Ski centri u Srbiji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ski centri u Srbiji predstavljaju značajna turističkih mesta uređena i organizovana na način da omoguće bezbedno i kvalitetno pružanje usluga i zadovoljavanje turističkih, prevashodno rekreativnih potreba turista. Kako se skijališta razlikuju od drugih turističkih mesta, kako po veoma specifičnoj funkciji, tako i po još specifičnijoj fizionomiji, neophodno je definisati skijališta i na taj način ih pojmovno odrediti. Turistička skijališta predstavljaju uređenu javnu površinu, pogodnu za organizovanje skijanja i specijalizovanih zimskih sportskih aktivnosti sa objektima, uređajima i opremom čije je korišćenje odnosno izgradnja od opšteg interesa. Javno skijalište se može koristiti za obavljanje delatnosti i pružanje usluga na skijalištu, pod uslovima jednakim za sve korisnike. Javnim skijalištima, kao i drugim posebno uređenim površinama, namenjenim za skijanje i specijalizovane zimske sportske aktivnosti upravlja skijaški centar.

Prirodne lepote srpskih planina naročito dolaze do izražaja tokom zime kada sneg padne. Ljubitelji sportova na snegu svake godine tokom zimskih meseci uživaju na nekom od uređenih skijališta u Srbiji[1]. Srbija je zemlja u kojoj ski centri imaju dugu tradiciju. Svaki od njih na poseban, svoj način zadovoljava svačije ukuse. Mesta ima za one koji žele da skijaju, uživaju u noćnom provodu, svežem vazduhu, ali i za one koji su ljubitelji “divlje” prirode ili one koji samo traže beg iz gradske vreve u mirno planinsko okruženje. Među najpoznatije ski centre u Srbiji spadaju: Kopaonik, Tara, Zlatibor, Goč, Stara planina, Brezovica, Zlatar i Crni Vrh.[2]

Ski centar Kopaonik[uredi | uredi izvor]

Kopaonik je najveći i najpoznatiji ski centar u Srbiji koji ima odlično pripremljene staze kako za početnike, tako i za skijaše vrhunskih sposobnosti. Divni i pitomi Kopaonik spada u skupinu Dinarskih planina. Kopaonik je bio i ostao najomiljeniji i najposećeniji ski-centar u Srbiji, a ujedno važi za najveći i najluksuzniji. Zbog svojih prirodnih bogatstava poznat je i pod imenom „Srebrna planina“. Ski-centar Kopaonik je prilagođen ljubiteljima alpskog, ali i nordijskog skijanja. Kopaonik je 1981. godine proglašen za nacionalni park i postao član Evropske federacije nacionalnih parkova Europark. Njegov najviši vrh je Pančićev vrh sa 2.017m nadmorske visine. Najveći broj turističkih i infrastrukturnih objekata se nalazi na području Ravnog Kopaonika. Nešto manji turistički kompleks se nalazi pokraj sela Brzeće. Prva žičara na Kopaoniku je podignuta 1964. godine. Ski-staze i žičare nisu udaljene od hotelskog smeštaja što olakšava funkcionisanje turistima.[3]

