Ante Vučić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ante vučić
Ante Vučić
Lični podaci
Datum rođenja(1912-06-12)12. jun 1912.
Mesto rođenjaSolin, kod Splita, Austrougarska
Datum smrtioktobar 1942.(1942-10-00) (30 god.)
Mesto smrtiAržano, kod Imotskog, NDH
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Ante Vučić (Solin, kod Splita, 12. jun 1912Aržano, kod Imotskog, oktobar 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 12. juna 1912. godine u Solinu. Kao fizički radnik u fabrici „Salonit” u Solinu, ubrzo se priključio radničkom pokretu. Učestvovao je u akcijama sindikalnog pokreta, a naročito je počeo da se ističe od 1934. godine. Pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, organizovao je štrajkove i demonstracije u Solinskom bazenu, zbog čega ga je policija često zatvarala. Godine 1940, bio je primljen za člana KPJ.

U vreme priprema za oružani ustanak protiv okupatora i domaćih saradnika, Ante Vučić je radio na organizovanju udarnih grupa, rukovodio izvođenjem mnogih diverzija, i istovremeno podučavao grupe omladinaca u rukovanju oružjem. Dana 11. avgusta 1941. godine, Vučić je učestvovao u formiranju prvog partizanskog odreda u Solinskom bazenu i ubrzo postao komandir čete.

Organizovao je i rukovodio mnogim diverzijama odreda i gradskih udarnih grupa. U Rupotinama, blizu Solina, Vučić je, 6. oktobra 1941. godine, sa svojim ilegalnim odredom bombama napao kolonu od sedam italijanskih kamiona. Tada je ubijeno i ranjeno više italijanskih vojnika. Decembra iste godine, ubio je dva ustaška zločinca iz okoline Livna. Dana 16. januara 1942. godine, zajedno s jednim drugom, bacio je dve bombe na italijanske oficire u oficirskoj menzi u Solinu. U ovoj akciji poginula su tri italijanska oficira, a sedam je bilo ranjeno.

Kad je, maja 1942. godine, odred izbio na Dinaru, Vučić je postao zamenik komandanta u Prvom dalmatinsko-dinarskom odredu. Poginuo je krajem oktobra 1942. godine, u borbi protiv ustaško-domobransko-italijanskih snaga na području Aržana, blizu Imotskog.

Fabrika salonita, u kojoj je radio, nakon rata je nosila njegovo ime.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 5. jula 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]