Pisaća mašina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pisaća mašina Gvida Tartalje, sa ćiriličnim i latiničnim rasporedom slova.
Pisaća mašina Petra Pajića, marke Underwood
Pisaća mašina, portabl, marka Remington, 1936.

Pisaća mašina, odnosno daktilotip,[1] je mehanički ili elektromehanički uređaj za štampanje teksta na papiru. Sadrži niz dugmadi, čijim se pritiskanjem utiskuju slova, brojevi i interpunkcijski znaci. Pisaća mašina je patentirana za potrebe čitljivijeg i bržeg pisanja u više primeraka od dotadašnjeg pisanja pomoću pera.

Veština rada na pisaćim mašinama je već tokom 19. veka dobila naziv daktilografija (franc. dactylographie), a osoba koja je obučena u toj veštini ima stučno zvanje: daktilograf.[2]

Upotrebom pisaće mašine (odnosno daktilotipa) nastaje otkucani, odnosno daktilotipski tekst (daktilotipija),[3] za koji se takođe upotrebljavaju i nazivi: daktiloskript ili tiposkript (oba naziva u međunarodnoj terminologiji imaju i neka dodatna značenja).[4][5]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija pisaće mašine ne bi bila moguća bez Gutenbergovog izuma štamparske mašine koja je doprinela širenju pismenosti u 15. veku.

Početak proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Remington pisaća mašina

Englez Vilijam Peti (engl. William Petty) prvi je pokušao da konstruiše pisaću ma­šinu 1674. godine, a tek nakon četiri decenije, 1714. godine, njegov zemljak Henri Mil (engl. Henry Mill) potpisao je prvi projekat pisaće mašine (engl. Machine for Transcribing Letters). Pele­grino Turi (engl. Pelegrino Turri) je bio jedan od prvih pronalazača pisaćih mašina koji je konstruisao mašinu koja je omogućila slepima da pišu. Za potrebe grofice Karoline Fantoni, koja je bila slepa, konstruisao je pisaću mašinu na kojoj je ona prvi put napisala pismo 1808. godine. Na pismu je otisak bio jasno vidljiv. Nemački pronalazač Karl Drais (nem. Karl Freiherr von Drais) patentirao je preteču bicikla, takozvanu Running machine, a patentirao je i mašinu poznatu pod imenom „Klavir koji piše” za potrebe svog slepog oca 1821. godine. Na mašini je za svako od 25 slova izdvojio po jedan taster, a potom ih je grupisao u kvadrate dimenzija 5 h 5. Satni mehanizam je pomerao mašinu. Papirna traka je bila u jednom prorezu sa ovim mehanizmom. Kasnije je usavršio novi patent koji je funkcionisao poput stenogramske mašine. Novi patent je sadržao kombinaciju slova koja su na papiru ostavljala rupice.[6]

Vilijam Ostin Bart (engl. William Austin Burt) patentirao je mašinu pod nazivom „Tipkajući pisac” (engl. Typewriter) 1829. godine[7], iako na njoj nije uspeo da kuca brže nego što je pisao rukom. Nekoliko decenija kasnije, 1848. godine je Pjer Karmijen konstruisao pisaću mašinu koja je radila na principu muzičkog cimbala. Poluge su bile snabdevene štamparskim slovima koja su bila poređana u krug. Pritiskom na poluge slova su se otiskivala poput udaraca malih čekića po žicama cimbala. Peter Miterhof (engl. Peter Mitterhofer) razvio je pet modela pisaćih mašina i to bez upotrebe tehničkih pomagala. Mašine je konstruisao upotrebom jednostavnog alata. Godine 1864, objavio je svoju prvu inovaciju. Mašina je u celosti bila napravljena od drveta izuzev kućišta i žica koje su bile napravljene od metala. Rasmus Mejling Hansen (engl. Rasmus Malling Hansen) bio je direktor danskog instituta za gluvoneme i želeo je da pomogne svojim štićenicima pa je tom prilikom konstruisao mašinu pod nazivom „Kugla koja piše” (engl. Writing Ball), 1865. godine. Mašina je dobila takav naziv jer je bila u obliku kugle sa 50 slova koja su ostavljala otisak pomeranjem kugle. Filozof Fridrih Niče je bio najpoznatiji ko­risnik ove mašine.[6]

Remington[uredi | uredi izvor]

