Suhoj Su-9 (1946)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Suhoj Su-9/("K")
Suhoj Su-9 (1946)
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnjeprototip
Povučen iz upotrebe1948.
Statusprototip
Prvi korisnik SSSR- Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka1 (Su-9); 1 (Su-11)
Dužina10,57
Razmah krila11,21
Visina3,72
Površina krila20,24
Prazan4.060
Normalna poletna5.890
Maks. masa pri uzletanju6.380 kg
Maks. spoljni teret500 kg
Turbo-mlazni motor2 h Junkers JUMO 004B /Тумански РД-10
Potisak TMM8,8 kN
Brzina krstarenja820 km/h
Maks. brzina na Hopt885 km/h
Maks. brzina na H=0847 km/h
Taktički radijus kretanja570 km
Dolet1.140 km
Plafon leta12.800 m
Brzina penjanja1.190 m/min

Suhoj Su-9/("K") (rus. Сухой Су-9/("К")) je prvi mlazni lovački avion napravljen u Sovjetskom Savezu neposredno posle Drugog svetskog rata. Avion je prvi put poleteo 13. novembra 1946. godine. Na osnovu ovog aviona napravljeni su avioni Su-11/("KL") i Su-13/("KT") u suštini isti avioni sa drugim motorima i manjim konstruktivnim izmenama koje su zahtevali pojačani motori, tako da neći biti pogrešno ova dva aviona tretirati kao modifikacije aviona Su-9 (1946)/("K"), iako je bilo promene i u aerodinamici aviona.[1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Mada se na razvoju turbomlaznog motora u Sovjetskom Savezu počelo ozbiljnije raditi 1939. godine osnivanjem centra u okviru Lenjingradske fabrike „Kirov“, tokom rata se prilično zaostalo u tom razvoju u odnosu na Englesku i Nemačku. U toku rata se eksperimentisalo sa raznim kombinacijama pogona aviona kao što su kombinacija klipnog motora i mlaznog pogona, avion Suhoj Su-5, ili klipnog motora i raketnog motora avion Su-7, ali se uvidelo da je to slepi kolosek i da se mora ići smerom razvoja gasnih turbina odnosno mlaznih motora. Pojavom mlaznih aviona pri kraju rata na protivničkoj strani i njihove karakteristike vrlo brzo su uverili Sovjete da su mnogo toga propustili. Tako je maja meseca 1944. godine doneta uredba kojom se od više nezavisnih istraživačkih grupa koje su do tada radile na problematici razvoja mlaznih turbina formira jedinsveni centar tj. eksperimentalna baza za razvoj mlaznih motora u Moskvi. Krajem 1944. godine, grupa pod voćstvom A. M. Ljuljka[2] (koja je ranije radila u fabrici „Kirov"), je napravila jedan eksperimentalan motor C-18, koji je početkom 1945. godine bio spreman za ugradnju u avion.

Su-9/("K")[uredi | uredi izvor]

Samoinicijativno se u OKB Suhoj maja meseca 1944. godine počelo sa razvojem aviona lovca na mlazni pogon nazvan šifrovanim imenom „avion K“. S obzirom da nije postojao domaći motor na mlazni pogon, odlučeno je da se u ovaj avion ugrade zarobljeni nemački mlazni motori Junkers JUMO 004B. Avion je bio klasične konstrukcije, trup je bio polu-monokok od čelika i duraluminijuma sa oblogom od glatkog aluminijumskog lima. Imao je upravna krila u odnosu na trup, trapezastog oblika sa zaobljenim krajevima. Napadna ivica krila je bila blago zakošena. Ispod krila na gondolama su se nalazila dva turbomlazna motora sa potiskom od 8,8 kN svaki. Stajni trap je uvlačeći, sistema tricikl sa prednjom (nosnom) nogom i udvojenim točkovima, koja se u toku leta uvlačila u trup aviona i dve osnovne noge ispod krila aviona sa po jednim točkom koje su se u toku leta uvlačile u krila aviona. Avion Su-9 je imao dosta novih rešenja: prvi put je primenjeno katapult sedište pilota i padobrana za kočenje aviona pri sletanju, upravljanje avionom je olakšano primenom hidrauličnog sistema, korišćeni su raketni motori za olakšano poletanje aviona. Raketni motori su bili standardna opcija (buster U-5 je imao 5,75 kN potiska) nalazili su se sa strane trupa i mogli su da rade 8 sec, znatno su skraćivali poletni put i vreme poletanja što je za lovačke avione bilo od velikog značaja. Pored kočionog padobrana avion je imao i aerodinamičke kočnice koje su se nalazila na krilima između motora i trupa aviona koje su se koristile za usporavanje aviona pri sletanju. Ove kočnice su se otvarale sa gornje i donje strane krila.[3] Avion je prvi put poleteo 13. novembra 1946. godine a probni pilot je bio G. M. Šijanov.[2], ispitivanje aviona je završeno 25. jula 1947. godine a javnosti prvi put prikazan 3. avgusta 1947.[3] Nakon završenog i fabričkog i državnog ispitivanja avion je predložen za serijsku proizvodnju ali se to nije ostvarilo. Su-9 je napušten u korist naprednijeg aviona Su-11/("KL")[4][5]

