Suhoj Su-1

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suhoj Su-1
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnjeprototip
Statusprototip
Prvi korisnik SSSR - Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka2
Dužina8,42
Razmah krila11,6
Visina2,71
Površina krila20,00
Prazan2.495
Maks. masa pri uzletanju2.875 kg
Maks. spoljni teret100 kg
Klipno-elisni motor1 h Климов М-105П
Snaga1 x 828 kW
Brzina krstarenja526 km/h
Maks. brzina na Hopt641 km/h
Maks. brzina na H=0500 km/h
Dolet720 km
Plafon leta12.500 m
Brzina penjanja1.020 m/min

Suhoj Su-1 (rus. Сухой Су-1) je visinski lovački avion napravljen u Sovjetskom Savezu. Avion je prvi put poleteo 1940. godine, razvoj aviona je zaustavljen na nivou prototipa zbog problema sa turbopunjačem. Modifikacija ovog aviona je nosila oznaku Su-3.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

OKB Suhoj (Opitni Konstrukcioni Biro - Suhoj) koga je kao glavni projektant vodio P. O. Suhoj[1], je između ostalih biroa, dobio nalog za projektovanje lovca velikih brzina u toku 1939. godine. Taktičko tehnički zahtevi za ovaj avion su bili:

  • motor M-105P sa turbopunjačem TC-2,
  • maksimalna brzina na visini od 5.000 do 6.000 m od 560 do 580 km/h, a na visini od 8.000 do 10.000 m od 600 do 625 km/h,
  • brzina sletanja 110 do 120 km/h,
  • vreme penjanja na visinu od 10.000 m za 8 do 10 minuta,
  • plafon leta 11.000 do 12.000 m,
  • dolet 600 km sa spoljnim rezervoarom 1.000 km,
  • naoružanje 1 top kalibra 23 mm, 2 mitraljeza 7,62 mm i 100 kg bombi,
  • posada od 1 člana.
  • predaja aviona na državno testiranje mart-juni 1940. godina.

Projektovanje i izrada prototipa je završena do početka juna meseca 1940. godine, a prvi probni let je obavio probni pilot A. P. Černavski[1] 15. juna 1940. godine. Prva oznaka ovog aviona je bila I-330, a kada je tokom 1940. godine izvršeno označavanje aviona prema glavnom konstruktoru ovaj avion je dobio oznaku prema P. O. Suhoju Su-1. U toku testiranja prototipa, pored ispravljanja uočenih nedostataka (uglavnom rešavanje problema hlađenja vode i ulja) avion je imao i nezgodu, greškom pilota pri sletanju došlo je do oštećenja aviona pa je popravka trajala od 3. avgusta do 9. septembra 1940. godine. Ponovna ispitivanja sa drugim pilotom trajala su od 13. septembra do 2. oktobra 1940. kada je došlo do loma motora. Zamena motora je trajala do 10. novembra 1940. pa je fabričko testiranje završeno tek 6. januara 1941. godine. S obzirom na probleme sa turbopunjačima tokom državnog testiranja oni su bili isključeni tako da je državno testiranje završeno bez njih. Rezultati državnog testiranja nisu bili zadovoljavajući pa avion stoga nije ušao u serisjku proizvodnju.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Su-1[uredi | uredi izvor]

