Grad zanatstva i narodne umetnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

UNESKO-ov projekat Grad zanatstva i narodne umetnosti deo je šire mreže kreativnih gradova, osnovane 2004. godine, koja označava gradove širom sveta koji su dali jedinstven doprinos u oblasti zanata i narodne umetnosti. [1]

Jedna od uloga Uneska je da održava listu mesta svetske prirodne i kulturne baštine. Ta mesta se smatraju važnim prirodnim ili istorijskim mestima ili objektima čije očuvanje je važno za celokupnu svetsku zajednicu.

Mreža je pokrenuta 2004. godine i ima gradove članice u sedam kreativnih oblasti. Ostale oblasti su: zanati i narodna umetnost, dizajn, film, gastronomija, književnost i medijska umetnost. [2]

Gradovi zanatstva i narodne umetnosti[uredi | uredi izvor]

Sadašnji gradovi zanatstva i narodne umetnosti UNESKO-a su:

Grad Država Godina Napomene
El Hasa (guvernorat)[3]  Saudijska Arabija 2015. Drevna tradicija rukotvorina, uključujući tekstil od palmi, grnčariju, tkanje i stolariju.
Aregua [4]  Paragvaj 2019. Poznat po grnčarstvu, dom za 450 grnčarskih radionica.
Asuan[5]  Egipat 2005. Nasleđe zanata i narodne umetnosti, uključujući izradu perli, proizvodnju stolnjaka, kreacije od palminih grana i listova, kao i proizvode od gline i igle.
Ajakućo[6]  Peru 2019. Poznat po raznim zanatima kao što su retablo, tapiserija, rezbarenje kamena Huamanga, grnčarija, tekstil i vez.
Bagio[7]  Filipini 2017. Različite tradicije u tkanju, duborezu, izradi srebra, tetoviranju i tetoviranju.
Balarat[8]  Australija 2019. Istorijska i moderna reputacija kao lonac za topljenje različitih oblika i tradicija autohtone australijske umetnosti.
Bamjan[9]  Avganistan 2015. Jedinstvena istorija zanata pod uticajem muslimanskih i budističkih kultura koji se i danas praktikuju u ovoj oblasti.
Bender Abas[10]  Iran 2019. Istorija kreativnih umetnosti kao što su praktični i morski zanati, lokalna odeća i lokalni muzički instrumenti.
Berselos[11]  Portugal 2017. Poreklo čuvenog Barselosa petla.
Bjela[12]  Italija 2019. Istorijat proizvodnje vune i tekstila.
Kairo[13]  Egipat 2017. Drevna istorija specijalizacije za grnčarstvo, duvanje stakla, bakar, keramiku i nakit.
Kaldas da Rainja [14]  Portugal 2019. Centar za proizvodnju keramike.
Karara[15]  Italija 2017. Svetski poznati beli mermer koji je uticao na razvoj Karare kao centra zanata u Toskani i Italiji.
Čijang Maj[16]  Tajland 2017. Istorija kao trgovački centar i region kulturne raznolikosti koja je uticala na zanatsku kulturu grnčarije, srebra, duboreza, svilenog veza i lakiranja.
Chordeleg[17]  Ekvador 2017. Jedinstveni rad od plemenitih metala, proizvodnja obuće, grnčarije i tkanje šešira od slame koji se prenose kroz generacije kroz usmenu tradiciju.
Durán[18]  Ekvador 2015. Duga istorija sinkretizma između urbane umetnosti i murala i tradicionalne ekvadorske umetnosti i zanata.
Fabrijano[19]  Italija 2013. Status centra za zanate kao što su grnčarstvo, tkanje, kovački zanat i izrada papira od 12. veka.
Gabrovo[20]  Bugarska 2017. Jedan od najvećih zanatskih centara u Bugarskoj, posebno u drvorezbarstvu i tkanju vune.
Handžou[21]  Kina 2012. Drevna istorija proizvodnje svile i čaja, kao i skulptura od porcelana i bronze, poznata kao Kineska prestonica čaja.
Icheon[22]  Južna Koreja 2010. Istorijski i moderni status centra korejske keramike i grnčarije.
Isfahan[23]  Iran 2015. Razni zanati uključujući tkanje tepiha, metaloprerađivačke radove, stolariju, keramiku, slikarstvo i intarzije raznih vrsta.
Jacmel[24]  Haiti 2014. Tradicije slikanja, izrade skulptura i džinovskih maski od papira-mašea, kao i mesto nastanka slikarske škole Žakmel u haićanskoj umetnosti.
Džajpur[25]  Indija 2015. Istorijski zanati izrade nakita, rezbarenja i slikanja koji su bili centar trgovine od ranog 18. veka, sa 53.500 radionica koje se danas bave ovim zanatima.
