Valerij Borzov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valerij Borzov
Valerій Pilipovič Borzov
Valerij Borzov 1972.
Lični podaci
Puno imeValerij Pilipovič Borzov
Datum rođenja(1949-08-20)20. avgust 1949.(74 god.).
Mesto rođenjaSambor, SSSR
DržavljanstvoSovjetski Savez
Sportske informacije
SportAtletika:
100 m
200 m
Dostignuća i titule
Lični rekordi10,07 na 100 m
20,00 na 200 m

Valerij Borzov (ukr. Валерій Пилипович Борзов; Sambor, Lavovska oblast SSSR, 20. oktobar 1949), je sovjetski atletičar ukrajinskog porekla. Završio je Kijevski institut za fizičku kulturu 1971. Zaslužni je majstor sporta Sovjetskog Saveza 1970.

Učesnik je olimpijskih igara u Minhenu 1972. i u Montrealu 1976, gde je osvajao medalje na 100 m, 200 m i štafeti 4х100 m. Dvostruka pobeda u sprintu na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine najsjajniji je trenutak njegove karijere. Nakon pobede na 100 m činilo se da je diskvalifikacija dva najbolja sprintera iz SAD, Reja Robinsona i Edija Hejsa, zbog kašnjenja na start olakšala Borzovu put do zlata. Međutim, na 200 m Borzov je pobedio obojicu u direktnom obračunu te time dokazao zaista sjajnu formu.

Osim olimpijskih uspeha bio je trostruki evropski prvak u trci na 100 m, šestostruki dvoranski evropski prvak u trkama na 60 m, jednom na 50 m i višestruki prvak SSSR.

Po završetku karijere oženio se olimpijskom pobednicom u gimnastici Ljudmilom Turiščevom. Od 19911999. bio je predsednik Olimpijskog komiteta Ukrajine, a od 1994. i član MOK i ukrajinski ministar za omladinu i sport.

Godine 1982. napisao je knjigu „10 sekundi — ceo život“

Sportski uspesi[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

  • Minhen 1972.
    • zlato 100 m - 10,14
    • zlato 200 m - 20,00
    • srebro štafeta 4х100 m - 38,50
  • Montreal 1976.
    • bronza 100 m - 10,14
    • bronza štafeta 4х100 m - 38,78

Evropsko prvenstvo u atletici

Evropsko prvenstvo u atletici u dvorani

Zanimljivost
  • Valerij Borzov osvajio je zlatnu medalju u trci na 60 metara, na Evropskom prvenstvu u dvorani 1970. kada je imao 20 godina i 145 dana i potao najmlađi pobednik u toj discilini do danas (2017). [1]
  • Sa 7 zlatnih medalja na Evropskim prvenstvima u dvorani je najspešniji muški takmičar svih vremena, a treći je u muškoj konkurenciji sa ukupnim brojem osvojenih medalja. [2]

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

  • 100 m - 10,07
  • 200 m - 20,00

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ European Athletics Indoor Championships 20174 - STATISTICS HANDBOOK (PDF), EAA, str. 60, Pristupljeno 10. 7. 2017 
  2. ^ European Athletics Indoor Championships 20174 - STATISTICS HANDBOOK (PDF), EAA, str. 21, Pristupljeno 10. 7. 2017 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]