Vinko Pajić
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
vinko pajić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. maj 1912. |
Mesto rođenja | Split, Austrougarska |
Datum smrti | 17. avgust 1941.29 god.) ( |
Mesto smrti | Sinj, Nezavisna Država Hrvatska |
Profesija | zemljoradnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1939. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Heroj | |
Narodni heroj od | 24. jula 1953. |
Vinko Pajić (Split, 27. maj 1912 — Sinj, 17. avgust 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 27. maja 1912. godine u Splitu, u zemljoradničkoj porodici. Bavio se zemljoradnjom. Kao mladić, uključio se u revolucionarni pokret, a 1939. godine primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije. Najviše je radio na širenju političkog uticaja KPJ među zemljoradnicima.
U danima Aprilskog rata 1941, Pajić je sa svojom porodicom sklonio veće količine oružja, koje su komunisti oteli iz kasarni na Gripama od straže Mačekove zaštite. Ovim oružjem su delimično bili naoružani prvi partizani iz Splita. U temeljima svoje kuće sačinio je jedno od prvih i većih skladišta oružja i ratnog materijala. Tu se, u leto 1941, nalazila izvesno vreme i Tehnika Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i izlazio organ PK KPH za Dalmaciju, „Naš izvještaj“. U kući i oko nje održavani su sastanci i dogovori komunista oko organizovanja i vođenja oružane borbe.
Krajem juna 1941, postao je član borbenih odreda za izvođenje sabotaža, diverzija i oružanih napada na fašiste. Devetog avgusta 1941, prilikom formiranja Splitskog partizanskog odreda, Vinko je stupio u odred sastavljen od komunista i skojevaca, pretežno radnika. Splitski odred krenuo je na zadatak 11. avgusta 1941, uveče, iz Splitskog polja, preko Mosora, pa za Dinaru.
Neprijatelj je otkrio kretanje odreda i uputio protiv njega jake snage. Posle napornog trodnevnog marša, odred je stigao pred zoru i ulogorio se blizu sela Košute. Borci odreda iznenada su bili napadnuti od ustaša i žandara, rano ujutru 14. avgusta. Iako iznenađeni, borci su se brzo organizovali i odbili napad neprijatelja. U tom sukobu, Pajić je bio teško ranjen. Komandir odreda, Mirko Kovačević, tada je naredio da se odred povuče na novi položaj u šumarku iza ozidane ograde. Zaštitnici odreda, puškomitraljescu Inđi Markoviću, i njegovom pomoćniku Alfireviću, naredio je da štite i omoguće prebacivanje odreda na novi položaj. Teško ranjeni Pajić dobrovoljno se pridružio izvršavanju ovog zadatka. Kada su drugovi hteli da ga ponesu do novog položaja, on se tome suprotstavio i ostao da im čuva odstupnicu. Zajedno s puškomitraljescem i njegovim pomoćnikom, Pajić je odbio neprijateljske vojnike i omogućio povlačenje svojih drugova na bolji položaj. Sada je trebalo da se povuče i zaštitnica. Puškomitraljezac i njegov pomoćnik hteli su da ponesu ranjenog Pajića na novi položaj. Pajić je ponovo odbio i ostao kao njihova zaštitnica.
Pajić je držao položaj i odbijao napade neprijatelja sve do sumraka, kada se onesvestio od umora. Ustaše su ga zarobili i odveli u sinjski zatvor. Tamo je bio podvrgnut mučenju, ali ništa nije odao neprijatelju. Izdahnuo je u zatvoru od posledica mučenja i ranjavanja, 17. avgusta 1941. godine.
Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.
- Biografija na portalu Ratna hronika Splita 1941-1945