Coma, S; Bargues MD; Esteban JG . Human fasciolosis. In Dalton, JP. Fasciolosis. Wallingford, Oxon, UK: CABI Pub. 1999. ISBN 978-0-85199-260-0. стр. 411-34.
- ^ а б Tolan RW Jr. Fascioliasis due to Fasciola hepatica and Fasciola gigantica infection: an update on this neglected tropical disease. Lab Med. 2011 Feb. 42(2):107-117.
- ^ Fürst T, Duthaler U, Sripa B, Utzinger J, Keiser J. Trematode infections: liver and lung flukes. Infect Dis Clin North Am. 2012 Jun. 26(2):399-419.
- ^ Cabada MM, White AC Jr. New developments in epidemiology, diagnosis, and treatment of fascioliasis. Curr Opin Infect Dis. 2012 Oct. 25(5):518-22.
- ^ Mas-Coma, S., Bargues, M.D., Valero, M.A., 2005. Fascioliasis and other plant-borne trematode zoonose. Int. J. Parasitol. 35, 1255–1278.
- ^ Mas-Coma, S., Rodriguez, A., Bargues, M.D., Valero, M.A., Coello, J., Angles, R., 1998. Secondary reservoir role of domestic animals other than sheep and cattle in fascioliasis transmission on the northern Bolivian Altiplano. Res. Rev. Parasitol. 57, 39–46.
- ^ Mas-Coma, S., Fons, R., Feliu, C., Bargues, M.D., Valero, M.A., Galán-Puchades, M.T., 1988. Small mammals as natural definitive hosts of the liver fluke, Fasciola hepatica Linnaeus, 1758 (Trematoda: Fasciolidae): a review and two new records of epidemiologic interest on the island of Corsica. Rivista di Parassitologia 5, 73–78.
- ^ Menard, A., Agoulon, A., L’Hostis, M., Rondelaud, D., Collard, S., Chauvin, A., 2001. Myocastor coypus as a reservoir host of Fasciola hepatica in France. Vet. Res. 32, 499–508.
- ^ Singh, K.P., Srivastava, V.K., Prasad, A. and Pandey, A.P., 1994. Pathology due to Fasciola jacksoni in Indian elephants Elephas indicus. Ind. J. Anim. Scien. 64, 802–804.
- ^ Torgerson, P., Claxton, J., 1999. Epidemiology and control. In: Dalton, J.P. (Ed.), Fasciolosis. CAB International Publishing, Wallingford. стр. 113–149.
- ^ Dubinský, P., 1993. Trematódy a trematodózy. In: Jurášek, V., Dubinský, P. a kolektív, Veterinárna parazitológia. Príroda a.s., Bratislava, 158–187.
- ^ Anonymus 1995. Control of Foodborne Trematode Infections. WHO Technical Series No. 849. WHO, Geneva, 157 pp.
- ^ Esteban, J.G., Bargues, M.D., Mas-Coma, S., 1998. Geographical distribution, diagnosis and treatment of human fascioliasis: a review. Res. Rev. Parasitol. 58, 13–42.
- ^ Mas-Coma, S., Bargues, M.D., Valero, M.A., 2005. Fascioliasis and other plant-borne trematode zoonose. Int. J. Parasitol. 35, 1255–1278
- ^ Ashrafi K, Bargues MD, O'Neill S, Mas-Coma S. Fascioliasis: a worldwide parasitic disease of importance in travel medicine. Travel Med Infect Dis. 2014 Nov-Dec. 12(6 Pt A):636-49.
- ^ Ivan Zaharij, Opća epizootiologija, Poljoprivredni nakladni zavod, 1960.
- ^ Mas-Coma, S., Bargues, M.D., Esteban, J.G., 1999. Human fasciolosis. In: Dalton, J.P. (Ed.), Fasciolosis. CAB International Publishing, Wallingford. стр. 411–434.
- ^ а б „Фасциолијаза”. Архивирано из оригинала 20. 2. 2008. г. Приступљено 25. 3. 2008.
- ^ Torgerson, P; Claxton J . Epidemiology and control. In Dalton, JP. Fasciolosis. Wallingford, Oxon, UK: CABI Pub. 1999. ISBN 978-0-85199-260-0. str. 113-49.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bakulov I. A. i dr. Slovarь эpizootologičeskih terminov / I. A. Bakulov, V. A. Vedernikov, F. M. Orlov, G. G. Юrkov. — M.: Rosselьhozizdat, 1975. — 104 s.
- Taršis M. G. Populяrno ob эpizootologii. — M.: Kolos, 1982. — 192 s
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |