Antiamerički protesti u muslimanskom svetu 2012.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Protest protiv filma „Nevinost muslimana“ u Bahreinu.

Antiamerički protesti u muslimanskom svetu su protesti počeli 11. septembra 2012. godine posle emitovanja filma "Nevinost muslimana" koptskog režisera iz SAD u kome se po tvrdnjama muslimana ismeva islamski prorok Muhamed. Protesti su prvo počeli u Egiptu i Libiji. U Libiji je tokom protesta ubijen američki ambasador Kris Stivens i još tri američka službenika. Do ovih ubistava je došlo u američkom konzulatu u Bengaziju kada su radikalni islamisti iz Libije napali taj konzulat a potom ga i zapalili. Ovi protesti su usledili neposredno posle poziva prvog čoveka Al Kaide Ajmana el Zavahirija na osvetu zbog ubistva jednog od istaknutih vođa te organizacije koje su izvršili Amerikanci pomoću bespilotne letelice. Narednih dana protesti su se proširili i u mnoge druge muslimanske države, a i u neke države u kojima su muslimani manjina. U mnogim ovim državama su iz protesta zapaljene američke zastave uz uzvike „Smrt Americi, smrt Izraelu“.[1]

Protesti i napadi na američke diplomatske misije[uredi | uredi izvor]

Egipat[uredi | uredi izvor]

Protesti su počeli na ulicama egipatskog glavnog grada Kaira kao odgovor na uvredljiv film za muslimanski svet koji je snimljen u SAD. U prvom danu protesta, demonstranti su se sukobili sa egipatskom policijom koja je branila prilaze američkoj ambasadi u glavnom gradu Egipta.[1] Uprkos jakoj odbrani ambasade, nekolicina demonstranata je uspela da probije zaštitu i upadne na njen posed. U nastavku dana egipatske vlasti su objavile da je četvoro ljudi uhapšeno zbog upada na posed američke ambasade. Narednog dana policija je upotrebila i suzavac kako bi sprečila napredovanje demonstranata ka stranim ambasadama u Kairu, na šta su oni odgovorili bacanjem kamenica na pripadnike policije. U ovim okršajima do 13. septembra povređene su najmanje 224 osobe. Istog dana je Muslimansko bratstvo pozvalo Egipćane da nastave proteste protiv uvredljivog filma.[2] Muslimansko bratstvo je već sledećeg dana odbilo podršku protestima. 14. septembra nastavljeni su protesti u kojima je došlo do sukoba sa policijom koja je upotrebila suzavac. U ovim sukobima poginuo je jedan demonstrant i zapaljeno je nekoliko vozila. Krajem dana demonstranti su napali kamp međunarodnih snaga na Sinaju i u tom napadu su povređena dvojica Kolumbijaca i jedan Egipćanin, a zapaljena je i jedna osmatračnica.[3] U Kairu su 15. septembra policajci blokirali prilaze američkoj ambasadi plašeći se novih napada na američku diplomatsku misiju u Egiptu.[4] Tokom dana policija je odbacila demonstrante od ambasade i opkolila ih na Trgu Tahriru gde su izveli akciju hapšenja u kojoj je privedeno 220 osoba od kojih je 54 osobe zadržano u pritvoru. U ovim sukobima je poginuo jedan demonstrant.[5] 18. septembra su egipatski islamisti proglasili smrtnu presudu svima koji su učestvovali u stvaranju spornog filma. Jedan koptski učitelj je osuđen na 6 godina zatvora zbog vređanja Islama.[6]

Vlasti u Egiptu su osudili ove napade na strane ambasade i policiju i pozvali demonstrante da se uzdrže od nasilja. Ove napade a i emitovanje uvredljivog filma je osudio i predsednik Egipta Muhamed Mursi, ističući da neće dozvoliti nasilje na ulicama Kaira i napade na strane ambasade u tom gradu. Premijer Egipta Hišam Kandil pozvao je SAD da kazne one koji vređaju islamskog proroka Muhameda.[7]

Libija[uredi | uredi izvor]

Ambasador Kristofer Stivens, koji je ubijen u napadu u Bengaziju.

