Japet (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Japet je u grčkoj mitologiji bio jedan od titana, sin Neba i Zemlje i Hronov brat. Bio je oženjen Okeanidom Klimenom, sa kojom je imao četiri sina: Prometeja, Epimeteja, Atlanta i Menetija. Kao njegova deca se pominju i Bufag i Anhijala. Japet se može smatrati bogom prolaznosti ljudskog života. Njegovi sinovi, Prometej i Epimetej su predstavljeni kao stvoritelji čovečanstva i drugih smrtnih bića.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Krij, Kej, Hiperion i Japet su bili postavljeni na četiri strane sveta gde su držali nebo, odnosno svog oca Urana, dok je Hron, skriven u samom centru, kastrirao svog oca. U ovom mitu, Japet i njegova tri brata simbolizuju četiri stuba koje se pojavljuju u bliskoistočnoj kosmogoniji i koji drže nebo i zemlju razdvojene. Japet je pri tome bio bez sumnje stub zapada, na poziciji koja je kasnije pripala njegovom sinu Atlasu koji je za kaznu dobio da pridržava nebo[1], kada su titani izgubili rat od Olimpljana. Zevs je kaznio i Japeta, tako što ga je bacio ili u Tartar ili ispod ostrva Inarime, gde u besu bljuje plamen i čeka na svoju osvetu.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b theoi.com: Iapetus, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  2. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.