Čekme
Čekme mađ. Csökmő | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Region | Regija velike severne ravnice |
Županija | Hajdu-Bihar |
Srez | Beretćoujfalu |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 1.925[1] |
— gustina | 27,9 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 01′ S; 21° 11′ I / 47.02° S; 21.18° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 68,97 km2 |
Poštanski broj | 4145 |
Pozivni broj | (+36) 54 |
Veb-sajt | |
http://csokmo.hu/ |
Čekme (mađ. Csökmő) grad je u Mađarskoj. Čekme je jedan od gradova u okviru županije Hajdu-Bihar.[2] Pokriva površinu od 68,97 km2 (27 sq mi) i ima populaciju od 1.925 ljudi (procena za 2013. godinu).[3]
Geografsko položaj[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na jugozapadnoj ivici ravnice Bihar, blizu ušća reka Berećo i Šebeš-Kereš.[4] Najbliži grad je Seghalom 12 kilometara zapadno, a ostali susedi su: Darvaš sa severoistoka, Komadi sa istoka, Ujiraz sa jugoistoka, Čarkad sa zapada i regionalni put sa severozapada.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema usmenom predanju, u ataru sela je pre dolaska Mađara na ove prostore postojao avarski prsten (avarski nalazi su već pronađeni), a Mađari prilikom dolaska već naišli na naseljena sela. Najstariji pisani dokaz o postojanju sela je „Varadi Regestrum”, prema kome je 1219. godine optuženi iz Čekmea bio pozvan i na crkveni sud, koji je sudio po testu užarenog gvožđa. Selo je uništeno tokom najezde Tatara, a ponovo je naseljeno četrdesetak godina kasnije. Pored Avara, prvobitni stanovnici ovog kraja i sela bili su Sloveni, ali su se ovde smenjivali ili trpeli Goti, Huni, Gepidi, Rimljani, Bugari i Hazari, uznemireni naslednim ratovima. U stvari, osvajači su čak pronašli Sekelje i Olahe, sve dok konačno parlament iz 1279. nije odredio obale reke Kereš, uključujući pritoke, kao mesto naseljavanja Kuna.
Od početka 1700-ih, Čekme je pripadao Nađvaradu kao deo okruga Tisantuli, zatim okruga Nađvarad. Između 1867. i 1918. bio je u okrugu Bihar, takođe sa sedištem Nađvarad, kada je Bihar bio najveći okrug u Mađarskoj. Godine 1920. veći deo okruga je pripojen Rumuniji, a ovde se doselio i administrativni i verski centar Nađvarad. Manja polovina okruga Bihar ostala je u Mađarskoj, njeno sedište je bilo Beretćoujfalu, a pripadao joj je i Čekme. Posle druge odluke u Beču, stari Bihar Nađvarad je ponovo bio u vlasništvu Mađarske, ali je posle 1945. godine vraćeno stanje pre 1940. godine. Preostali okrug Bihar je reorganizovan 1950. godine i oživljen pod imenom Hajdu-Bihar sa Debrecinom kao centrom.[5]
Populacija[uredi | uredi izvor]
Godina | 1980. | 1990. | 2001. | 2010. | 2011. | 2013. |
---|---|---|---|---|---|---|
Populacija | 2.462 (cenzus)[3] | 2.238 (cenzus)[3] | 2.171 (cenzus)[3] | 1.835 (procena)[6] | 1.928 (cenzus)[3] | 1.925 (procena)[3] |
Tokom popisa iz 2011. godine, 85% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 4% kao Romi, a 0,2% kao Nemci (15% se nije izjasnilo, zbog dvojnog identiteta, ukupan broj može biti veći od 100%).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 4,1%, reformisani 43,5%, grkokatolici 0,2%, luterani 0,2%, nedenominacioni 29,9% (21,8% nije odgovorilo).[7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gazetteer of Hungary, 1 January 2015. Hungarian Central Statistical Office. 3 September 2015
- ^ „Csökmő City Info”. CitySeek.org. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 5. 1. 2014.
- ^ a b v g d đ „Csökmő Population Table”. citypopulation.de. Pristupljeno 5. 1. 2014.
- ^ Magyarország kistájainak katasztere, Második, átdolgozott és bővített kiadás, Szerkesztette Dövényi Zoltán, MTA Földrajztudományi Kutatóintézet, Budapest, 2010, ISBN 978-963-9545-29-8, pag=263.
- ^ Tuza Tibor (szerk.): Rege rejtő mocsársziget; Kiadó: Csökmő Nagyközség Önkormányzata, Varga József polgármester; Debrecen, 2002 (Második – javított és bővített – kiadás); 88–91. o.
- ^ „Helységnévkönyv adattár 2010”. KSH (Hungarian Central Statisctical Office). 1. 1. 2010. Arhivirano iz originala 7. 11. 2012. g. Pristupljeno 5. 1. 2014.
- ^ Csökmő Helységnévtár
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Najnovije vesti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jul 2017)
- Vebstranica
- Letnjikovac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. decembar 2022)