Ljuberađa

Koordinate: 43° 01′ 23″ S; 22° 22′ 32″ I / 43.023° S; 22.375666° I / 43.023; 22.375666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ljuberađa
Ljuberađa
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
OpštinaBabušnica
Stanovništvo
 — 2011.287
Geografske karakteristike
Koordinate43° 01′ 23″ S; 22° 22′ 32″ I / 43.023° S; 22.375666° I / 43.023; 22.375666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina573 m
Ljuberađa na karti Srbije
Ljuberađa
Ljuberađa
Ljuberađa na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18217
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Ljuberađa je naselje u Srbiji u opštini Babušnica u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2011. godine bilo je 202 stanovnika a 2002. bilo je 287 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 368 stanovnika).

Centar sela.


Na samom ulazu u selo se nalazi Komaričko vrelo - skup izvora koji se većim delom koriste za dobijanje pijaće vode za regionalni vodovod (Babušnica - Niš). U selu se nalazi i osnovna škola „Svetozar Marković“ .

Na dan Svetog Ilije, 2. avgusta, se u selu održavaju vašar, turnir u malom fudbalu i festival „Komaričke večeri“.

Pogled sa brda

Položaj[uredi | uredi izvor]

Selo se nalazi 6 km jugozapadno od Babušnice.

Kroz naselje prolazi put Pirot - Babušnica - Vlasotince - Leskovac i protiče reka Lužnica. U skoro samom centru sela se reka Murgovica uliva u reku Lužnicu.

Nekoliko kuća 2019.g


Istorija[uredi | uredi izvor]

Ljuberađa se prvi put spominje u zvaničnim spisima 1878. godine kada postaje sedište "Ljuberaždanske" opštine, a varošicom je proglašena 1927. godine. Do 1941. godine bila je najveći ekonomski i uslužni centar Lužnice. Nazivaju je "jedna od najzdravijih i najlepših varošica u našoj zemlji".[1] Nakon Drugog svetskog rata sedište opštine postaje Babušnica. Tokom druge polovine prošlog veka i u ovom veku broj stanovnika sela je u stalnom opadanju.


U Ljuberađi se nalazi jedna od najstarijih crkava u okolini "Hram Svetog proroka Ilije u Ljuberađi"

Crkva u Ljuberađi

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

U vreme kad je Ljuberađa bila opštinsko mesto do Drugog svetskog rata i neposredno posle rata u naselju je bio veliki broj: vodenica,prodavnica, lokala i zanatskih radnji. U to vreme pijačni dan je bio sreda i tada bi u selo dolazio veliki broj ljudi iz okolnih sela.

Za vašar "Svetog Iliju" je bilo jedno od najvećih okupljanja ljudi iz okoline i tada se mnogo pazarilo i veselilo.

Godine 1933. braća Rakić su u svoj mlin na reci Lužnici ugradili elektrogenerator snage 5 kilovata. U početku je električna energija korišćena samo za rad mlina i osvetljenje kuće a 1937 godine i za ulično osvetljenje.

Godine 1934. pa sve do početka Drugog svetskog rata u Ljuberađi je instaliran i koršćen rendgenski aparat u okviru ordinacije doktora Dragomira Stefanovića. Tokom rata rendgen je demontiran i odvežen u Bugarsku za Sofiju.

Godine 1937. počela je izgradnja druge električne centrale (Donja veća centrala) koja je završena 1940. godine ugradnjom "Fransisove turbine".[2]

1951. godine za potrebe preduzeća "Lužnica Babušnica" se "Turska vodenica" prepravlja u električnu centralu.

Pogled sa drugog brda na selo.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Ljuberađa živi 253 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 52,5 godina (50,1 kod muškaraca i 54,8 kod žena). U naselju ima 122 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,35.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Prema popisu iz 2011.godine bilo je 202 stanovnika a prema proceni u 2021.godini će biti 137 stanovnika.[3]

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 925
1953. 757
1961. 738
1971. 583
1981. 524
1991. 368 364
2002. 287 288
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[5]
Srbi
  
285 99,30%
Hrvati
  
1 0,34%
Romi
  
1 0,34%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Ljuberađa 2014. godine[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 26. avg. 1938, str. 11
  2. ^ knjiga Tomislava D. Jovanovića
  3. ^ Sajt "Broj stanovika"
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dragan Todorović - Lužnica geografski prikaz, Vranje, 2002.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]