Sneg na Kopaoniku uglavnom traje od novembra do aprila meseca. Kopaonik ima 24 ski-liftova i gondola i skijaške staze za sve kategorije, duge oko 60km (20km staza za nordijsko i 40km za alpsko skijanje), a kapacitet žičara i ski-liftova je više od 28.000 skijaša na sat. Za najmlađe skijaše i početnike, obezbeđen je prostor „ski vrtića“ sa pokretnom trakom i karusel, a za ljubitelje noćnog skijanja u centru skijališta osvetljena je staza “Malo Jezero”. Sistemom za veštačko osnežavanje pokriveno je 97% skijališta, a posetioci imaju na raspolaganju i bogatu ponudu za bavljenje drugim zimskim sportovima, kao i uživanju u tradicionalnoj kuhinji u mnogobrojim restoranima na Kopaoniku. Na Kopaoniku se možete skijati i danju i noću. Od 2013. godine postoje bob-staze, a možete se takođe baviti i snoubordom. Kvalitet snega i mogućnost prekrivanja staza veštačkim snegom čine Kopaonik idealnim skijalištem koje brzo privlači sve više turista. Osvetljena staza "Malo jezero" za noćno skijanje i snoubord park je veoma značajna staza. Staza Sunčana dolina vodi od hotela Putnik prema Krstu. Od podneva je obasjana suncem zbog svog položaja, ali zbog toga ova staza prva podleže topljenju snega. Staza Suvo rudište proteže se krajnjom zapadnom stranom skijališta. Idealna je za početnike u spustu. Na dnu staze kod "krsta" možete zastati radi odmora i sunčanja, ili u kontinuitetu nastaviti skijanje niz Sunčanu dolinu. Pančićev vrhžičara, postavljena na mestu i trasi najstarije žičare jednoseda na Kopaoniku. Trasa počinje sa vrha Suvo Rudište i spušta se do centralne zaravni ispred većine kopaoničkih hotela. Grana se na tri trase koje su zaštićene šumom i spuštaju se prema turističkom centru. Duboka I - staza kreće sa vrha Suvo Rudište i čine je dve staze, leva, nešto lakša i duža, popularno zvana "crvena Duboka" i desna, teža, "crna Duboka". Obe staze se spajaju u jednu pri samom dnu. Većina takmičenja održava se na ovoj stazi tj. na njenom težem crnom delu . Staza Marine vode nalazi se na istočnoj strani i spušta se sa vrha Vučak prema Marinim vodama. Staza Gobelja greben sa čijeg se vrha otvara lep pogled na Župu i Toplicu. Postoje dve staze, jedna uz samu žičaru i druga staza koja se odvaja desno. Bela reka II - pada u veoma teške staze i preporučuje se isključivo dobrim skijašima. Skijanje ovom stazom predstavlja nezaboravan užitak, kako zbog same staze, tako i zbog predivnog pogleda na južnu Srbiju. Bela reka II se nastavlja na Belu Reku I kojom se stiže do samog Brzeća.


Ledenica - staza sa čijeg se vrha Ledenica desno se posle blage uzbrdice stiže do izlazne stanice Bele reke II, a ako se na polovini puta prema Beloj Reci II skrene desno stiže se prečicom do podnožja Kneževskih bara.[4] Crvene bare je staza za nordijske discipline. Crvene bare se nalaze na ravnom delu Kopaonika, u šumovitim predelima, obraslim jelovom i smrčevom šumom. Pravcem severozapada, od Pančićevog vrha Suvog rudišta i samog Turističkog centra Kopaonik, prosečene su i uređene staze za nordijske discipline tj. Lang lauf koje se nalaze preko puta Konaka između 1.788 i 1.713m nadmorske visine, što predstavlja idealne uslove za ovu vrstu takmičenja (biatlon, triatlon ). Staze su uređene i obeležene u dužinama od 3, 5 i 10km, što znači da ih mogu koristiti kako rekreativci tako i vrhunski takmičari koji se bave ovim sportom. Do Kopanika može se stići na više načina. Putevi koji vode do Kopaonika su asfaltirani i održavaju se prohodnim za vreme zime. Kritično usled prevelikih nanosa snega ume da bude kod sela Brzeće, na prevoju Jaram. Beograd je od Kopaonika udaljen 260km ukoliko se putuje preko Kraljeva i Jošaničke banje Ibarskom magistralom. Nešto je duži put 290km ukoliko se putuje preko Kragujevca auto-putem. Ukoliko se putuje preko Pojata, Kruševca, Brusa i Brzeća, dužina puta iznosi 279km. Od Niša je od Kopaonika udaljen 118km.[5]

Ski centar Stara Planina[uredi | uredi izvor]