Protesti u Libiji su počeli u nekadašnjem najvećem pobunjeničkom uporištu za vreme građanskog rata Bengaziju. Isto kao i u Egiptu ovi protesti koji su kasnije prerasli u demonstracije imali su za posledicu prikazivanje uvredljivog filma snimljenog u SAD u kome se ismeva muslimanski prorok Muhamed. U ovim demonstracijama je učestvovao veliki broj radikalnih islamista koji su u kasnijim satima stigli i do američkog konzulata u Bengaziju koji je iz osvete i napadnut. Prema njihovim tvrdnjama do napada na konzulat je došlo posle pucnja od strane Amerikanaca sa njegovog poseda na šta su demonstranti odgovorili istom merom. Jedan od demonstranata je ispalio granatu koja je pogodila konzulat i pritom usmrtila američkog ambasadora Krisa Stivensa i još trojicu njegovih službenika. U napadima povređeno je još 18 Amerikanaca koji su se tada nalazili u konzulatu.[1] Tokom 14. septembra libijska policija je uhapsila četiri osobe za koje se sumnja da su učestvovale u napadu na američki konzulat u Bengaziju. Libijske vlasti nisu isključili mogućnost da se u redovima libijskih snaga bezbednosti nalaze pojedinci, koji su dojavili napadačima lokaciju gde se nalazi ambasador Stivens.[8] U neredima u Tripoliju demonstranti su zapalili američki restoran brze hrane KFC.[3] Al Kaida je saopštila da je napad na konzulat SAD u Bengaziju osveta zbog ubistva istaknutog člana te organizacije Saida el Šehrija u Jemenu.[7] Libijske vlasti su 16. septembra uhapsile 50 osoba za koje se sumnja da su učestvovale u napadu na američki konzulat u Bengaziju.[9] U Bengaziju su 19. septembra radikalni islamisti pucali na američke bespilotne letelice koje su već nekoliko dana nadletale taj grad prateći brigadu Ansar el Šarija, za koju se smatra da je odgovorna za napad na konzulat. Ova brigada je zapretila „Paklom u Libiji“ ako se Amerikanci osvete za napad na konzulat i ubistvo ambasadora i njegovih trojicu službenika.[10] 20. septembra policija u Bengaziju je otkazala poslušnost novoizabranom šefu službe bezbednosti Salahu Dogmanu, zaduženom za rasvetljivanje slučaja napada na konzulat i ubistva američkog ambasadora.[11]

Ove napade na konzulat i ubistvo američkog ambasadora osudile su vlasti u Tripoliju kao i sam premijer Abdel Rahim el Keb, optužujući radikalne islamiste i ostatke Gadafijevog režima za ovo nasilje i obećavajući da će se počinioci pronaći i da će im se suditi za napade. Libijska vlada je 17. septembra objavila je da iza napada na američki konzulat u Bengaziju stoje radikalni islamisti iz brigade Ansar el Šarija i najavila je da će se obračunati sa njima. Ova brigada je odbacila ove tvrdnje.[12] 18. septembra u Tripoliju je održan sastanak svih važnih vojnih komandanata Bengazija koa odgovor na kritike Baraka Obame o usporenoj akciji protiv širenja nasilja.[6]

Izrael[uredi | uredi izvor]

U Pojasu Gaze u Izraelu 12. septembra nekoliko hiljada Palestinaca demonstriralo je paleći američku zastavu u znak protesta protiv antiislamskog filma.[1] 13. septembra je nekoliko desetina članova islamskog pokreta protestovalo je ispred američke ambasade i u Tel Avivu.[13]

Maroko[uredi | uredi izvor]

12. septembra održali su se protesti ispred američkog konzulata u Kazablanki. U ovim protestima u kojima nije došlo do nasilja učestvovalo oko 400 ljudi koji su uzvikivali parole protiv Amerikanaca i američkog predsednika Baraka Obame.[14]

Tunis[uredi | uredi izvor]

