Gruzijski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
gruzijski
ქართული
Govori se u Gruzija
 Grčka
 Iran
 Azerbejdžan
 Turska
 Rusija
Broj govornika
4,1 miliona (nedostaje datum)
kartvelski
  • gruzijski
gruzijsko pismo
Zvanični status
Službeni jezik u
 Gruzija
Priznati manjinski jezik u
Jezički kodovi
ISO 639-1ka
ISO 639-2geo (B)
kat (T)
ISO 639-3kat
Južnokavkaska grupa jezika (kartvelski jezici) – dijalekti gruzijskog jezika
{{{mapalt2}}}
Rasprostranjenost gruzijskog jezika
  Većinski jezik
  Manjinski jezik

Gruzijski ili gruzinski jezik (gruz. ქართული ენა [kartuli ena] – kartuli ena) je službeni jezik u Gruziji, republici smeštenoj na Kavkazu.

Gruzijski je maternji jezik 4,1 miliona stanovnika u samoj Gruziji (83% sveukupnog stanovništva), i još 200.000 hiljada van zemlje (uglavnom u Turskoj, Iranu, Rusiji, Americi i zapadnoj Evropi). Književni je jezik svih etnografskih grupa gruzijskog naroda, uključujući one koje govore drugim južnokavkaskim (kartvelskim) jezicima: Svani, Megreli i Lazi. Judeogruzijski, gruzinik ili kivruli (gruz. ყივრული ენა, hebr. קיברולי), dijalekat gruzijskog u kojem postoji veliki broj pozajmljenica iz hebrejskog i aramejskog, ponekad se smatra zasebnim jezikom, maternji je jezik još 20.000 stanovnika Gruzije (gruzijskih Jevreja[1]) i 60.000 van (većinom u Izraelu, nešto manje od 60.000).[2]

Pismo[uredi | uredi izvor]

Gruzinsko pismo (gruz. ქმხედრული [mkhedruli] – mhedruli – „sekularno” ili „vojno”) se prvi put pojavilo u 11. veku. Sastoji se od 33 slova i ne razlikuje velika i mala (obojana polja označavaju slova koja se više ne koriste).

Gramatika[uredi | uredi izvor]

Gruzinski jezik ima 7 padeža: nominativ, ergativ, dativ, genitiv, instrumental, adverbijal i vokativ. Prva tri su jezgreni padeži i imaju funkcije koje se međusobno preklapaju (npr. označavaju subjekt u različitim situacijama).

U nekim glagolskim oblicima gruzinski se ponaša kao aktivno-stativni i ergativni jezik.

Gruzinski nema kategoriju roda.

Jezik ima aglutinativnu morfologiju i postpozicije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Georgian Jews”. The Red Book Of The Peoples Of The Russian Empire. 
  2. ^ „Judeo-Georgian”. Ethnologue (18th ed., 2015). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]