Džon Kerju Ekls

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džon Kerju Ekls
Lični podaci
Datum rođenja(1903-01-27)27. januar 1903.
Mesto rođenjaMelburn, Australija
Datum smrti2. maj 1997.(1997-05-02) (94 god.)
Mesto smrtiTenero-Kontra, Švajcarska
ObrazovanjeUniverzitet u Melburnu, Univerzitet u Oksfordu
Naučni rad
Poznat poRad na sinapsi, interakcionizam
Nagrade Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (1963)

Ser Džon Kerju Ekls (engl. John Carew Eccles, 27. januar 1903 – 2. maj 1997)[1] bio je australijski neurofiziolog i filozof koji je 1963. dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu za svoj rad na sinapsi. Nagradu je podelio sa Endruom Hakslijem i Alanom Lojdom Hodžkinom.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ekls je rođen u Melburnu, Australija. Tamo je odrastao sa svoje dve sestre i roditeljima: Vilijamom i Meri Kerju Ekls (oboje učitelji, koji su ga školovali kod kuće do njegove 12. godine).[2] Sa 17 godina dobio je stipendiju za studije medicine na Univerzitetu u Melburnu.[3] Kao student medicine, nikada nije uspeo da nađe zadovoljavajuće objašnjenje za interakciju uma i tela; počeo je da razmišlja o tome da postane neuronaučnik. Diplomirao je (sa odlikom prve klase) 1925,[4] i dobio je Rods stipendiju za studiranje kod Čarlsa Skota Šeringtona na Magdalen koledžu, Oksfordski univerzitet, gde je 1929. dobio doktorat filozofije.

1937. Ekls se vratio u Australiju, gde je radio na vojnim istraživanjima tokom Drugog svetskog rata. Za to vreme Ekls je bio direktor Kanematsu instituta na Medicinskom fakultetu u Sidneju,[5] on i Bernard Kac su držali istraživačka predavanja na Univerzitetu u Sidneju, snažno utičući na njegovo intelektualno okruženje. Posle rata postao je profesor na Univerzitetu Otago na Novom Zelandu. Od 1952. do 1962. radio je kao profesor na Školi za medicinska istraživanja Džona Kertina (JCSMR) Australijskog nacionalnog univerziteta. Od 1966. do 1968. Ekls je radio na Medicinskom fakultetu Fajnberg na Univerzitetu Nortvestern u Čikagu.[6]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Početkom 1950-ih Ekls i njegove kolege su sproveli istraživanje koje je dovelo do njegovog dobijanja Nobelove nagrade. Za proučavanje sinapsi u perifernom nervnom sistemu, Ekls i kolege su koristili refleks istezanja kao model, koji se lako proučava jer se sastoji od samo dva neurona: senzornog neurona (mišićnog vretena) i motornog neurona. Senzorni neuron sinapsira na motorni neuron kičmene moždine. Kada se struja prenese u senzorni neuron u kvadricepsu, motorni neuron koji inervira kvadriceps proizvodi mali ekscitatorni postsinaptički potencijal (EPSP). Kada se slična struja prođe kroz tetivu kolena, mišić suprotan kvadricepsu, inhibicijski postsinaptički potencijal (IPSP) se proizvodi u motornom neuronu kvadricepsa. Iako jedan EPSP nije bio dovoljan da pokrene akcioni potencijal u motornom neuronu, zbir nekoliko EPSP-a iz više senzornih neurona koji sinapsiraju na motorni neuron može izazvati pokretanje motornog neurona, čime se kontrahuju kvadricepsi. S druge strane, IPSP bi mogli da oduzmu od ove sume EPSP, sprečavajući motorni neuron da se aktivira.

Osim ovih suštinskih eksperimenata, Ekls je bio ključan za niz važnih događaja u neuronauci. Do oko 1949. Ekls je verovao da je sinaptički prenos prvenstveno električni, a ne hemijski. Iako je pogrešio u ovoj hipotezi, njegovi argumenti su naveli njega i druge da izvedu neke od eksperimenata koji su dokazali hemijski sinaptički prenos. Bernard Kac i Ekls radili su zajedno na nekim eksperimentima koji su razjasnili ulogu acetilholina kao neurotransmitera u mozgu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society (na jeziku: engleski), 2022-07-14, Pristupljeno 2022-08-10 
  2. ^ None (2002). World of anatomy and physiology. Internet Archive. Detroit : Thomson/Gale. ISBN 978-0-7876-5684-3. 
  3. ^ „John Carew Eccles 1903-1997 | Australian Academy of Science”. www.science.org.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-10. 
  4. ^ Eccles, Sir John (Carew), (27 Jan. 1903–2 May 1997), Oxford University Press, 2007-12-01, Pristupljeno 2022-08-10 
  5. ^ „Kanematsu Laboratories - Research - Sydney Medical School - The University of Sydney”. web.archive.org. 2014-11-10. Arhivirano iz originala 10. 11. 2014. g. Pristupljeno 2022-08-10. 
  6. ^ „Nobel Laureates”. www.feinberg.northwestern.edu (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-10.