Prirodni biser na istoku BalkanaStara planina, poznata je i pod imenom Balkan. Veći deo Stare planine se nalazi u Bugarskoj, a manji u Srbiji. U okolini Knjaževca se nalazi najposećenije skijalište Stare planine, ujedno i vrh na visini 1.758m – Babin zub. Babin zub je najmlađe skijalište u Srbiji, ali od samog početka prepoznato i ocenjeno kao odlično od strane profesionalnih skijaša. Staru planinu odlikuje netaknuta priroda u koju je nemoguće ne zaljubiti se na prvi pogled. Prednost Stare planine leži i u činjenici da se nije pretvorila u komercijalni turistički kompleks kao što je slučaj sa Kopaonikom i Zlatiborom. Sneg na Babinom zubu traje oko pet meseci, uglavnom od novembra do marta meseca. Prednost ski-centra Babin zub je posedovanje sistema za veštačko osnežavanje. Razlikuju se četiri lokacije na Babinom zubu koje sadrže ski-staze. To su Konjarnik, Sunčana dolina, Jabučko ravnište i Markova livada. Markova livada je prilagođena i za noćno skijanje. Kapacitet sistema žičara i lifta na Konjarniku je 1.400 skijaša na sat, a Sunčana dolina 1.200 skijaša na sat. 2012. godine je puštena u promet gondola Jabučko ravnište sa istoimene lokacije koja se kreće ka vrhu Rudine. Kabina gondole sadrži osam sedišta. Radi se inače o prvoj gondoli u Srbiji. Lokacija Markova livada je u znaku lake staze za decu i skijaše početnike. Tu se nalazi ski-lift za bebe. Za profesionalce su strme staze Konjarnik i Sunčana dolina. Gornji deo staza je nešto strmiji od donjeg dela. Jugozapadno od “Babinog zuba” nalazi se Midžor najviši planinski vrh u zemlji, a na ovoj planini takođe se nalazi i prva gondola u Srbiji. Više od 13km odlično uređenih staza, različitih težina, pripremljene su za skijaše svih kategorija. Za ljubitelje ekstremnijih sportova, Stara planina ima i stazu za slobodnu vožnju, a izgrađen je i sistem za veštačko osnežavanje. Stara planina je udaljena 330km od Beograda, 70km od Niša, 100km od Zaječara i 50km od Knjaževca. Do Stare planine se nešto teže stiže nego do Kopaonika i Zlatibora. Ukoliko iz Niša krećete na Staru planinu, najbrži i najbolji put je preko Svrljiga i Knjaževca. Put je dugačak 110km i redovno se održava. Oni koji ne gledaju na sat jer vole da uživaju u prirodnim lepotama Srbije dok se voze, do Stare planine mogu doći preko Paraćina, Zaječara i Knjaževca. Bez obzira iz kog pravca dolazite, uspon na planinu počinje kod sela Kalna odakle se putem vozite ka Babinom zubu.

Ski centar Zlatibor[uredi | uredi izvor]

Planina prostranih proplanaka i bujnih pašnjaka Zlatibor spada u Dinarske planine. Planina Zlatibor se nalazi na 238-om km magistralnog puta Beograd-Crnogorsko primorje, a preko njega takođe prolazi i čuvena pruga Beograd-Bar. Najbliži grad je Užice, a administrativni centar varoš Čajetina. Zlatibor je poznat i po razvijenom etno-turizmu. Zlatibor se nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom i karakteriše ga 2.000 sunčanih sati godišnje. Sneg je na Zlatiboru prisutan od oktobra do maja meseca. Najviši vrh Zlatibora je Tornik sa 1.496m nadmorske visine. Tornik se ujedno naziva i najveće skijalište za alpsko skijanje na Zlatiboru. Drugo skijalište je Obudojevića, a za nordijsko skijanje je zadužena zona Tić polje.