Andervud Standard

Prva moderna pisaća mašina namenjena za širu upotrebu patentirana je 1868. godine u Americi pod nazivom Sholes&Glidden&Soule. Tvorci ove mašine bili su Karlos Gliden, Semjuel Soul i Kristofer Šols. Njihov patent je privukao pažnju tadašnjeg najpoznatijeg proizvođača šivećih mašina i lovačkih pušaka Remington. Fabrika Remington iz Njujorka sklopila je ugovor sa tvorcima ove mašine. Nakon što je Šols-Glidenov patent dodatno usavršen započeta je industrijska proizvodnja mašine. Godine 1873, na tržište je plasiran prvi model Remington mašine. Herman Vagner je 1897. godine patentirao mašinu koju je unapredio tadašnji vodeći proizvođač traka u boji i mastila za pisaće mašine, Džon Andervud. Mašina pod nazivom Andervud Model 5 bila je veoma zapažena i cenjena u Americi, a postala je merilo i standard za sve buduće mašine. Andervud i Remington kao dva vodeća američka proizvođača uskoro jedan drugom postaju konkurencija. Primat u proizvodnji i na tržištu ipak preuzima Andervud o čemu svedoče podaci iz 1920. godine.[6]

Adler[uredi | uredi izvor]

Adler pisaća mašina sa ćiriličnim slovima

Hajnrik Klejer započeo je fabričku proizvodnju pisaćih mašina u Nemačkoj, u svojoj fabrici Adler u Frankfurtu 1890. godine. Originalni patent Velington mašine usavršio je u svoj model koji je prvobitno nosio naziv Empire, a potom i Adler No. 7. Godine 1909, proizvedeno je čak 25000 primeraka ove mašine. Prve prenosive mašine, portabl Klein Adler mašine, Hajnrik je prvi počeo da proizvodi 1913. godine. Adler pisaće mašine su opstale dugi niz godina, a neke od njih se i danas koriste.[6]

Blikensderf[uredi | uredi izvor]

Džordž Blikensderfer tvorac je još jednog popularnog američkog modela iz 1893. godine. Model je dobio ime po svom tvorcu- Blikensderf. Prva električna verzija ovog modela izrađena je u Americi 1902. godine. Proizvodnju ovih električnih mašina 1935. godine preuzima IBM (engl. International Business Machines Corporation). Tokom 1956. godine kompanija je svoj model C tokom 19 meseci prodala u više od 250000 primeraka. Mašine su bile karakteristične po tome što su mogle istovremeno da pišu različita pisma.[6]

Minjon[uredi | uredi izvor]

Godine 1904, Nemačka vodeća firma za proizvodnju pisaćih mašina AEG (nem. ALGEMEINE ELEKTRIZITÄTS GESELLSCAFT) započela je proizvodnju pisaćih mašina Minjon (engl. Mignon). Mašine su imale prenosni mehanizam u vidu valjaka i to je činilo da budu nepristupačne mnogim kupcima. Poslednji model Minjon mašina plasiran je na tržište 1933. godine, a nakon toga fabrika proizvodi jednostavniji i pristupačniji model pod nazivom Olimpija (engl. Olimpia). Proiveden je i model Olimpija namenjen invalidima pa je korišćenje bilo moguće i sa jednom rukom. Olimpija model se uz povremenu modernizaciju proizvodio sve do 1992. godine.[8]

Mercedes[uredi | uredi izvor]

Poznati model pisaće mašine Mercedes (nem. Merce­des-Euklid) proizveden je 1903. godine u Tiringiji u Nemačkoj. Model nosi isti naziv kao poznata fabrika automobila, iako nije reč o istoj fabrici. Fabrika je intenzivno radila na usavršavanju i modernizaciji svojih modela pa se 1921. godine pojavila mašina pod nazivom Mercedes Elektra. Mercedes Elektra je bila mehanička mašina koja je posedovala i elektromotor. Godine 1935. proizvedena je električna verzija ovog modela.[8]

Ostali modeli[uredi | uredi izvor]

Prva industrijski proizvedena pisaća mašina u Italiji se pojavila 1908. godine. Tvorac je bio industrijalac Kamil Oliveti. Njegov patent, mašina marke Lettera No.22 postala je ikona aktivnog novinarstva. Krajem 1953. godine jedan od najpoznatijih proizvođača pisaćih mašina Smit Korona proizveo je 12 miliona primeraka svojih pisaćih mašina. Ovaj postratni period se smatra zlatnim dobom pisaćih mašina. Pisaće mašine su proizvodili i poznati proizvođači sa prostora bivše Jugoslavije. Najpoznatije marke bile su Emona iz Jasenica, Unis iz Sarajeva, Sava iz Ljubljane i Biser koju je proizvodila Vojna fabrika iz Bugojna u Bosni i Hercegovini, „Slavko Rodić”.[8]

Od kurioziteta se može pomenuti nemačka Vanderer mašina iz oko 1940, koja je pored slova ispisivala i muzičku notaciju.[9]