Do demonstracija u Tunisu je došlo 12. septembra kada je oko 300 demonstranata pokušalo da priđe američkoj ambasadi, bacajući kamenice na policiju, uzvikivajući antiameričke parole i paleći zastavu SAD. Kada su pokušali da se približe ambasadi demonstranti su naišli na žestok otpor policije koja je upotrebila suzavac.[14] U protestima tokom 13. septembra poginula su najmanje dva demonstranta a oko 29 osoba je povređeno među kojima ima i policije. 14. septembra su nastavljeni protesti i tom prilikom je ranjeno pet osoba na prilazima američkoj ambasadi. Demonstranti su uspeli da uđu u ambasadu koju su potom demolirali i zapalili dok je policija pokušavajući da ih rastera upotrebila suzavac. U ovim sukobima zapaljeno je i jedno policijsko vozilo.[15] Zapaljena je i jedna američka škola. Na prilazima ambasadi poginulo su četiri osobe dok je njih 29 ranjeno.[3] 15. septembra je objavljeno da je u protestima prethodnih dana povređeno više od 50 demonstranata.[4] 17. septembra je izvršena bezuspešna akcija hapšenja salafističkog vođe Seifa Alah Benahsina.[12]

Tunišanska vlada je okrivila salafiste i njihovog vođu Seifa Alah Benahsina za napad na američku ambasadu u toj zemlji.[12]

Alžir[uredi | uredi izvor]

Portparol alžirskog Ministarstva spoljnih poslova Amar Belani osudio je uvredljiv film američkog režisera izrealskog porekla i okrivio ga kao jedini uzrok nastanka nasilja u muslimanskom svetu.[13]

Jemen[uredi | uredi izvor]

13. septembra u Sani, glavnom gradu Jemena nekoliko stotina demonstranata upalo je u kompleks američke ambasade gde su se sukobili sa lokalnom policijom koja je branila ambasadu. Kako bi odbila masu od ambasade policija je pucala u vazduh nadajući se da će se demonstranti zbog toga povući. U ovim sukobima je prema tvrdnjama medija ubijena jedna osoba.[13] U istim sukobima povređeno je 15 osoba od kojih je nekoliko ranjeno vatrenim oružjem.[2] Kasnije je objavljeno da su u napadu na američku ambasadu poginula četiri demonstranta. Oko 2000 demonstranata se 14. septembra sukobilo sa policijom, koja je upotrebila suzavac i vodene topove kako bi odbila masu od američke ambasade u Sani.[15] Al Kaida u Jemenu je pozvala muslimane da protestuju i ubiju što više američkih diplomata u znak osvete.[4]

Liban[uredi | uredi izvor]

U Libanu je tokom protesta 13. septembra poginula jedna osoba.[15] 14. septembra su nastavljeni protesti u Tripoliju drugom gradu po veličini u Libanu i pritom je poginula najmanje jedna osoba, a 25 ih je povređeno.[3] Lider Hezbolaha šeik Hasan Nasralah pozvao je 17. septembra pristalice ove libanske paravojne organizacije na demonstracije. Pre početka protesta prostor oko američke ambasade je strogo zaštićen. Demonstracije Hezbolaha održane su u Dahiji, predgrađu Bejruta i u njima je učestvovalo na desetine hiljada pristalica te organizacije.[12] 19. septembra je na hiljade pristalica Hezbolaha mirno protestovalo u Tiru, gradu na jugu Libana.[10]

Sudan[uredi | uredi izvor]

12. septembra protesti su održani i u Sudanu odakle su se čule ostre kritike na račun SAD povodom prikazivanja uvredljivog filma.[13] 13. septembra je u sukobima sa policijom poginula jedna osoba. Tokom 14. septembra oko 5000 demonstranata upalo je u nemačku i britansku ambasadu u Kartumu, glavnom gradu Sudana. Ambasade su zapaljene i u velikoj meri oštećene posle upada demonstranata. Policija je, kako bi rasterala nasilnike upotrebila suzavac i prilikom okršaja sa njima poginuo je još jedan demonstrant.[15] Posle napada na ove ambasade demonstranti su kamionima i autobusima krenuli ka američkoj ambasadi gde se njih oko 5000 sukobilo sa sudanskom policijom koja je upotrebila suzavac. Uprkos tome demonstranti su uspeli da uđu u ambasadu iz koje ih je policija kasnije isterala suzavcem. Smatra se da je u ovim sukobima poginulo najmanje 5 osoba, dok ih je 67 ranjeno. U Sudanu su do kraja dana poginule još dve osobe.[3] Sudanska policija je saopštila 15. septembra da su još dva demonstranta poginula u protestima ispred američke ambasade.[4]

