Teofilin

С Википедије, слободне енциклопедије
Teofilin
IUPAC ime
1,3-dimetil-7H-purin-2,6-dion
Klinički podaci
Prodajno imeTheolair
Drugs.comMonografija
MedlinePlusa681006
Kategorija trudnoće
  • AU: A
  • US: C (Mogući rizik)
Način primeneoralna, IV
Pravni status
Pravni status
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost100%
Vezivanje proteina40%, prvenstveno za albumin
Metabolizamhepatički do 1-metilurne kiseline
Poluvreme eliminacije5-8 sata
Identifikatori
CAS broj58-55-9 ДаY
ATC kodR03DA04 (WHO)
PubChemCID 2153
IUPHAR/BPS413
DrugBankDB00277 ДаY
ChemSpider2068 ДаY
UNII0I55128JYK ДаY
KEGGD00371 ДаY
ChEBICHEBI:28177 ДаY
ChEMBLCHEMBL190 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC7H8N4O2
Molarna masa180,164 g/mol
  • Cn1c2c(c(=O)n(c1=O)C)[nH]cn2
  • InChI=1S/C7H8N4O2/c1-10-5-4(8-3-9-5)6(12)11(2)7(10)13/h3H,1-2H3,(H,8,9) ДаY
  • Key:ZFXYFBGIUFBOJW-UHFFFAOYSA-N ДаY

Teofilin (dimetilksantin) je metilksantinski lek koji se koristi u terapiji za respiratorne bolesti kao što su hronična opstruktivna bolest pluća i astma. Lek je dostupan pod nizom imena. Kao član ksantinske familije, on je strukturno i farmakološki sličan kofeinu. On se prirodno nalazi u čaju, mada u tragovima (~1 mg/L),[1] što je znatno manje od terapeutskih doza. On je takođe nađen u kakao zrnima. Količine do 3.7 mg/g su nađene u Chuao kakao zrnima.[2]

Glavna dejstva teofilina su:

Sinteza[уреди | уреди извор]

Teofilin se može sintetički pripremiti počevši od dimetilureje i etil 2-cijanoacetata.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ „MAFF Food Surveillance Information Sheet”. Архивирано из оригинала 27. 09. 2006. г. Приступљено 26. 09. 2012. 
  2. ^ Apgar, Joan L.; Tarka, Jr., Stanly M. (1998). „Methylxanthine composition and consumption patterns of cocoa and chocolate products”. Ур.: Gene A. Spiller. Caffeine. CRC Press. стр. 171. ISBN 978-0-8493-2647-9. 

Литература[уреди | уреди извор]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).