Bašin
Bašin | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Podunavski |
Opština | Smederevska Palanka |
Stanovništvo | |
— 2011. | 444 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 17′ 29″ S; 20° 51′ 03″ I / 44.2915° S; 20.850833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 130 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 026 |
Registarska oznaka | SP |
Bašin je naselje u Srbiji u opštini Smederevska Palanka u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 444 stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Mesto se nalazi jugozapadno od Palanke, na putu Palanka-Topola. Bašin je mlađe naselje, postalo ustanka. Predanje nam veli da je ime selu došlo po tome, što je onda bilo imanje nekog paše. U aračkim spiskovima iz 19. veka pominje se Bašin 1822. godine i tada je imao 18 kuća. Godine 1846. selo je imalo 39 kuća, a po popisu iz 1921. godine u selu je bilo 159 kuća sa 767 stanovnika.
Predanje nam veli da je selo osnovao Marko, predak Starćevića. Oko 1730. godine on je došao iz Crne Gore najpre u Cerovac, a iz Cerovca ovamo. Zatim malo docnije došli Paštrmci iz Paštrme, zaseoka sela Ramaće. O ovome naseljavanju ima i arhivskih podataka. 27. jula 1823. godine pod N.1416. „dano je objavljenije Stojanu Radosavljeviću iz Paštrme, Ranku Manojloviću, Manojlu Milovanoviću, Milanu i Miloju Bočarevićima, Mihalu Sremcu iz Ramaće i Vućiću Milosavljeviću iz Dobrače da se nasele na aliju (spahiska zemlja koja je posle odlaska Turaka pripala Srbima) Bašinu u Nahiji Smederevskoj, i da im dadu tamo sela Cerovac i Ratari, njive i livade u alijama tamošnjeg mezdrajama“(podaci krajem 1921. godine). [1][2][3]
Ovde se nalazi Okućnica Latinke Ivanović u Bašinu.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Bašin živi 461 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (43,8 kod muškaraca i 44,7 kod žena). U naselju ima 169 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 1 | ||
80+ | 4 | 12 | ||
75—79 | 10 | 30 | ||
70—74 | 14 | 17 | ||
65—69 | 22 | 18 | ||
60—64 | 23 | 21 | ||
55—59 | 14 | 12 | ||
50—54 | 22 | 20 | ||
45—49 | 26 | 21 | ||
40—44 | 16 | 12 | ||
35—39 | 15 | 20 | ||
30—34 | 10 | 18 | ||
25—29 | 21 | 14 | ||
20—24 | 17 | 22 | ||
15—19 | 11 | 15 | ||
10—14 | 16 | 17 | ||
5—9 | 4 | 8 | ||
0—4 | 12 | 17 | ||
Prosek : | 43,8 | 44,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 225 | 56 | 143 | 17 | 9 | 0 |
Ženski | 253 | 36 | 142 | 65 | 9 | 1 |
UKUPNO | 478 | 92 | 285 | 82 | 18 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 141 | 85 | 0 | 0 | 30 |
Ženski | 79 | 43 | 0 | 0 | 10 |
UKUPNO | 220 | 128 | 0 | 0 | 40 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 2 | 9 | 2 | 0 | 4 |
Ženski | 0 | 0 | 6 | 7 | 1 |
UKUPNO | 2 | 9 | 8 | 7 | 5 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 3 | 1 | 2 |
Ženski | 0 | 1 | 0 | 5 | 5 |
UKUPNO | 0 | 1 | 3 | 6 | 7 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 1 | 0 | 0 | 2 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 2 | 0 | 0 | 2 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.13 (dr. B. M. Drobnjaković: Smederevsko podunavlje i Jasenice
- ^ „Naselja“ knj.22.(Dn. T. P. Đorđević: Arhivska građa za naselja u Srbiji ) i iz „Letopisa“ opštine sela sela Bešina, Br.417
- ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Korišćena Literatura:[uredi | uredi izvor]
- Korišćena Literatura:
- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
- „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).
Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
- „Naselja“ knj.13 (dr. B. M. Drobnjaković: Smederevsko podunavlje i Jasenice
- „Naselja“ knj.22.(Dn. T. P. Đorđević: Arhivska građa za naselja u Srbiji ) i iz „Letopisa“ opštine sela sela Bešina, Br.417
- Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.