Budogošč
| Budogošč Будогощь | |
|---|---|
 Budogoščki srednjoškolski centar | |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Rusija |
| Federalni okrug | Severozapadni |
| Oblast |  Lenjingradska oblast |
| Rejon | Kiriški rejon |
| Osnovan | prvi pomen 1792. |
| Varošica od | 1930. |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2015. | 4.056 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 59° 17′ 00″ S; 32° 28′ 00″ I / 59.283333° S; 32.466667° I |
| Vremenska zona | UTC+3 |
.svg)  Budogošč Budogošč na karti Rusije | |
 Budogošč Budogošč na karti Lenjingradske oblasti | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 187120 |
| Registarska oznaka | 47 |
| OKATO kod | 412 245 520 |
| OKTMO kod | 41 624 152 051 |
Budogošč (rus. Будогощь) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u južnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Kiriškom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 4.056 stanovnika.
Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1930. godine.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Varošica Budogošč smeštena je u južnom delu Lenjingradske oblasti, na obali reče Pčjovže, desne pritoke Volhova. Naselje je okruženo brojnim manjim jezerima.
Železničkom prugom varošica je povezana sa Sankt Peterburgom, Sonkovom i Tihvinom.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Lokalitet Budogošč se po prvi put pominje na karti Novgorodskog namesništva iz 1792. godine.[1] Savremeno naselje nastalo je kao radnička varošica zaposlenih na gradnji pruge na liniji Mga–Ribinsk 1914. godine, a ime je dobilo po obližnjim zaseocima.
U periodu 1927—1931. Budogošč je služio kao administrativni centar istoimenog rejona Lenjingradske oblasti, a službeni status urbanog naselja u rangu radničke varoši nosi od 1930. godine. Privremeno, od 1942. do 1944. u naselju se nalazila administracija Kiriškog rejona.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 3.871 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 4.056 stanovnika.[2]
| 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2,145 | 4,949 | 4,548 | 4,492 | 4,673[3] | 3,885[4] | 3,871[5] | 4,056 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ «Карта Новгородского наместничества» А. М. Вильбрехта. 1792 г. Архивирано на сајту Wayback Machine (30. август 2017)
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Gradovi rejonske subordinacije (31) |  | |
|---|---|---|
| Varošice (32) |
| |