Iran[uredi | uredi izvor]

Iranske vlasti su osudile prikazivanje američkog filma u kome se vređaju muslimani i ismeva islamski prorok Muhamed, pozivajući narod da se pridruži demonstracijama u Teheranu zakazanim za 13. septembar.[16] Oko 500 demonstranata se okupilo u glavnom iranskom gradu ispred švajcarske ambasade i uzvikivalo parole protiv Amerikanaca i tražilo smrt režisera uvredljivog filma. Prostor oko ambasade obezbeđivalo je nekoliko stotina policajaca ne dozvoljavajući demonstrantima da priđu kompleksu.[13]

Iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei pozvao je američke vlasti da uhapse tvorce uvredljivog i antiislamskog filma.[17] On je takođe pozvao zapadne zemlje da zabrane dalje emitovanje spornog filma, kako bi pokazale da ne stoje iza takvog vređanja muslimanskog sveta. Ministar spoljnjih poslova Irana Ali Akbar Salehi najavio je da će Iran poslati protestno pismo i generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Ban Ki-Munu.[18]

Irak[uredi | uredi izvor]

U Iraku je došlo do demonstracija u glavnom gradu te zemlje Bagdadu i u iračkom svetom gradu Nadžafu. U ovim demonstracijama je učestvovalo nekoliko stotina ljudi koji su uzvikivali antiameričke parole i zapalili zastave SAD. Radikalni šiitski sveštenik Moktada el Sadra i njegove pristalice iz Nadžafa su zatražili od iračkih vlasti da upute protest američkoj ambasadi i zabrane ulazak njihovih državljana u zemlju.[13]

Bangladeš[uredi | uredi izvor]

U Daki, glavnom gradu Bangladeša demonstranti su blokirali glavnu raskrsnicu uzvikivajući parole protiv SAD.[13] Takođe, domanstranti kojih je bilo oko 10 000 su zapalili američke i izrealske zastave.[15]

Avganistan[uredi | uredi izvor]

Kako ne bi došlo do nasilnih demonstracija u državi, avganistanske vlasti su zabranile internet sajt Jutjub. Ovim potezom vlasti u Avganistanu su zabranili gledanje „bogohulnog“ filma koji se nalazi na tom sajtu i time su zatražili da njegovo brisanje sa Jutjub-a.[19] U Kabulu je 17. septembra oko 1000 demonstranata protestovalo, paleći automobile i bacajući kamenice na američku vojnu bazu na istoku glavnog avganistanskog grada. Brzim delovanjem avganistanske policije demonstranti su odbačeni od američke baze u čijoj se blizini nalazi i baza NATO snaga.[20] Demonstranti su kasnije u tom gradu kamenovali i američku ambasadu.[12] 18. septembtra u Kabulu je došlo do bombaškog napada u kome je poginulo 12 ljudi, od kojih je sedmoro stranaca. Odgovornost za ovaj napad je preuzela pobunjenička grupa Hezb e Islami i saopštila da je ovo osveta za antiislamski film.[6]

Pakistan[uredi | uredi izvor]

