Hartbist

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Hartbist
Alcelaphus buselaphus - Namibia Etosha.jpg
Alcelaphus buselaphus
Taksonomija
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Artiodactyla
Porodica: Bovidae
Potporodica: Alcelaphinae
Rod: Alcelaphus
Vrsta: A. buselaphus
Binomijalna nomenklatura
Alcelaphus buselaphus
(Pallas, 1766)
Podvrste

A. b. buselaphus
A. b. caama
A. b. cokii
A. b. lelwel
A. b. lichtensteinii
A. b. major
A. b. swaynei
A. b. tora

Alcelaphus recent.png
Areali različitih podvrsta
Sinonimi
  • Antilope bubalis (Pallas, 1767)
  • Antilope buselaphus (Pallas, 1766)
  • Bubalis buselaphus (Lichtenstein, 1814)

Hartbist[2] (lat. Alcelaphus buselaphus) je sisar iz familije Bovidae.

Ugroženost[uredi]

Ova vrsta je navedena kao poslednja briga, jer ima široko rasprostranjenje i česta je vrsta.[3]

Rasprostranjenje[uredi]

Areal vrste Alcelaphus buselaphus obuhvata veći broj država. Vrsta ima stanište u Keniji, Sudanu, Etiopiji, Zambiji, Angoli, Tanzaniji, Burundiju, Centralnoafričkoj Republici, Čadu, Eritreji, Gambiji, Namibiji, Senegalu, Ugandi, Maliju, Nigeru, Nigeriji, Kamerunu, Južnoafričkoj Republici, Beninu, Bocvani, Burkini Faso, Obali Slonovače, Gani, Gvineji, Gvineji Bisao, Togu.

Regionalno je izumrla u Egiptu, Libiji, Lesotu, Alžiru, Maroku, Somaliji i Tunisu.

Reintrodukovana je u Zimbabveu i Svazilendu.[3]

Stanište[uredi]

Staništa vrste su šume, savane, travna vegetacija, ekosistemi niskih trava i šumski ekosistemi i pustinje. Vrsta je prisutna u sub-saharskom području, i u istočnoj i južnoj Africi.

Reference[uredi]

  1. IUCN SSC Antelope Specialist Group (2008). Alcelaphus buselaphus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 11. 2. 2009.  Baza podataka uključuje i dokaze o riziku ugroženosti. (engleski)
  2. Dr. Jovan Plavša; Dr. Zoran Ristić. „Lovno-turistička područja Srbije i sveta”, str.101.
  3. 3,0 3,1 Crvena lista (engleski)

Literatura[uredi]

  • Dr. Jovan Plavša; Dr. Zoran Ristić (2010). „Lovno-turistička područja Srbije i sveta”. Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.

Spoljašnje veze[uredi]