Su-11/("KL")[uredi | uredi izvor]

Početkom 1947. godine doneta je odluka da se jedan prototip dvosede varijante aviona Su-9 modifikuje zamenom nemačkih trofejnih mlaznih motora JUMO 004B sa snažnijim sovjetskim mlaznim motorima Ljulka TR-1 sa potiskom od 12,7 kN svaki. Motori su ugrađeni u krilo aviona (nisu bili na gondolama ispod krila kao što je to bilo kod aviona Su-9/("K")), što je zahtevalo konstruktivne izmene krila aviona. Radovi na izmenjenom prototipu su završeni u maju mesecu 1947. godine a prvi probni let ovog aviona je obavljen 28. maja 1947. Probni pilot je bio G. M. Šijanov.[2] i to je bio prvi let sovjetskog mlaznog aviona sa domaćim mlaznim motorom. Ljulka motori su bili ispočetka veoma nepouzdani što je dovelo u pitanje kompletan projekat. Posle duže nedoumice zbog nedostatka pouzdanog motora u toku 1948. godine se odustalo od daljeg razvoja aviona Su-11/("KL")[6][7]

Su-13/("KT")[uredi | uredi izvor]

Avion Su-13 je bio dalji pokušaj poboljšanja aviona Su-9, koristeći isti trup, redizajnirano krilo i ugradnja novih motora Климов РД-500 koji je rađen po uzoru na Rolls-Royce Derwent sa potiskom od 15,6 kN svaki. Motori su za razliku od Su-9 bili postavljeni u krilo aviona. Avion je bio klasične konstrukcije napravljene od čeličnih i duraluminijumskih profila a obložen aluminijumskim limom. Stajni trap je uvlačeći, sistema tricikl sa prednjom (nosnom) nogom koja se u toku leta uvlačila u trup aviona i dve osnovne noge ispod krila aviona koje su se u toku leta uvlačile u krila. Pošto je bio predviđen kao noćni lovac avion je trebalo da bude opremljen radarom i sa dva topa Nudelman N-37. Predviđene su i razne varijante naoružanja sa dva topa NS-23 i jednim topom N-45 kao i podvesno nošenje jedne bombe od 500 kg ili dve bombe po 250 kg tako da je avion u stvari pripadao klasi lovaca bombardera. Inače je avion od svojih prethodnika Su-9 i Su-11 preuzeo i sve novotarije kao što su: izbacivo pilotski sedište, hidraulično upravljanje, aerodinamičke kočnice, raketni motori (busteri) za poletanje i padobran za kočenje aviona na pisti pri sletanju. Predviđena maksimalna brzina ispod 1.000 km/h je smatrana za nedovoljnu pa je iz tog razloga projekt napušten i pre završetka prototipa.[6]