13. septembra pakistanske vlasti su kako ne bi došlo do širenja nasilja zabranile sajtove na kojima se prikazuje američki film „Muslimanska nevinost“.[17] Pakistanski talibani su pozvali muslimane da se osvete za antiislamski film u kome se ismeva islamski prorok Muhamed.[4] U protestima širom Pakistana 16. septembra ubijena je jedna osoba, a pet ih je povređeno od kojih su dva policajca. Protesti oko 1000 demonstranata održani su u Karačiju najvećem gradu ove države gde je došlo i do sukoba sa policijom. Demonstranti su bacali kamenice na policiju na šta je policija odgovorila suzavcem i pucanjem u vazduh. Oko 4000 demonstranata je protestovalo u gradovima Lahor i Kiri Šamozaj a protesti su bili i u više od 10 manjih gradova širom zemlje.[21] 17. septembra je u protestima u mestu Varai, na severozapadu Pakistana poginuo jedan demonstrant. U protestu u ovom mestu je oko 800 demonstranata zapalilo policijsku stanicu, kuću jednog sudije i lokalni novinarski klub. Javljeno je i da je jedan demonstrant, koji je povređen u protestima pre nekoliko dana, preminuo. U gradu Pešavar je oko 3000 učenika i profesora bojkotovalo nastavu i protestovalo protiv antiislamskog filma.[20] Istog dana je u Karačiju grupa od nekoliko stotina demonstranata probila policijsku barikadu i krenula ka američkom konzulatu u tom gradu. Policija je prvo pucala u vazduh, a kasnije i u demonstrante, na šta su oni odgovorili kamenicama i tom prilikom je petoro demonstranata poginulo dok ih je na desetine povređeno. Protesti su održani i u mnogim drugim gradovima Pakistana ali nije bilo incidenata.[12] 20. septembra došlo je do protesta u glavnom gradu Pakistana, Islamabadu kada je oko 1000 demonstranata pokušalo da na silu uđe u američku ambasadu u tom gradu. Zahvaljujući brzoj akciji policije, ispaljivanjem suzavca, demonstracije su razbijene i sprečen je upad u ambasadu.[11]

Indonezija[uredi | uredi izvor]

14. septembra su počeli protesti i u Indoneziji najvećoj muslimanskoj državi. Oko 500 radikalnih islamista okupilo se u glavnom gradu te države, Džakarti, tumačeći uvredljiv američki film kao „poziv na rat“. Oko ambasade SAD u tom gradu raspoređeno je nekoliko stotina policajaca zbog straha od nasilja kakav se desio u Bengaziju.[15] 15. septembra je oko 50 demonstranata protestovalo u istočnoj indonežanskoj provinciji Istočnoj Javi.[4] Tokom 17. septembra održani su protesti u gradovima Medan i Bandung.[20] Istog dana održan je i protest u Džakarti, gde su demonstranti napali američku ambasadu. Tom prilikom je zapaljena američka zastava i bačen je molotovljev koktel na ogradu oko ambasade. U ovom sukobu oko ambasade najmanje jedan policajac je povređen.[12]

Malezija[uredi | uredi izvor]

U glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru nekoliko desetina ljudi prošetalo se 14. septembra do američke ambasade u tom gradu uputivši im pismo u kome se pozivaju da reditelja filma izvedu pred sud zbog zločina koji je počinio.[15]

Maldivi[uredi | uredi izvor]

U Maleu je 14. septembra nekoliko stotina demonstranata zapalilo američku zastavu ispred američkog kompleksa. 15. septembra demonstracije su održane i ispred zgrade Ujedinjenih nacija na Maldivima.[4]

Australija[uredi | uredi izvor]

Oko 500 demonstranata se okupilo 15. septembra ispred američkog konzulata u Sidneju. Oko konzulata bio je raspoređen veliki broj policajaca koji su branili prilaz kompleksu. Demonstranti su ušli u sukobe sa policijom gađajući ih raznim predmetima, na šta je policija odgovorila suzavcem. U ovim sukobima je povređeno šestoro osoba, a uhapšeno osmoro.[4] 17. septembra u Sidneju je izbio skandal kada je osvanula slika na kojoj se nalazi maloletnik sa tablom na kojoj je pisalo:"Odrubite glavu onima koji vređaju Proroka“.[12]

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi izvor]

14. septembra grupa od nekoliko mladića protestovalo je u Sarajevu.[3]

Velika Britanija[uredi | uredi izvor]

14. septembra u Londonu ispred američke ambasade oko 150 muslimana je zapalilo američku i izrealsku zastavu.