Kraj proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Udruženje mladih hrišćanki je 1881. godine organizovalo prvi kurs daktilografije u Americi. Kurs je pohađalo osam polaznica. Obuke su organizovane širom sveta i ubrzo je obučen veliki broj daktilografkinja. Proizvođači pisaćih mašina su bili veoma zadovoljni napretkom i smatrali su da na ovaj način žene mogu da rade manje fizički zahtevne poslove i grade sopstvenu karijeru. Tokom većeg dela 20. veka, masovno su je koristili kancelarijski službenici, pisci i novinari. Sa pojavom tehničko-tehnoloških inovacija usledio je i nastanak različitih i modernijih pisaćih mašina u pogledu konstrukcije, oblika, estetike, itd.[8]

Sa širenjem računarske tehnologije, ubrzo su počeli da je potiskuju lični računari i štampači. Od 2000. godine proizvođači kancelarijskih pisaćih mašina u svetu postepeno su obustavili proizvodnju ovog uređaja, a 2011. godine je zatvorena i poslednja fabrika pisaćih mašina u Mumbaju u Indiji.[10]

Mehanizam i delovi[uredi | uredi izvor]

Vidljiv mehanizam Olimpija modela pisaće mašine

Osnovni delovi jedne pisaće mašine su tastatura i mehanički ili elektronski mehanizam koji prenosi, umnožava i koriguje znake koji se pritiskom preko trake u boji otisnu na papir. Prenosni mehanizam se razlikuje, zavisi od modela pisaće mašine, i može biti putem valjka, kugle, poluge ili točkića.

Prvi modeli mašina nisu imali tastaturu nego pokazivač. Pokazivačem su se obeležavali brojevi ili slova pre nego što se izvrši potisak na skalu ili dugme. Vremenom su mašine unapređene pa su im dodati delovi poput kružno postavljene poluge sa slovima, cilindričnih vijaka koji su pomerali papir čime je bilo omogućeno da se napravi razmak između slova i redova i držača za pipir koji se pomiče, itd.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija 1980, str. 188.
  2. ^ Vujaklija 1980, str. 187.
  3. ^ „Noć muzeja – veče koje Šapčani posebno vole (2019)”. Arhivirano iz originala 03. 10. 2022. g. Pristupljeno 06. 09. 2022. 
  4. ^ Klajn & Šipka 2006, str. 314.
  5. ^ Radulović 2020, str. 263.
  6. ^ a b v g d đ Gačić & Ratkelić Lazić 2017, str. 7-11
  7. ^ Linoff, Victor M. (2000). The typewriter : an illustrated history : typewriter topics. Mineola, N.Y.: Dover Publications. ISBN 978-0-486-41237-5. OCLC 44803080. 
  8. ^ a b v g Gačić D. Ratkelić Lazić M. 2017, str. 12-13
  9. ^ "Vreme", 26. nov. 1940
  10. ^ RTS: Pisaća mašina ide u penziju

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vujaklija, Milan (1980). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. 
  • Klajn, Ivan; Šipka, Milan (2006). Veliki rečnik stranih reči i izraza (1. izd.). Novi Sad: Prometej. 
  • Radulović, Milka (2020). „Tekstologija u digitalnoj eposi” (PDF). Književna istorija. 52 (172): 251—269. 
  • Gačić Divna, Ratkelić Lazić Marijana, STARA DOBRA PISAĆA MAŠINA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. februar 2019)– izbor iz kolekcije Endrea Halasa –katalog izložbe. Muzej grada Novog Sada: Novi Sad 2017.
  • Bernát, J., Písacie stroje Slovenského technického múzea v Košiciach. Košice 1985.
  • Waize, A., Die Welt der Schreibmashinen. Erfurd 1998.
  • Dingwerth, L., Historische Schreibmashinen. Battenberg –Verl 2008.
  • Priča o pisaćem stroju – izbor iz kolekcije Stjepana Komora, katalog izložbe. Varaždin 2015.
  • Ćirić, A., Smrt mašine za pisanje, Nedeljnik „Vreme“, br.1062, 12. maj 2011.
  • Adler, M.H. (1973). The Writing Machine: A History of the Typewriter. Allen and Unwin.
  • Beeching, Wilfred A. (1974). Century of the Typewriter. St. Martin's Press. pp. 276 Beeching was the Director of the British Typewriter Museum.

Patenti[uredi | uredi izvor]

  • US79265 – Improvement in Type-Writing Machines (the patent that laid the basis for the Sholes & Glidden Type Writer)
  • US349026 – typewriter ribbon, by George K. Anderson of Memphis, Tennessee.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]