Gorka dinja

С Википедије, слободне енциклопедије
(преусмерено са Momordica charantia)

Gorka dinja
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
M. charantia
Binomno ime
Momordica charantia
Пуна момордиска харантија са два преполовљена и два пресека.
Gorka dinja
kuvana, isceđena bez soli
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz)
Energija79 kJ (19 kcal)
4,32 g
Šećeri1,95 g
Prehrambena vlakna2 g
0,18 g
0,84 g
Vitamini
Vitamin A ekv.
(1%)
6 μg
(1%)
68 μg
1323 μg
Tiamin (B1)
(4%)
0,051 mg
Riboflavin (B2)
(4%)
0,053 mg
Niacin (B3)
(2%)
0,28 mg
Vitamin B5
(4%)
0,193 mg
Vitamin B6
(3%)
0,041 mg
Folat (B9)
(13%)
51 μg
Vitamin C
(40%)
33 mg
Vitamin E
(1%)
0,14 mg
Vitamin K
(5%)
4,8 μg
Minerali
Kalcijum
(1%)
9 mg
Gvožđe
(3%)
0,38 mg
Magnezijum
(5%)
16 mg
Mangan
(4%)
0,086 mg
Fosfor
(5%)
36 mg
Kalijum
(7%)
319 mg
Natrijum
(0%)
6 mg
Cink
(8%)
0,77 mg
Ostali konstituenti
Voda93,95 g

Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle.
Izvor: NDb USDA

Gorka dinja (karela, lat. Momordica charantia), egzotična je tropska azijska biljka, ima izuzetno gorak ukus (odakle potiče ime voća). Površina ploda je veoma hrapava. Biljka ima duge rascepkane listove, žute cvetove, plodovi su izduženi, naborani i zeleni oblika sličnom krastavcu ili tikvici.

Poreklo[уреди | уреди извор]

Plod gorke dinje

Otkrivena je u Indiji, gde je sredinom 14. veka preneta u Kinu gde je počelo njeno gajenje. Pripada porodici Cucurbitaceae.

Plod[уреди | уреди извор]

Plod je u zrenju zelen, a kada sazre postane narandžasto-žut.Ovaj plod se smatra jednim od najgorčijih plodova na svetu.Kada sazri dolazi do pucanja ploda i iz unutrašnjosti ploda ispada crveno semenje.[1] .Plod je jestiv, obiluje mineralima i vitaminima.

Lekovita svojstva[уреди | уреди извор]

Za konzumiranje plod karele je najpogodniji dok je još zelen, jer tada sadrži najvise vitamina C, vitamina A, takođe fosfora i kalijuma. U 21. veku je počela da se koristi u laboratorijama koje se bave istraživanjima o suzbijanju karcinoma.

Gorka dinja sadrži glikoprotein i na taj način smanjuje koncentraciju nivoa šećera (glukoze) u krvi, koriste je osobe koje boluju od šećerne bolesti, kao i one osobe koje imaju povišen holesterol. Vitamin C utiče na jačanje imuniteta.

Gorka dinja ima antibakterijsko dejstvo, reguliše probavu, ubija parazite u crevima, pomaže pri zarastanju rana i opekotina. Najvažnije dejstvo je u uništavanju kancerogenih ćelija. Najnovija istraživanja su pokazala da karela deluje protiv ćelija raka jetre, prostate, želuca, dojke, debelog creva.[2] Ovu biljka je veoma štetna prilikom konzumiranja u trudnoći i tokom dojenja zbog gorčine ploda koja dovodi do toksičnosti mleka.

Plod

Čaj[уреди | уреди извор]

Čaj od listova karele koji se presuju i suše, takođe utiče na suzbijanje kancerogenog oboljenja, ali pomaže i kod gojaznosti. Koriste ga osobe koje se oporavljaju od hemoterapije i oni koje već duže vreme koriste antibiotike.Čaj je koristan u prevenciji i lečenju malarije.

Gorka dinja u ishrani[уреди | уреди извор]

Karela je veoma zastupljena u Indijskoj kuhinji gde se priprema na različite načine. Konzumira se kuvana, pečena i pržena na ulju, punjena belim lukom, a veoma često kao dodatak leblebijama. Zastupljena je i u kineskoj kuhinji, jer daje gorak ukus i obično se meša sa krompirom. Konzumiraju je vegetarijanci, pomešanu sa raznim povrćem. Od ove voćke se prave i gorki sosevi. Seme gorke dinje se stavlja u med, što ima mnogobrojna lekovita svojstva.

Uzgoj i sadnja[уреди | уреди извор]

Ova biljka raste u zemljana jugoistočne Azije, najviše u Indiji i Kini. Karela se gaji i namenski za potrebe svetskog tržišta. Uspeva u toplim i vlažnim mestima sa dosta svetlosti. U državama umerenog pojasa, ova biljka se uzgaja iz semena. Obično se sadi oko nekog drugog nižeg drveta ili vinove loze pošto se grane karele obavijaju oko druge biljke ili predmeta. Odgovara joj plodno zemljište humus.

Reference[уреди | уреди извор]

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Veličković M., "Opšte voćarstvo", Beograd, 2014.
  • Vulić T., Oparnica Č., Djordjević M., "Voćarstvo", Beograd, 2011.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]