Belgija[uredi | uredi izvor]

15. septembra održali su se protesti na ulicama Antverpena u kojima je učestvovalo nekoliko stotina radikalnih islamista koji su palili američke zastave i pozivali na nasilje. Belgijska policija je uhapsila 120 demonstranata tokom protesta u kome nije bilo povređenih.[7]

Francuska[uredi | uredi izvor]

U Parizu je 15. septembra policija uhapsila 100 demonstranata koji su nenajavljeno protestovali u tom gradu. Francuski ministar unutrašnjih poslova Manuel Vals izjavio je da će sprečiti sve antiameričke proteste u zemlji, ističući da su takvi protesti zabranjeni.[9] Francuski magazin Šarli Ebdo je 19. septembra objavio novu karikaturu Muhameda, zbog čega su specijalci raspoređena oko zgrade tog magazina kako ne bi došlo do nasilja u Francuskoj. Zbog ovih uvreda na račun muslimana francuska vlada je iz straha zatvorila na desetine ambasada i škola u islamskim zemljama.[10]

Turska[uredi | uredi izvor]

Oko 50 demonstranata okupilo se 16. septembra blizu američke ambasade u Ankari osuđujući prikazivanje antiislamskog filma. Put ka ambasadi su im preprečili policajci tako da nije došlo do nasilja. Nakon toga demonstranti su zapalili američku zastavu. Kasnije se još jedna grupa demonstranata okupila u glavnom gradu Turske protestujući protiv politike Vašingtona koju vodi na Bliskom istoku i Siriji [22]

Azerbejdžan[uredi | uredi izvor]

17. septembra je u Bakuu sprečen protest više od 100 demonstranata od kojih je 30-ak privedeno. U ovom sukobu sa policijom povređeno je nekoliko osoba.[20]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Ubijen američki ambasador u Libiji”. RTS. Pristupljeno 15. 9. 2012. 
  2. ^ a b RTS: Američke ambasade pod opsadom, pristupljeno 16. septembra 2012.
  3. ^ a b v g d đ RTS: Ambasade u plamenu, pristupljeno 17. septembra 2012.
  4. ^ a b v g d đ e ž B92: Protesti zbog filma ne jenjavaju, pristupljeno 16. septembra 2012.
  5. ^ B92: Egipat:Policija rasturila protest, pristupljeno 16. septembra 2012.
  6. ^ a b v RTS: Fatva i bombe protiv filma, pristupljeno 21. septembra 2012.
  7. ^ a b v Rts: Napad u Bengaziju osveta Al Kaide, pristupljeno 17. septembra 2012.
  8. ^ B92: Uhapšeni napadači na konzulat SAD, pristupljeno 16. septembra 2012.
  9. ^ a b RTS: Šire se protesti zbog filma, pristupljeno 17. septembra
  10. ^ a b v RTS: Bliski istok, gnev islama, pristupljeno 21. septembra 2012.
  11. ^ a b RTS: (Ne)postojeći film zapalio islam, pristupljeno 21. septembra 2012.
  12. ^ a b v g d đ e ž RTS: Šok u Sidneju, pristupljeno 21. septembra 2012.
  13. ^ a b v g d đ e Antiamerički talas nasilja se širi, pristupljeno 15. septembra 2012.
  14. ^ a b Muslimani u protestu zbog filma, pristupljeno 15. septembra 2012.
  15. ^ a b v g d đ e B92: Protesti zbog filma, četiri žrtve, pristupljeno 15. septembra 2012.
  16. ^ U Teheranu sutra demonstracije, pristupljeno 15. septembra 2012.
  17. ^ a b Hamnei:SAD da kazne autore filma, pristupljeno 15. septembra 2012.
  18. ^ B92: Hamnei pozvao Zapad da zabrani film, pristupljeno 19. septembra 2012.
  19. ^ B92:Avganistan zabranio Jutjub, pristupljeno 15. septembra 2012.
  20. ^ a b v g B92: Antiamerički protesti ne jenjavaju, pristupljeno 19. septembra 2012.
  21. ^ B92: Prva žrtva protesta u Pakistanu, pristupljeno 17. septembra 2012.
  22. ^ B92: Nastavljeni protesti zbog filma, pristupljeno 17. septembra 2012.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]