Gurdu-Leser GLb

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gurdu Leser GLb
Gurdu-Leser GLb
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1918
Dužina6,55
Razmah krila9,40
Visina2,50
Površina krila18,80
Prazan570
Normalna poletna850
Klipno-elisni motorHispano Sviza 8Ab
Snaga132 kW
Maks. brzina na Hopt215 km/h
Maks. brzina na H=0245 km/h
Dolet320 km
Plafon leta7.500 m
Brzina penjanja286 m/min
Motor Hispano Suiza 8A aviona Gurdu Leser GLb.

Gurdu Leser GLb (franc. Gourdou-Leseurre GLb ili GL.2) je francuski jednosedi lovac, jednomotorni visokokrilac koji se proizvodio 20-ih godina 20. veka u francuskoj firmi Gurdu Leser i u Kraljevini Jugoslaviji (Fabrika aeroplana i hidroaviona Zmaj).

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Gurdu Leser GLb je osnovni tip aviona GLb koji je nastao unapređenjem verzije aviona GLa. Razlika između ovih aviona je u pojačanom krilu i izmenjenom repu aviona dok je motor i naoružanje ostalo isto. Ukupno je napravljeno sedam tipova ovih aviona:

  • B/GL.2 - prvobitna verzija (napravljeno 20 primeraka + 26 na osnovu licence u Jugoslaviji),
  • B2/GL.21 - verzija sa izmenjenim krilom (napravljen 21 primerak),
  • B3/GL.22 - nova krila, rep i stajni trap (napravljen 71 primerak),
  • B4/GL.23 - test verzija (napravljeno 9 primeraka)
  • GL.23TS - leteća ambulanta (napravljen 1 primerak)
  • B5/GL.22ET - nenaoružana verzija (napravljen 1 primerak),
  • GL.24 - test verzija (napravljen 1 primerak),
  • GL.24X - test avion za ispitivanje efekta preopterećenja (napravljen 1 primerak),
  • B6 - akrobatska verzija sa motorom Hispano Suiza 9Kd (napravljen 1 primerak).
  • B7 - akrobatska verzija sa motorom Loren 9Na (napravljeno 2 primerka).

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion je jednokrilac sa po dve kose upornice sa svake strane, stajni trap je fiksan konvencionalnog tipa sa osovinom, amortizacija je pomoću gumenog užeta, konstrukcija trupa je od čeličnih cevi spojenih zakivcima, a krila mešovita drvo i duraluminijum. Krila i trup su presvučeni platnom a prednji deo trupa u kome je smešten motor je obložen limom.[1]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avion Gurdu Leser GLb je pored korišćenja u Francuskoj još korišćen u Čehoslovačkoj, Estoniji, Finskoj, Letoniji i Jugoslaviji. Pošto je vrlo brzo zastareo za osnovnu namenu (lovačku), avion se najčešće koristio u pilotskim školama za prelaznu lovačku obuku.[2]

Avion GL b3 su služili u pilotskim školama vojnog vazduhoplovstva Karaljevine SHS/Jugoslavije od 1929. do 1937. godine za obuku pilota lovaca. Do uvođenja domaćeg aviona Rogožarski PVT za tu namenu, to je bio praktično jedini avion za prelaznu lovačku obuku. U pilotskoj lovačkoj školi u Zemunu i posle 1937. godine bilo je ovih aviona koji su dočekali tu početak rata 1941. godine. Oni su uglavnom služili za trenažu rezervnih oficira pilota nastanjenih u Beogradu i okolini.[3]

Osobine aviona Gurdu Leser GLb[uredi | uredi izvor]

Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]

Tri projekcije aviona Gurdu Leser GLb.
  • Motor - 1 x 132 kW Hispano Suiza 8Ab,
  • Elisa - dvokraka,
  • Razmah krila - 9,40 m,
  • Površina krila - 18,80 m²,
  • Dužina aviona - 6,55 m,
  • Visina aviona - 2,50 m,
  • Masa praznog aviona - 570 kg,
  • Masa punog aviona - 850 kg,
  • Posada - 1 član,
  • Stajni trap - Fiksan sa osovinom,
  • Naoružanje - 2 sinhronizovana mitraljeza 7,7 mm smeštena u trupu

Performanse[uredi | uredi izvor]

  • Maksimalna brzina - 245 km/h,
  • Putna brzina - 215 km/h,
  • Brzina penjanja - 286 m/min
  • Najveći dolet - 320 km,
  • Plafon leta - 7.500 m.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lučić, Dušan (1936). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana (na ((sr))). YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik.
  2. ^ Petrović, Ognjan M. (2/2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930)". Let - Flight 2: pp. 21–84. ISSN 1450-684X
  3. ^ Ilić, Vidosava (3/2004). „Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije“. Let - Flight 3: pp. 88–106. ISSN 1450-684X

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Lučić, Dušan (1936). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik. 
  • Veljović, Živan (1972). Pet decenija Zmaja (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: IPM Zmaj Zemun. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Štamparija Drag. Gregorić. 
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Petrović, Ognjan M. (2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930)”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 2: 21—84. ISSN 1450-684X. 
  • Petrović, Ognjan M. (2004). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo II: 1931 – 1941)”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 3: 30—87. ISSN 1450-684X. 
  • Ilić, Vidosava (2004). „Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije”. Let - Flight (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. 3: 88—106. ISSN 1450-684X. 
  • Dimitrijević, Bojan; Miladinović P.; Micevski M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Đokić, Nebojša; Nadoveza, Branko (2017). Vazduhoplovna industrija Kraljevine SHS. Beograd: Metafizika. ISBN 978-86-7884-210-8. 
  • Bosnić, Petar (2003). „Domaći školski i prelazni avioni 1924-1941. godine”. Naša krila (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Jugoslovenski Aeroklub "Naša krila". 36: 7—9. ISSN 0354-5121. 
  • Đokić, Nebojša; Radovanović, Radovan (2017). „STVARANjE VAZDUHOPLOVSTVA KRALjEVINE SHS I FORMIRANjE RATNE DOKTRINE”. Zapisi (na jeziku: (jezik: srpski)). Požarevac: Istorijski Arhiv Požarevca. 6: 113 — 126. ISSN 2334-7082. 
  • Mijatović, Ivan; Đokić, Nebojša (2011). „LOVAČKA AVIJACIJA VOJSKE KRALjEVINE JUGOSLAVIJE I PRAĆENjE SAVREMENIH TRENDOVA U NAORUŽANjU - stereotipi i činjenice,”. Rasinski anali (na jeziku: (jezik: srpski)). Kruševac: Istorijski Arhiv Kruševca. 9: 136 — 168. ISSN 1451-4346. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]