Dinocrocuta
| Dinocrocuta | |
|---|---|
| |
| rekonstrukcija izgleda vrste Dinocrocuta gigantea | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Podred: | Feliformia |
| Infrared: | Aeluroidea |
| Parvred: | Viverroidea |
| Natporodica: | Herpestoidea |
| Porodica: | †Percrocutidae |
| Rod: | †Dinocrocuta Schmidt-Kittler, 1975 |
| Tipska vrsta | |
| Dinocrocuta algeriensis Lydekker, 1884
| |
| Vrste | |
| |
| Sinonimi | |
|
sinonimi roda:
sinonimi vrsta:
| |
Dinocrocuta (Dinokrokuta — „strašna hijena”) je izumrli rod mačkolikih zvijeri iz izumrle porodice Percrocutidae, koji je u periodu od srednjeg do kasnog Miocena nastanjivao područje južne Evrope, Afrike i Azije.[1]
Etimologija naziva[uredi | uredi izvor]
Naziv ovog roda vodi porijeklo od:
Naziv vrste Dinocrocuta algeriensis u prevodu znači „strašna alžirska hijena”, vrste Dinocrocuta gigantea znači „strašna divovska hijena”, vrste Dinocrocuta salonicae znači „strašna solunska hijena”, a vrste Dinocrocuta senyureki znači „strašna hijena iz Senjureka”.
Opis[uredi | uredi izvor]
Vrste iz roda Dinocrocuta su posjedovale snažne vilice sa kojima su mogli da stvore snažan ugriz, sa kojim su mogli da drobe kosti.[2][3][4] Sve vrste iz roda Dinocrocuta su bile mnogo veće od današnji hijena, pogotovo najveća vrsta Dinocrocuta gigantea. Prema mjerenjima, ova vrsta je u prosjeku težila između 150 do 250 kg,[5] no najveći zabilježeni primjerak je težio 380 kg,[6][7] bio je dug 2,1 m i visok u ramenima 1,3 m, a lobanja je dosezala dužinu od 43 cm.[8]
Ponašanje i paleoekologija[uredi | uredi izvor]
Vrste iz roda Dinocrocuta su bile nevjerovatni moćni predatori i lešinari. Iako se ne zna dali su pripadnici vrsta iz roda Dinocrocuta vodili usamljenički život ili život u čoporu, zna se da su bili sposobni da ulove životinje koje su mnogo veće od njih. Na jednoj pronađenoj lobanji ženke izumrlog kljovatog nosoroga iz roda Chilotherium su otkriveni tragovi zuba koji odgovaraju vrsti Dinocrocuta gigantea. Ovi tragovi su se nalazili na čelu ove životinje i ukazuju na zacjeljivanje rana. Iz ovog se može zaključiti da je napad na ovog nosoroga bio neuspješan i da se ova vrsta nalazila na jelovniku vrste Dinocrocuta gigantea.[9][10]
Sistematika[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
| Vrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
|---|---|---|
| †D. algeriensis (Lydekker, 1884) |  Alžir (pokrajina Maskara)
|
11,6 do 9,0 mil. god. |
| †D. gigantea (Schlosser, 1903) |  Bugarska (okolina Blagoevgrada) Grčka[11] Indija Iran Moldavija Mongolija Kina (pokrajina Šensi)[12][13][14] Pakistan Turska Španija[15]
|
11,60 do 5,332 mil. god. |
| †D. salonicae (Andrews, 1918) | Grčka (periferija Središnja Makedonija)
|
9,70 do 7,75 mil. god. |
| †D. senyureki (Ozansoy, 1957) | Kina (Tibet)[16] Libija Turska[17]
|
11,10 do 7,75 mil. god. |
Filogenetsko stablo[uredi | uredi izvor]
Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Dinocrocuta.
| Herpestoidea |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.JPG){kind=small}
.png){kind=small}
.jpg){kind=small}
Vremenska rasprostranjenst[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ Alan Turner & Mauricio Antón: Evolving Eden. An Illustrated Guide to the Evolution of the African Large-Mammal Fauna. Columbia University Press, New York. 2004. ISBN 978-0-231-11944-3.
- ^ Tseng, Z. J. (2008). „Cranial function in a late Miocene Dinocrocuta gigantea (Mammalia: Carnivora) revealed by comparative finite element analysis”. Biological Journal of the Linnean Society. 96: 51—67. doi:10.1111/j.1095-8312.2008.01095.x.
- ^ Tseng, Zhijie Jack; Binder, Wendy J. (2010). „Mandibular biomechanics of Crocuta crocuta, Canis lupus, and the late Miocene Dinocrocuta gigantea (Carnivora, Mammalia)”. Zoological Journal of the Linnean Society. 158 (3): 683—696. doi:10.1111/j.1096-3642.2009.00555.x.
- ^ Cranial function in a late Miocene Dinocrocuta gigantea (Mammalia: Carnivora) revealed by comparative finite element analysis
- ^ Deng, Tao; Tseng, Zhijie J. (2010). „Osteological evidence for predatory behavior of the giant percrocutid (Dinocrocuta gigantea) as an active hunter”. Chinese Science Bulletin. 55 (17): 1790—1794. Bibcode:2010ChSBu..55.1790D. doi:10.1007/s11434-010-3031-9.
- ^ „Sabertooth's Bane: Introducing Dinocrocuta”. wordpress.com. 12. 1. 2016.
- ^ Research and Expeditions: I am very, very impressed
- ^ Giant hyena versus tusked rhino
- ^ Deng Tao & Tseng Zhijie J. (2010). Osteological evidence for predatory behavior of the giant percrocutid (Dinocrocuta gigantea) as an active hunter. Chinese Science Bulletin, 55: 1790−1794, . doi:10.1007/s11434-010-3031-9. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ The Miocene carnivore assemblage of Greece
- ^ New materials of Dinocrocuta (Percrocutidae, Carnivora) from Lantian,Shaanxi Province, China, and remarks on Chinese Late Miocene biochronology
- ^ Lucas, Spencer (2001). Chinese fossil vertebrates. Columbia University Press.
- ^ Wu-Yang Xiong (2019). „Basicranial morphology of Late Miocene Dinocrocuta gigantea (Carnivora: Hyaenidae) from Fugu, Shaanxi”. Vertebrata PalAsiatica. in press. doi:10.19615/j.cnki.1000-3118.190710. Arhivirano iz originala 11. 07. 2019. g. Pristupljeno 29. 08. 2019.
- ^ LOS MACROMAMÍFEROS DEL MIOCENO SUPERIOR DEL ÁREA DE CREVILLENTE (ALICANTE)
- ^ The first appearance of Dinocrocuta gigantea and Machairodus aphanistus (Mammalia, Carnivora) in the Miocene of Bulgaria
- ^ Peigné, Stéphane. (2016) "Carnivora" Geodiversitas 38(2): 197-224.