Ski-centar Tornik je 9km udaljen od turističkog naselja Zlatibor. Samo naselje Zlatibor je poznato po vrhunski opremljenim hotelima i apartmanima, ali i po burnom noćnom životu. Postoje četiri ski-staze – Tornik, Čigota, Ribnica i Zmajevac. Ove četiri staze su pokrivene sistemom za veštačko osneživanje tako da bavljenje zimskim sportovima ne zavisi samo od vremenskih prilika. Ribnica spada u lake staze, Zmajevac u teške, a Čigota i Tornik u srednje lake staze. Staze su odlično povezane sistemom žičara i ski-liftova, kapaciteta 5.400 skijaša na sat. Zlatibor je odličan izbor za ski odmor i rekreaciju zimi. Predstavlja mali ski centar, ali nudi sve moderne pogodnosti. Za početnike i decu je idealno mesto blaga staza na padini Obudovica, na kojoj se nalazi ski lift dužine 250m.

Ski centar Tara[uredi | uredi izvor]

Tara, planinska lepotica smeštena u zapadnom delu Srbije, jedna je od najposećenijih ski centara u našoj zemlji. Zahvaljujući magičnoj prirodi, čistom vazduhu i uređenim stazama, Tara je idealno mesto za uživanje u zimskim sportskim aktivnostima, odmoru i obilasku živopisne okoline. Najviši vrh ove planine je Koziji rid sa 1.591m, a najkvalitetniji skijaški tereni smešteni su u rejonu Predovog krsta. U ski centru je izgrađen sistem za veštačko osnežavanje, tako da posetioci mogu da uživaju u skijanju i uprkos nedostatka prirodnog snega. U planu je izgradnja sistema žičara i ski staza, smeštajnih kapaciteta kao i druge infrastrukture, kako bi ova planinska lepotica postala jedan od najvećih i najznačajnijih skijaških centara u Srbiji, posebno namenjen ljubiteljima skijaških sportova i kvalitetnog skijanja u okruženju neizmerne lepote i netaknute prirode. Najkvalitetniji skijaški tereni su u rejonu Predovog krsta, sa visinskom razlikom od 500m. Dužina staze je od 3 do 5km. Reljef Tare ima pogodna rekreativna svojstva, jer mali nagibi pogoduju šetnji, jahanju, različitim sportskim igrama, korišćenju trim staze i slično. Na Tari je obeleženo 18 planinarskih staza sa ukupnom dužinom od 120km. Za korišćenje ovih staza preporučuje se korišćenje planinarskih mapa do kojih se može doći na informativnim punktovima u parku.[6] Posebnu atrakciju ove planine i Nacionalnog parka, predstavlja uzbudljivo noćno skijanje. Za mnogobrojne posetioce jedinstven adrenalinski užitak je spust osvetljenom stazom, dok zvezde obasjavaju nebo nad Tarom. Bilo da ste ljubitelj dnevnog ili noćnog skijanja – dobar provod, neponovljivo iskustvo i pozitivni utisci iz ovog planinskog centra su zagarantovani.

Ski centar Goč[uredi | uredi izvor]

Goč, planina sa blagom klimom, bogatim prirodnim i kulturnim bogatstvima i lepo uređenim ski stazama, čini savršene uslove za rekreaciju i opuštanje. U turističkom centru „Dobre vode“ nalaze se dve ski staze za početnike i decu, a u blizini je stacionirana žičara i još jedna ski staza čiji je gornji deo namenjen početnicima, a donji, strmiji, za skijaše rekreativce. Na Goču postoji i pet staza za smučarsko trčanje različitih dužina i nagiba, a u ponudi je i manja 30-metarska skakaonica, idealna za obuku i trening skijaša skakača. Ovu planinu prevashodno posećuju roditelji sa decom, rekreativni skijaši i ljudi koji žele miran odmor u prirodi.[7] Blizina Vrnjačke Banje, brojni tereni za sportove i kulturno-istorijski spomenici, čine je atraktivnom destinacijom tokom cele godine. Ski staza Goč privlači veliki broj ljubitelja zimskih sportova kojima konfiguracija terena i dužina staze i te kako prija. Smeštena je na planini Goč, koja je sastavni deo severnokopaoničkih planina, na udaljenosti od oko 11km od Vrnjačke Banje, koja predstavlja najpoznatije banjsko lečilište u Srbiji. Ski staza na Goču, upotpunjuje turističku ponudu Vrnjačke Banje i čini je privlačnom za turiste tokom cele godine. Do staze se dolazi asfaltiranim i obeleženim putem. Ski staza je dugačka 520m sa usponom oko 30 stepeni. Staza je osvetljena, čime su stvorenu uslovi na noćno skijanje, što predstavlja posebnu atrakciju za posetioce. Ljubitelji skijanja na vrh skijaške staze dolaze pomoću pogonsko zatezne stanice koja je postavljena na nadmorskoj visini od 1.000m, kapaciteta 1.195 skijaša na sat. Pored toga, na ski stazi Goč u Vrnjačkoj Banji postoji i bebi ski lift, koji je namenjen deci i neiskusnim skijašima. Na ovom mestu posetioci mogu koristiti usluge instruktora skijanja. Pored ski staze se nalaze ugostiteljski objekti u kojima nude širok asortiman pića, a sam ski centar poseduje i smeštajne kapacitete.

