Milenko Stefanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milenko Stefanović
Milenko Stefanović (2005)
Datum rođenja(1930-02-19)19. februar 1930.
Mesto rođenjaBeogradKraljevina Jugoslavija
Datum smrti25. jul 2022.(2022-07-25) (92 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Milenko Stefanović, poznatiji kao Mima Stefanović (Beograd, 19. februar 1930 — Beograd, 25. jul 2022[1]) bio je jedan od najznačajnijih srpskih i jugoslovenskih klarinetistasolista, prvi klarinetista Beogradske filharmonije, dugogodišnji profesor Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu i Fakulteta umetnosti u Prištini.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Milenko Stefanović je počeo da uči muziku sa pet godina. Diplomirao je (1957) i magistrirao (1971) klarinet na Muzičkoj akademiji u Beogradu u klasi uglednog profesora B. Bruna. Usavršavao se u Salcburgu.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je nagrada na takmičenjima u Sarajevu (1952), Skoplju (1954) i Ljubljani (1956), kao i nagrada na međunarodnim takmičenjima u Moskvi, Minhenu, Ženevi (1957) i Pragu (1959). Među nagradama koje je dobio za svoje umetničke uspehe ističu se: Sedmojulska nagrada NR Srbije (1962), Nagrada Jugoslovenske radio-televizije (Ohrid, 1972), nagrade SIZ-a kulture Grada Beograda (1976, 1981, 1986), Posebno priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji (2007). Godine 2010. na svečanosti u Udruženju muzičkih umetnika Srbije uručena mu je Nagrada za životno delo. Na svečanoj ceremoniji održanoj 27. jula 2013. godine u okviru Klarinetfesta u Asiziju, u Italiji, dodeljeno mu je najznačajnije priznanje Međunarodne klarinetističke asocijacije - International Clarinet Association Honorary Membership for Lifetime Achievements in Performance, Teaching and Professional Service. Nagradu je u Stefanovićevo ime, u prisustvu članova njegove porodice i drugih muzičara iz Srbije, od predsednika Asocijacije Džona Sipole primila Stefanovićeva unuka Irina, i sama muzičar. Ekvivalentno priznanje koje dodeljuje Evropska klarinetistička asocijacija, predsednik ove asocijacije Stefan Vermerš dodelio je Stefanoviću u Beogradu 12. februara 2016. godine. Stefanovića su za nagradu nominovali profesori klarineta na muzičkim akademijama u Beogradu, Kosovskoj Mitrovici i Splitu, kao i klarinetisti Beogradske filharmonije, Orkestra Opere Narodnog pozorišta u Beogradu, Simfonijskog orkestra RTS, Umetničkog ansambla „Stanislav Binički”, Pozorišta na Terazijama. Bord direktora Evropske klarinetističke asocijacije, koji čine muzičari iz Belgije, Velike Britanije, Italije, Nemačke, Poljske, Portugalije, Holandije, Švajcarske i Španije, jednoglasno je odlučio da Stefanoviću dodeli svoje najznačajnije priznanje. Time je profesor Milenko Stefanović postao tek drugi klarinetista u istoriji koji je proglašen počasnim članom Evropske klarinetističke asocijacije.[2]

Umetnička karijera[uredi | uredi izvor]

Stefanović je svirao resitale i nastupao kao solista sa orkestrom i član kamernih ansambala širom Evrope, u Africi i Severnoj Americi. Jedan je od retkih umetnika koji su imali čast da izvedu Koplandov Koncert za klarinet i orkestar pod upravom samog kompozitora (1961).

Snimao je za vodeće radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu: u Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji, Francuskoj, Kanadi, SSSR-u, Zapadnoj Nemačkoj, Švajcarskoj, Belgiji, Čehoslovačkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj.

Svoje kompozicije su mu posvetili neki od najznačajnijih jugoslovenskih kompozitora: Dejan Despić, Aleksandar Obradović, Petar Bergamo, Dušan Radić, Petar Ozgijan, Miodrag Ilić itd.

