Mala Kamenica

Koordinate: 44° 20′ 31″ S; 22° 29′ 02″ I / 44.342° S; 22.483833° I / 44.342; 22.483833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mala Kamenica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.392
Geografske karakteristike
Koordinate44° 20′ 31″ S; 22° 29′ 02″ I / 44.342° S; 22.483833° I / 44.342; 22.483833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina122 m
Mala Kamenica na karti Srbije
Mala Kamenica
Mala Kamenica
Mala Kamenica na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Mala Kamenica je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 217 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 317 stanovnikaprema popisu iz 2002. bilo je 392 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 998 stanovnika).

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Mala Kamenica je ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 19 kilometara severozapadno od Negotina. Smešteno je na prosečno 110 metara nadmorske visine, na dolinskim stranama Kameničke reke desne pritoke Dunava. Severna geografska širina naselja je 44° 20’52”, istočna geografska dužina 22° 29’ 03”, a površina atara 1.894 hektara. Do ovog naselja se može stići direktnim asfaltnim putem od Negotina, prema Kladovu.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se pominje u turskim popisima 1530. godine kao naselje sa 20 kuća, 1736. godine je imalo 50, 1783 – 20, 1846 -123, a 1866 - 136 kuće.

Kao Kamenica se prvi put pominje 1736. godine kada je imala 23 kuće, a kako je 1723. godine „Jispie ostrovska“ imalo 50 kuća. Svakako su tu uračunate i kuće Male Kamenice, koja je sa Velikim Ostrvom (Ostrovo Mare) činila jednu nuriju. Kamenicza je zabeležena 1784. godine, a 1811. godine Kamenica. Godine 1924. imala je 219 kuća.[2]

Ubraja se u stara naselja sa značajnim tragovima starina. U ataru naselja su pronađeni ostaci Selišta, starog naselja (Gornje selo), crkvišta i starog groblja. Današnje naselje je podeljeno na dva kraja – Dosu i Faca (Osoje i Prisoje).

Nakon Prvog svetskog rata u njemu su živele sledeće porodice: Matići, Perešći i Mijaji (slava Petkovica i Sveti Nikola), Žitarevići ili Žitarešći (slava Petkovica), Vasiljevići ili Vasilješći (slava Sveti Đorđe), Surdanji ili Surdanješći (slava Petkovica), Trailovići ili Trailonji (slava Sveti Arhanđeo i Sveti Jovan), Patrucešći ili Petrucići (slava Petkovica), Stojanovići (slava Sveti Đorđe), Gerginovići i Magunešći (slava Velika Gospojina), Pismigešći ili Pismigići (slava Sveti Đorđe), Liksarevići ili Liksarešći (slava Petkovica), Žukešći ili Žukići (slava Sveti Đorđe), Trujkešći ili Trujkići (slava Petkovica), Zdrupešći (slava Sveti Đorđe), Lazarevići i Lupešći (slava Sveti Nikola), Angelešći i Simešći (slava Sveti Đorđe), Pajići i Ibrešći ili Ibrići (slava Sveti Vrači), Paunešći ili Paunovići (slava Sveti Nikola), Mirkulješći ili Tršešći (slava Sveti Vrači), Bolđešći ili Boldići (slava Mitrovdan), Rejcešći ili Rajcići (slava Sveti Vrači), Čerčelješći ili Čerčelovići (slava Sveti Alimpije), Radomirešći ili Radomirovići (slava Petkovica), Nikicešći ili Nikicići (slava Petkovica), Caranešći ili Caranovići (slava Petkovica), Todorešći ili Todorovići i Rašešći ili Rašići (slava Petkovica), Ratarešći ili Ratarevići (slava Petkovica), Milošešći ili Miloševići (slava Petkovica), Buđešći ili Budići (slava Sveti Đorđe), Purčelješći (slava Sveti Nikola), Kostadinovići (slava Petkovica), Bocokešći ili Bocokići (slava Sveti Nikola), Franulešći (slava Petkovica), Pešići (slava Sveti Vrači) i Mladenovići (slava Sveti Đorđe).[3]

Seoska zavetina je Spasovdan.Pravoslavna crkva posvećena Svetom Iliji je podignuta 2001. godine. Stanovništvo Male Kamenice je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom i stočarstvom. Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Godine 1921. je imalo 219 kuća i 1.135 žitelja, 1948. godine 261 kuću i 1.205 stanovnika, a 2002. godine 324 kuća i 398 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (uglavnom Austrija) iz ovog naselja je 387 stanovnika.

Osnovna škola je osnovana 1892. (dograđena 1921) godine. Školske 2006/2007. godine imala je 14 učenika. Zemljoradnička zadruga u Maloj Kamenici je osnovana je 1947. godine (1960. godine pripojena zemljoradničkoj zadruzi u Mihajlovcu), stari Dom kulture je napravljen 1950. a novi 2006. godine, naselje je elektrificirano 1955. godine, asfalt u naselju je urađen 1980, vodovod 1980/1983. godine, a telefonske veze sa svetom 1986. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u naselju je živelo 217 stanovnika što je za 100 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 317 stanovnika. U naselju živi 204 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 00 godina (00 kod muškaraca i 00 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 106 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,05 a prema istom popisu u naselju ima 303 stambenih jedinica od kojih je 121 naseljenih.[5]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 1.205
1953. 1.252
1961. 1.226
1971. 1.165
1981. 1.108
1991. 998 636
2002. 392 889
2011. 317
2022. 217
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
382 97,44%
Rumuni
  
8 2,04%
Romi
  
1 0,25%
nepoznato
  
1 0,25%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Podatke o naseljima sakupio MIODRAG VELOJIĆ, dipl. geograf radnik Istorijskog arhiva Negotin


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mala Kamenica”. Opština Negotin. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 237. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 237,238. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 25.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]