Ski centar Crni Vrh[uredi | uredi izvor]

Ski centar Crni Vrh nalazi se na oko 30km udaljenosti od Bora. Planina je dobro povezan asfaltnim putem Bor-Žagubica sa većinom krajeva Srbije i susednih zemalja. Ovde se nalaze najkvalitetnije bukove šume u zemlji, a možda i u Evropi. Prijatna klima, sa stimulativnim delovanjem, bujno zelenilo u letnjim mesecima, i duboki snežni pokrivač koji se zadržava i do kraja maja meseca, čine ovu planinu atraktvinom tokom cele godine. Na planini postoji ski - staza sa ski liftom dužine 1.050m sa kapacitetom od 100 skijaša na 5 minuta, što je jedan od najbržih ski-liftova u Srbiji.

Ski centar Divčibare[uredi | uredi izvor]

Divčibare je jedno od najatraktivnijih zimskih i letnjih destinacija u Srbiji. Važi za mesto za odmor u pravom smislu reči. Divčibare je i vazdušna banja. Međutim, vreme kada Divčibare postaje u pravom smislu posećeno, je zima. Snežni pokrivač na ovom delu planine Maljen nudi ljubiteljima skijanja i ostalih zimskih sportova staze dužine od 300 do 800m. Divčibare poseduje sportske terene, teniski teren i teren za mini golf, a tu su i brojne obeležene staze za šetnju i prostori za fitnes.

Najduža staza na Divčibarima je duga 800m i nalazi se na padini Crnog vrha. Staza je ujedno i osvetljena, te nudi odlično skijanje i noću. Na njoj se nalazi i ski lift dužine 600m, sa visinskom razlikom od 100m. Postoje još tri manje ski staze od po 300 metara. Kod odmarališta “Mladost” se nalazi dečji ski lift. Čitava teritorija Divčibara je posebno pogodna za skijaško trčanje.

Ski centar Brezovica[uredi | uredi izvor]

Ski centar Brezovica poznati turistički centar na severozapadnoj strani planine Šare jedinstven je sportsko rekreativni kompleks na nadmorskoj visini od 900 do 2.500m. Udaljen je oko 60km od Prištine i isto toliko od aerodroma u Skoplju, od Soluna 303km, od Sofije (preko Niša) oko 355km a od Beograda 400km.

Svojom izrazito alpskom prirodom i visokoplaniskim ambijentom neposredna okolina Brezovice podseća na najpoznatije evropske turističke centre. Stoletne šume, raskošne livade i beskrajni pašnjaci prepuni su planinskim cvećem, lekovitim biljem, retkim vrstama divljači. U najvišim delovima vlada prava alpska klima, tako da se sneg zadržava i do 280 dana. Nije redak slučaj da se u toku jednog te istog dana mogu doživeti sva četiri godišnja doba, te se i tokom jula i avgusta najviši delovi Šare pokriveni snežnim prekrivačem. Povoljni klimatski uslovi predstavljaju idealnu sredinu za zimski, sportski i rekreativni turizam, tako da posetilaca ima tokom cele godine. Ski centar je opremljen sa 5 ski-liftova, 5 žičara i 3 mašine za tabanje snega i pripremu staza. Instalirani kapacitet žičara I ski-liftova je prevoz 10.000 skijaša na sat i tokom 90-tih godina korišćen je sa 80% instaliranog kapaciteta. Površina uređenog skijališta iznosi 230ha, sa mogućnošću lakog instaliranja veštačkog osnežavanja ski-staza. Najduža staza je 3.500m. Kapacitet skijališta je 10.000.