Visinski lovac Su-1 je bio jednomotorni jednosedi konzolni niskokrilac mešovite konstrukcije. Pokretao ga je linijski motor (V raspored cilindara) hlađen tečnošću sa turbinskim kompresorom M-105P snage 828 kW, postavljen u nos aviona sa kojim je postignuta brzina od 500 do 640 km/h na visini od 5.000 m,.[2] Motor je bio opremljen trokrakom metalnom elisom. Pilot je sedeo u zatvorenom kokpitu pod pritiskom, koji se nalazio iznad krila aviona. Trup aviona je oblog poprečnog preseka koji se sužavao idući ka repu aviona. Trup je bio drvene konstrukcije polu-monokok sa oblogom od šperploča, korimila su bila izvedena od duraluminijumske konstrukcije presvučene platnom. Krila su bila trapezastog oblika sa kružnim završetkom krajeva. Napadna ivica krila je bila upravna na trup aviona. Konstrukcija krila je bila napravljena od legiranog čelika visoke čvrstoće, a obloga krila aviona je bila od ravnog Al-lima. Stajni organi vazduhoplova su klasičnog tipa sa uvlačećim prednjim točkovima, koji su se u toku leta uvlačili u krila aviona, ispod repnog dela aviona je bio postavljen takođe uvlačeći mali točak, kao treća oslona tačka aviona. Od naoružanja avion je bio opremljen jednim topom ŠVAK kalibra 23 mm i 2 mitraljeza ŠKAS 7,62mm. Ispod svakog krila avion je imao podvesne nosače na koje su mogle da se prikače bombe do maksimalne težine 100 kg. Pored toga avion je bio opremljen spoljnim rezervoarom za gorivo zapremine 150 litara..[2][3][4]

Su-3[uredi | uredi izvor]

Drugi prototip aviona Su-1 je nazvan Su-3 (prvobitan naziv I-360) i neznatno se razlikovao od svog prethodnika. Avion je bio završen do sredine aprila meseca 1941. godine ali su radovi zbog neposredne ratne opasnosti bili stopirani. Tehnički opis je istovetan avionu Su-1 razlike su u dimenzijama i položaju hladnjaka za vodu i ulje. Bio je planiran sa jačim motorom M-106P sa turbopunjačem TK-2, ali pošto motor nije bio raspoloživ pre testiranja ugrađen je isti motor kao i kod aviona Su-1. Avion je imao povećanu količinu municije u odnosu na Su-1 imao je 190 granata za top kalibra 23 mm. Avion je imao oklopnu zaštitu za pilota i hladnjake za ulje.[5]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Suhoj Su-1
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Broj i oznaka topa 1 h ŠVAK
Broj granata 120 (Su-1) i 190 (Su-3)
Kalibar 23 mm
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2 h ŠKAS
Broj metaka 650 svaki
Kalibar 7,62 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Ukupna masa 100 kg
Raketno naoružanje (rakete)


Uporedne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristika Su-1 (1940) Su-3 (1941)
Posada pilot pilot
Dužina 8,42 m 8,42 m
Visina 2,71 m 2,71 m
Razmah krila 11,6 m 10,10 m
Površina krila 20,00 m² 18,00 m²
Masa praznog aviona 2.495 kg 2.496 kg
Maksimalna masa 2.875 kg 2.992 kg
Vrsta motora klipni - linijski klipni - linijski
Motori 1 × Klimov M-105P 1 × Klimov M-105P
Snaga 1 × 828 kW 2 × 828 kW
Maksimalna brzina 641 km/h 638 km/h
Plafon leta 12.500 m 11.900 m
Radijus 720 km 700 km
Brzina penjanja 1.020 m/min 910 m/min
Masa bombi 100 kg 100 kg

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Projekt aviona Suhoj Su-1 je stopiran nakon ispitivanja prototipa, jer je motor imao jako velikih problema sa turbopunjačem, bio je nepouzdan pa je time dovodio u pitanje i pouzdanost rada motora.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  2. ^ a b „Suhoй Su-1”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  3. ^ „Sukhoi Su-2 - bomber”. www.aviastar.org. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  4. ^ „Su-1 / I-330, Sukhoj”. www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 14. 09. 2011. 
  5. ^ „Suhoй Su-3”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 09. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,. 
  • Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Monro, Bob (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Chant, Christopher;. Glasgow: Harper Collins Publishers. 
  • Gordюkov, Nikolaй (1994). Pervыe reaktivnыe istrebiteli Suhogo (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Polygon. str. 26-35. ISBN 978-5-88541-003-8. 
  • Bagratinov, Valeriй (2005). Krыlья Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Эksmo. str. 695-696. ISBN 978-5-699-13732-9. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Green, W (2001). The Great Book of Fighters. Swanborough, G. MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1194-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]