Kao orkestarski muzičar, svirao je u zemlji i inostranstvu pod upravom najznačajnijih svetskih i jugoslovenskih dirigenata, među kojima su: Herbert fon Karajan, Lorin Mazel, Leopold Stokovski, Kiril Kondrašin, Živojin Zdravković, Jovan Šajnović, Anton Nanut, Oskar Danon, Vančo Čavdarski itd. Bio je dugogodišnji prvi klarinetista Beogradske filharmonije (19541976).

Bavio se i džezom — kao solista, kompozitor i član Beogradskog džez-trija.

Profesor Stefanović na Fakultetu umetnosti (2009)

Stefanović je bio član i predsednik žirija na mnogim takmičenjima u zemlji i inostranstvu.

Član je i bivši predsednik Udruženja muzičkih umetnika Srbije.

Pedagoški rad[uredi | uredi izvor]

Stefanović je predavao u Muzičkoj školi Josip Slavenski u Beogradu (1961/62, 1966/67, 1968—1993), na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (1976—1995) i Fakultetu umetnosti u Prištini, gde predaje od osnivanja Muzičkog odseka, 1975. godine, do danas. Bio je i prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu (1985—1989), a 2001. godine je imenovan za člana upravnog odbora ovog univerziteta.

Stefanovićevi bivši studenti deluju aktivno kao izvođači — solisti, kamerni i orkestarski muzičari — i pedagozi u muzičkim školama i na akademijama u Evropi, Aziji, Australiji i Severnoj Americi.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Blagojević, Andrija: Pregled istorijskog razvoja klarineta i literature za klarinet, Fakultet umetnosti, Zvečan, 2010.
  • Blagojevic, Andrija and Milosevic, Milan: Milenko Stefanovic Awarded The Lifetime Achievement Award, The Clarinet, September 2010.
  • Eberst, Anton: Klarinet i klarinetisti, Forum, Novi Sad, 1963.
  • EP 26436, Produkcija gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd, Beograd
  • Ikonomova, Vera: Živojin Zdravković i zlatna epoha Beogradske filharmonije, Klio, Jugokoncert, Beograd, 1999.
  • LP 22-2528 STEREO, Produkcija gramofonskih ploča Radio-televizije Beograd, Beograd
  • Maksimović, Miodrag: Beogradska filharmonija 1951-1971, Beogradska filharmonija, Beograd, 1971.
  • Mala enciklopedija Prosveta, III, Prosveta, Beograd, 1978.
  • Mišić, Radmila: Živeti uz note, Muzička škola „Stevan Hristić“, Kruševac, 2001.
  • Muzička enciklopedija, III, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.
  • Odom, David: A Catalog of Compositions for Unaccompanied Clarinet Published between 1978 and 1982 with an Annotated Bibliography of Selected Works, A treatise submitted to the College of Music, Florida State University, 2005.
  • Novi zvuk, br. 29, Beograd, 2007.
  • Pedeset godina Fakulteta muzičke umetnosti (Muzičke akademije) 1937-1987, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1988.
  • Pejović, Roksanda: Oskar Danon, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 1986.
  • Peričić, Vlastimir: Muzički stvaraoci u Srbiji, Prosveta, Beograd, [1969.]
  • Petrović, Dragoslav: NIMUS - Niške muzike svečanosti: 1975-2004, Punta, Niš, 2006.
  • Plavša, Dušan: Muzika - Prošlost, sadašnjost, ličnosti, oblici, Izdavačka organizacija „Nota“, Knjaževac, 1981.
  • Preger, Andreja: Stoleće uz muziku, Fakultet muzičke umetnosti, Beograd, 2007.
  • Pro Musica, br. 79-80, Udruženje muzičkih umetnika Srbije, Beograd, 1975.
  • Spisak redovnih profesora Univerziteta u Prištini, Pristupljeno 23. 3. 2010.
  • The Clarinet, februar/mart 1988.
  • The Clarinet, maj/jun 1988.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]