Đingdedžan[26]  Kina 2014. Nazvan "prestonica porcelana" zbog svoje drevne istorije rada sa porcelanom.
Jinju[27]  Južna Koreja 2019. Istorija izrade drvenog nameštaja, izrade ukrasnih noževa, metalnih zanata i svile.
Žoao Pesoa[28]  Brazil 2017. Jedinstvena proizvodnja pamučne tkanine, kao i proizvodnja grnčarije, veza i heklanja.
Kanazava[29]  Japan 2009. Samuraj - inspirisana umetničkom kulturom, jedinstveni zanatski radovi kao što je tehnika bojenja svile kaga-juzen.
Kargopolj[30]  Rusija 2019. Tradicionalni tekstilni vez, zanatski rezbarenje drveta i kore i figure u boji pečene od gline poznate kao Kargopol igračke, sve to čini najvažniji sektor gradske privrede danas.
Kutahja[31]  Turska 2017. Jedinstvena umetnost izrade keramičkih cinija koja dominira gradskim pejzažom.
Limož[32]  Francuska 2017. Istorija proizvodnje keramike, emajla i stakla, kao i nedavno osnovana industrija porcelana.
Lubumbaši[33]  Demokratska Republika Kongo 2015. Jedinstveni zanati od bakra i malahita stvoreni u gradu, sa preko 50 radionica posvećenih rezbarenju malahita.
Madaba[34]  Jordan 2017. Najveći broj mozaika otkriven na njihovoj prvobitnoj lokaciji u svetu, uključujući vizantijske i omajadske mozaike i najstariji sačuvani opis Svete zemlje.
Nasau[35]  Bahame 2014. Bahamske kulturne i kreativne tradicije pletenja slame i zanata Junkanoo formirane su od mešavine domorodačke i afričke kulturne tradicije.
Uagadugu[36]  Burkina Faso 2017. Tradicionalni zanat livenja i izrade bronze i bakra koji i danas čini glavni sektor gradske privrede.
Padjuka[37]  Sjedinjene Američke Države 2013. Istorija i doprinos zanatu izrade jorgana u Sjedinjenim Državama.
Pekalongan[38]  Indonezija 2014. Kulturna istorija i značaj batik zanata i odeće za grad i njegov identitet.
Porto Novo[39]  Benin 2017. Istorija i jedinstvena praksa raznih zanata kao što su pletenje, kovaštvo, grnčarstvo i proizvodnja muzičkih instrumenata u gradu, sa 42 istorijska zanatska esnafa u gradu.
San Kristobal de las Kasas[40]  Meksiko 2015. Očuvanje autohtonih meksičkih zanata i umetnosti kao što su vez, grnčarija, kovački zanat, duborez i izrada ćilibara.
Santa Fe[41]  Sjedinjene Američke Države 2005. Indijanski zanati nakita, grnčarije i tkanja i sajmovi ovih zanata koji su postali sastavni deo identiteta grada, kao i španska kolonijalna umetnost kao što su narodni ples, aplikacija od slame i lim.
Santa Marta[42]  Kolumbija 2018. Mesto skoro 12 drevnih karipskih kultura, poznato po rukotvorinama Vaiuu i ručnim zlatnim komadima Tajrona.
Šardža[43]  Ujedinjeni Arapski Emirati 2019. Tradicionalni zanat tkanja "Tali".
Šaki[44]  Azerbejdžan 2017. Status centra proizvodnje svile i tekstila na Kavkazu, kao i drugih tradicionalnih zanata kao što su vitraž i grnčarija sa drvenim okvirima.
Sokodé[45]  Togo 2017. Čuven po svojoj umetnosti tkanja.
Srinagar[46]  Indija 2017. Vekovima stara tradicionalna umetnost ručnog tkanja kao što je pašmina šal, kao i druge rukotvorine kao što su torbe, abažuri i drugi ručno rađeni predmeti za kućnu dekoraciju.
Sukhothai[47]  Tajland 2019. Kulturno značajni zanatski proizvodi od zlatnih i srebrnih ukrasa, tekstilnog tkanja, keramike i sangkaloka.
Sudžou[48]  Kina 2014. Istorija i kultura zanata u vezivanju, rezbarenju, izradi papira, slikanju, štampariji i kaligrafiji.
Tamba-Sasayama[49]  Japan 2015. Drevna istorija jedinstvene tanba-iaki grnčarije, izvor lokalnog ponosa.
Tetuan[50]  Maroko 2017. Istorija zanata kao što su Zelige, Taajira vez, optočeno i farbano drvo i kovano gvožđe.
Trinidad[51]  Kuba 2019. Istorija industrije tkanina od vlakana.
Tunis[52]  Tunis 2017. Poznat po zanatskim bazarima koje se nižu uličicama.
Viljandi[53]  Estonia 2019. Razni zanati, uključujući kovački zanat, keramiku i vunu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „creative cities map | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  2. ^ „Cities Join the UNESCO Creative Cities Network”. 
