Pređi na sadržaj

Crkva Srca Isusova i samostan sestara Služavki Maloga Isusa na Mladicama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Srca Isusova i samostan sestara Služavki Maloga Isusa
Crkva Srca Isusova i samostan sestara Služavki Maloga Isusa na Mladicama
Osnovni podaci
Tipcrkva
JurisdikcijaKatolička crkva
EparhijaVrhbosanska nadbiskupija
Osnivanje1900.
OsnivačJosip Štadler
UpravnikRed služavki maloga Isusa
PosvećenSrcu Isusovom
Raspušten1946.
Lokacija
MestoDonje Mladice
Istočna Ilidža
Grad Istočno Sarajevo
Država Republika Srpska
 Bosna i Hercegovina

Crkva Srca Isusova i samostan sestara Služavki Maloga Isusa su ugašeni vjerski objekti katoličke crkve, koji se nalaze u istočnosarajevskom gradskom naselju Mladice, a na teritoriji opštine Istočna Ilidža. Objekti se nalaze na teritoriji koja je u nadležnosti Vrhbosanske nadbiskupije, a aktivna vjerska služba je prekinuta nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon što su 1946. godine tadašnje komunističke vlasti protjerale časne sestre.

Istorijat

[uredi | uredi izvor]

Tadašnji vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler je za potrebe izdržavanja časnih sastara, djece i staraca u nadbiskupskim centrima kupio nekoliko ekonomija. Godine 1900. čuo je da jedan beg prodaje svoju kuću i veliko imanje s kmetovima, od 345 dunuma zemlje, nedaleko od Sarajeva, na Mladicama. Odlučio je kupiti ovu ekonomiju za izdržavanje nadbiskupskih ubožnica u Sarajevu, tim više što je samo 9 km to jeste 2 sata hoda, udaljeno od nadbiskupskog centra „Vitlejem”. Tako su se sestre 9. jula 1900. doselile na Mladice, a Marta Golec je postala prva sestra društva. Nadbiskup Štadler ekonomiju na Mladicama naziva „Polje Srca Isusova”. Na polasku je dao sestrama i sliku Srca Isusova, koju su stavile u sobu koju su uredile za prvu kućnu kapelicu. Kasnije je sagrađen i novi samostan s lijepom crkvicom Srca Isusova, koju je 29. septembra 1910. blagoslovio nadbiskup Štadler. Tu je bilo smješteno uvijek do 14 sestara, koje su same obavljale sve poslove, one tada same oru i kopaju, siju i žanju, kako bi svoju siročad prehranile. Ovdje su dolazila na oporavak djeca iz nadbskupskih centara kad bi bila bolesna. Godine 1917. godine, podrškom i razumijevanjem nadbiskupa Štadlera, u samostanu na Mladicama je podignut i zavod za ratnu siročad, koja su pohađala i osnovnu školu u samom mjestu.[1][2]

Zbog velikih previranja na društveno-političkoj sceni, odmah nakon Drugog svjetskog rata 1946. godine, vlasti nove države protjeruju sestre Služavke Maloga Isusa iz cijele Bosne i Hercegovine, čime se aktivna vjerska služba u ovom samostanu završava, a tokom 1949. godine samostan je nacionalizovan i pretvoren u kolektivni centar. [3]

Društvo sestara Služavki Maloga Isusa

[uredi | uredi izvor]

Društvo sestara Služavki Maloga Isusa ustanovljena je 24. oktobra 1890. godine u Sarajevu, a osnivač ovog društva je vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler. Zbog velikog broja siromašnih osnovano je Društvo, koje započinje svoje djelovanje u staroj trošnoj kući u ulici Mjedenici u Sarajevu. Da bi Društvo moglo proširiti svoje djelovanje čineći djela milosrđa, bila je potreba za većom zgradom, gdje bi se moglo dati mjesto siromasima i samim sestrama. Zato nadbiskup Štadler uzima na dug zemljište na Bjelavama u Sarajevu za izgradnju centra, u koji se uselilo 24. oktobra 1898. godine. Ista kuća postaje za novonastalo Društvo i sjedište Vrhovne uprave sve do 1949. godine. Da bi pomogao siromasima i uzdržavanju samih sirotišta, nadbiskup Štadler kupuje tri ekonomije na kojima su sestre radile teške poslove. Bila su to imanja u Vitezu, Čardaku u Posavini i Mladicama nedaleko od Sarajeva.[4]

S obzirom na veliki stepen urbanizacije današnjeg gradskog jezgra Istočnog Sarajevo, lokalitet Mladice, koji je nekada bio dosta udaljen od grada Sarajeva se našao u samoj gradskoj zoni novog grada. U dijelu grada Istočnog Sarajeva koji se naziva Donje Mladice, a nalazi se na teritoriji opštine Istočna Ilidža još i danas, i ako trošni postoje samostan sestara i crkva. Danas su u toj kući smještene izbjeglice a crkva se koristi kao magacin poljoprivrednog dobra koje obrađuje polje, nekada nazvana „Polje Srca Isusova”.[5]

Na popisu stanovništva u Republici Srpskoj, koji je održan tokom 2013. godine u dvije gradske opštine grada Istočnog Sarajeva, Istočnoj Ilidži i Istočnom Novom Sarajevu, popisano je 243 pripadnika katoličke vjeroispovijesti.[6]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Stadler 2014, str. 37.
  2. ^ „Samostan Služavki Malog Isusa Mladice početkom Prvog svjetskog rata”. Nedjelja - portal katoličkog tjednika. Pristupljeno 16. 1. 2019. 
  3. ^ Stadler 2014, str. 13.
  4. ^ „Služavke Malog Isusa”. Vrhbosanska nadbiskupija. Arhivirano iz originala 24. 10. 2018. g. Pristupljeno 16. 1. 2019. 
  5. ^ „Vrhovna glavarica posjetila povijesna mjesta Družbe u Sarajevu”. Portal Sestara služavki Malog Isusa. Pristupljeno 16. 1. 2019. 
  6. ^ „Rezultati popisa stanovništva” (PDF). Republički zavod za statistiku. Pristupljeno 28. 8. 2023. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Postulatura sluge Božjega Josipa Stadlera (2014). „Stadler”. 15: 51. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]