Arado Ar 96

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arado Ar 96
Arado Ar 96
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1939.
Dužina9,10
Razmah krila11
Visina2,60
Površina krila17,0
Prazan1295
Maks. masa pri uzletanju1700 kg
Klipno-elisni motor1 x Argus AS 410
Snaga1 x 347 kW
Maks. brzina na Hopt330 km/h
Taktički radijus kretanja990 km
Plafon leta7100 m

Arado Ar 96 bio je napredni trenažni avion izrađen od strane Arado razvojnog tima 1938. godine. Postao je standardni napredni trenažni avion Luftvafe tokom Drugog svetskog rata.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Crtež aviona Arado Ar 96, u tri projekcije.
Motor Argus AS 410 aviona Arado Ar 96
Avion Arado Ar 96, noseća struktura krila i trupa

Na tenderu Ministarstva vazduhoplovstva Trećeg rajha 1936. godine učestvovala je Arado Flugzeugwerke sa projektom koji je napravio Walter Blume (Valter Blume). Prototip ovog aviona, pokretan motorom Argus As 10c od 240 KS, prvi put je poleteo 1938. Godine 1939. proizvedena je početna serija aviona Ar 96A sa motorom koji nije imao dovoljno snage za ovakav avion. Kad je bio raspoloživ snažniji motor, usledila je glavna proizvodna serija, snažniji Ar 96B, opremljen motorom Argus As 410[1].

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup

Pogonska grupa

Krila

Repne površine:

Stajni trap

Verzije[uredi | uredi izvor]

  • Ar 96A - inicijalna verzija koja je ušla u proizvodnju.
  • Ar 96B - naprednija verzija koja je masovno proizvedena i postala standard
  • C.2B - češka verzija Ar 96B izrađena u Avia-i između 1945.-1950.
  • Ar 96B-1 - trenažna verzija bez naoružanja
  • Ar 96C -
  • Ar 396 -
  • Ar 396A-1 - jednosed za obuku pilota u mitraljiranju
  • Ar 396A-2 - nenaoružana verzija za obuku u korišćenju instrumenata tokom leta
  • SIPA S.10 - francuska verzija Ar 396, napravljena 28 komada
  • SIPA S.11 - napredniji model prethodne SIPA S.10 verzije, korišćen u Francuskom vazduhoplovstvu. Oko 50 primeraka.
  • SIPA S.12 - napredniji model SIPA S.11 verzije
  • SIPA S.121 - napredniji model SIPA S.12 verzije

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avion Arado Ar 96 je korišćen za naprednu, prelaznu obuku pilota od početne na dvokrilcima do letenja na operativnim lovcima Me.109 ili Fw.190, kao i noćno, instrumentalno letenje i trenažu pilota. Za vreme rata je masovno korišćen, proizveden je u velikom broju 11.500 primeraka. Proizvodio se u više fabrika aviona u Nemačkoj i okupiranoj Češkoj u fabrikama Letov i Avia. U Čehoslovačkoj je proizvodnja nastavljena nekoliko godina posle rata, pod oznakom Avia C-2.

Kada je u toku rata došlo do nestašice strateških materijala (aluminijuma i visokolegiranih čelika) napravljena je drvena verzija ovog aviona Ar 396 koja se proizvodila u Francuskoj. Proizvodnja metalne verzije ovog aviona u Francuskoj je trajala do 1958. godine, Tako da je proizvodnja ovog aviona trajala čitavih 20 godina. Francuzi su avion Arado Ar 96 koristili u borbenim operacijama u Alžirskom ratu.

Avion Arado Ar 96 je ušao u istoriju po jednom nesvakidašnjem događaju. Naime, tokom večeri 28. aprila 1945. pilot Hana Rajtš sa tadašnjim komandantom Luftvafea, generalfeldmaršalom Robertom Riterom fon Grajmom, odletela je iz opkoljenog Berlina, pod sovjetskom vatrom u trenažeru Arado Ar 96, sa improvizovane piste u Zoološkom vrtu [2].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Sačuvani primerci ovog aviona se nalaze u sledećim muzeima:

  • Arado Ar 96 B-1 – Deutsches Technikmuseum. Berlin, Germany.
  • Arado Ar 96 B-1 – Flyhistorisk Museum. Sola, Norway[3][4].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Jörg Armin Kranzhoff: Arado 96 Varianten. In: Flugzeug Profile 43. Unitec-Medienvertrieb, Stengelheim
  • Nowarra, Heinz J. (1993). Die Deutsche Luftrüstung 1933-1945: Band 2 Flugzeugtypen Erla - Heinkel. Koblenz: Bernard & Graefe Verlag. ISBN 3-7637-5466-0.
  • Green, William (2010). Aircraft of the Third Reich. Vol. 1 (1st ed.). . London: Aerospace Publishing. pp. 43, 90. ISBN 978-1-900732-06-2. .

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]