Mnogi autori (naročito zapadni) smatraju da je avion Su-9/("K") i njegove modifikacije Su-11/("KL") i Su-13/("KT") u stvari predstavljaju sovjetski Meseršmit Me 262, on doduše ima sličnosti ali je to bio mnogo moderniji avion sa nizom noviteta koje nije imao Me 262.[3]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Suhoj Su-9/("K")
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Broj i oznaka topa 1 h N-37 Nudelman; ili 1 h N-45 Nudelman; ili 2 h NS-23 Nudelman-Suranov
Broj granata 200
Kalibar 37mm ili 45 mm ili 23 mm
Mitraljez
Bombardersko naoružanje (bombe)
Klasične avio bombe 1 h ФАБ 500 ili 2 h ФАБ 250
Ukupna masa 500 kg
Broj tačaka za podvešavanje 4
Raketno naoružanje (rakete)
Broj i oznaka raketa prc 2


Uporedne karakteristike[uredi | uredi izvor]

Su-9
Karakteristika Su-9/"K“
(1946)
Su-11/"KL“
(1947)
Su-13/"KT“
(1948)
Posada pilot pilot pilot
Dužina (m) 10,55 10,55 10,93
Visina (m) 3,40 3,64 3,78
Razmah krila (m) 11,20 11,80 11,80
Površina krila (m²) 20,20 22,20 24,80
Masa praznog aviona (kg) 4.060 4.060 4.055
Maksimalna masa (kg) 6.184 6.350 6.436
Vrsta motora turbo mlazni turbo mlazni turbo mlazni
Motor 2 × Tumanski RD-10 2 × Ljuljka TR-1 2 × Klimov RD-500
Potisak (kN) 2 × 8,8 2 × 12,7 2 × 15,6
Maksimalna brzina (km/h) 847 940 960
Plafon leta (m) 12.800 13.000 -
Dolet (km) 1.140 1.200 1.550
Brzina penjanja (m/min) 950 - -
Masa bombi (kg) 500 500 500

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Projekt aviona Suhoj Su-9/("K") (i njegovih modifikacija Su-11/("KL") i Su-13/("KT")) je ostao na nivou prototipa. Ali je bio jako koristan za sticanje iskustva kako projektanata tako i pilota i ostalog osoblja za novu nastupajuću eru mlazne avijacije. Prototipove ovih aviona je proizveo Avio zavod No134 iz Moskve.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „OAO „Kompaniя „Suhoй" - Samoletы - Muzeй - Su-9, 11, 13”. Sukhoi.org. Arhivirano iz originala 04. 04. 2008. g. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  2. ^ a b v „Kto estь kto”. Airforce.ru. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  3. ^ a b v „Su-9 ('K') by P.O.Sukhoj”. Ctrl-c.liu.se. Arhivirano iz originala 09. 06. 2011. g. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  4. ^ „Suhoй Su-9 (Pervый)”. Airwar.ru. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  5. ^ „Sukhoi Su-9 (K) - fighter-bomber”. Aviastar.org. 03. 08. 1947. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  6. ^ a b „Suhoй Su-11 (Pervый)”. Airwar.ru. Pristupljeno 13. 09. 2011. 
  7. ^ „Sukhoi Su-11 (I) - fighter”. Aviastar.org. 16. 10. 2010. Pristupljeno 13. 09. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arseniev E.V, Berne L.P i dr. Istoriя konstrukciй Samoletov v SSSR 1951-1965 gg. Moskva: Mašinostrenie. 2002. ISBN 5-217-02918-8.
  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb. 
  • Antonov, Vladimir (1996). OKB Sukhoi (na jeziku: (jezik: engleski)). Gordon, Yefim & others. Midland: Leicester. ISBN 978-1-85780-012-8. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2. 
  • Monro, Bob (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Chant, Christopher. Glasgow: Harper Collins Publishers. 
  • Gordюkov, Nikolaй (1994). Pervыe reaktivnыe istrebiteli Suhogo (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Polygon. str. 26–35. ISBN 978-5-88541-003-8. 
  • Bagratinov, Valeriй (2005). Krыlья Rossii (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Эksmo. str. 695–696. ISBN 978-5-699-13732-9. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 
  • Green, W (2001). The Great Book of Fighters. Swanborough, G. MBI Publishing. ISBN 978-0-7603-1194-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]