  3. ^ „Al-Ahsa | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  4. ^ „Areguá | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  5. ^ „Aswan | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  6. ^ „Ayacucho | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  7. ^ „Baguio City | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  8. ^ „Ballarat | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  9. ^ „Bamiyan | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  10. ^ „Bandar Abbas | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  11. ^ „Barcelos | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  12. ^ „Biella | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  13. ^ „Cairo | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  14. ^ „Caldas da Rainha | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  15. ^ „Carrara | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  16. ^ „Chiang Mai | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  17. ^ „Chordeleg | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  18. ^ „Durán | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  19. ^ „Fabriano | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  20. ^ „Gabrovo | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  21. ^ „Hangzhou | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  22. ^ „Icheon | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  23. ^ „Isfahan | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  24. ^ „Jacmel | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  25. ^ „Jaipur | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  26. ^ „Jingdezhen | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  27. ^ „Jinju | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  28. ^ „João Pessoa | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  29. ^ „Kanazawa | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  30. ^ „Kargopol | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  31. ^ „Kütahya | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  32. ^ „Limoges | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  33. ^ „Lubumbashi | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  34. ^ „Madaba | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  35. ^ „Nassau | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  36. ^ „Ouagadougou | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  37. ^ „Paducah | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  38. ^ „Pekalongan | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  39. ^ „Porto-Novo | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  40. ^ „San Cristóbal de las Casas | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  41. ^ „Santa Fe | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  42. ^ „12 etnias del Caribe exhibirán sus artesanías en feria de Santa Marta | ELHERALDO.CO”. 
  43. ^ „Sharjah | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  44. ^ „Sheki | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  45. ^ „Sokodé | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  46. ^ Arora, Sumit (2021-11-10). „Srinagar joins UNESCO network of creative cities”. adda247 (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-05-05. 
  47. ^ „Sukhothai | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  48. ^ „Suzhou | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  49. ^ „Tambasasayama | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  50. ^ „Tétouan | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  51. ^ „Trinidad | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  52. ^ „Tunis | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 
  53. ^ „Viljandi | Creative Cities Network”. en.unesco.org. Pristupljeno 2021-04-12. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]