Ski centar Zlatar[uredi | uredi izvor]

Planina Zlatar spada u celinu Starovlaško-raških planina, prostire se između reka Lima, Uvca, Mileševke i Bistrice. Najviši vrh je Golo brdo sa 1627 metara nadmorske visine. Guste šume, mirisne livade i proplanci, živopisna sela, umerena klima čine je jednom od najlepših planina u Srbiji i značajno turičkom regijom pogodnom za sve vrste turizma (seoski, sportsko-rekreativni, zdravstveno-lečilišni, izletnički, ekskurzivni, lovni i ribolovni). Zbog svojih prirodnih odlika i lekovitih svojstava vazduha (specifičnog ukrštanja tri vazdušne struje) Zlatar je 2006. godine uredbom vlade Srbije proglašen vazdušnom banjom. Na jednom od njegovih visova nalazi se i specijalna bolnica "Zavod za prevenciju, lečenje i rehabilitaciju kardio-vaskularnih oboljenja i arterijskog krvnog pritiska". Pored srčanih bolesnika, ovde se leče i oboleli od anemije, hipertezije i bronhitisa. Njegove blage padine pružaju izvrsne uslove za zimske sportove. Gostima su u zimskom periodu na raspolaganju tri ski staze. Ski staza kod hotela Panorama od 800m sa ski liftom dužine 420m, staza "Briježđa" od 1.000m sa žičarom četvorosedešnicom i dečija staza kod hotela "Centar", uz mogućnost iznajmljivanja ski opreme i časova skijanja, a tokom leta trim staze, sportski tereni i dečije igralište. Deset kilometara od Nove Varoši na Zlataru se nalazi i specijalni rezervat prirode "Uvac". Zlatar nije poznat samo po prirodnim lepotama nego i po kulturno-istorijskim znamenitostima. U blizni se nalazi manastir Mileševa kod Prijepolja, manastir Davidovica u Brodarevu, manastir Banja u Priboju, crkve brvnare u selu Kućani i Radijevići i manastir Dubnica u Božetićima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ toposiguranje.rs/ski-centri-srbije
  2. ^ Stanković, S.(2002). Turizam Srbije, Srpsko geografsko društvo, Beograd.
  3. ^ Ski-centri Srbije
  4. ^ Nikolić, S. (2006). Turizam u zaštićenim prirodnim dobrima Srbije. Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd.
  5. ^ http://www.skijanje.rs/ski-centri/srbija/kopaonik/
  6. ^ Romelić, J. (2008). Turističke regije Srbije. Novi Sad: Prirodno-matematički fakultet
  7. ^ www.serbiatouristguide.com

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. www.serbia.com › Home › Istaknuto[mrtva veza]
  2. toposiguranje.rs/ski-centri-srbije[mrtva veza]
  3. www.skijalistasrbije.rs/sr/tags/ski-centri
  4. srbija.superodmor.rs/ski-centri
  5. www.serbiatouristguide.com
  6. www.skijanje.rs

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković, S.(2002). Turizam Srbije, Srpsko geografsko društvo, Beograd.
  • Romelić, J. (2008). Turističke regije Srbije. Novi Sad: Prirodno-matematički fakultet
  • Stanković, S.M. (1994): Turistička geografija, Geografski fakultet, Beograd.
  • Nikolić, S. (2006). Turizam u zaštićenim prirodnim dobrima Srbije. Zavod za zaštitu prirode Srbije, Beograd.