Dužine

Koordinate: 45° 17′ 12″ S; 20° 59′ 32″ I / 45.286666° S; 20.992166° I / 45.286666; 20.992166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dužine
Krst u centru sela.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaPlandište
Stanovništvo
 — 2011.Pad 147
 — gustina21/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 17′ 12″ S; 20° 59′ 32″ I / 45.286666° S; 20.992166° I / 45.286666; 20.992166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina74 m
Površina10,2 km2
Dužine na karti Srbije
Dužine
Dužine
Dužine na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Dužine (mađ. Szécsenfalva) su selo u Vojvodini, u opštini Plandište u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 147 stanovnika. Većinsko stanovništvo su Srbi, a u selu živi i i značajan broj Makedonaca, koji imaju status nacionalne manjine.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje pod imenom Sečenfalva (mađ. Szécsenfalva) nastaje nakon odlaska Turaka iz Banata u prvoj polovini 19 veka. Formirano je 1837. godine od strane posednika pustare, grofa Sečen de Temerina koji je naselio Nemce. Po njemu selo dobija ime Sečenfalva. Godine 1843. bilo je u ovom naselju 187 stanovnika. Ovi kolonisti pripadali su velikogajskoj parohiji, a bogomolju su imali u školskoj zgradi.

O kolonizaciji Nemaca nakon odlaska Turaka iz Banata u Pregledu kolonizacije Vojvodine u 18 i 19 veku, posebnom izdanju Matice srpske iz 1961. stoji „Rat protiv Turske koji je vodio car Josif II u savezu sa caricom Katarinom II, jako je opustošio južne krajeve Ugarske, a naročito Banat. Trebalo je nadoknaditi gubitke u ljudstvu putem kolonizacije većeg razmera, ali s obzirom na nesigurnost života i imovine u ovim krajevima, pogotovo u Banatu, nije se moglo pridobiti ni približno onoliko kolonista koliko u terezijanska doba. Ovaj rat je potpuno otreznio Nemce iz snova o negdašnjem Eldorado u južnoj Ugarskoj, gde je koloniste čekao naporan rad u podizanju jedno zapušteno zemlje, a uz to i stalna spremnost na borbu protiv pljačkaša iz turske carevine ... Potreba kolonizacije ovih krajeva, naročito Banata, postala je najaktuelnija u doba stalnih ratova protiv Napoleona radi povećanja ubojne snage graničara, s jedne strane, a sve većeg prinosa hrane za ishranu vojske i stanovništva, s druge strane ". Nemci u ovom periodu u Banat stižu iz Virtemberga, Badena i Hesena. Poljoprivreda određuje i sam oblik naselja u vreme kada je formirana Sečenfalva.[2]

  • Arhitektura naselja

Naselja su građena po planu iu kvadratnom obliku. Taj plan je predviđao sve teškoće saobraćaja vojvođanskih barovitih krajeva, naročito blatnjavog Banata, te tako omogućavaju naseljenicima da puteve u naseljima lakše popravljaju i kraćim putem izlaze na svoje oranice, stoji u Pregledu kolonizacije Vojvodine u 18 i 19 veku. U tu svrhu naselja su ispresecana mnogim uzdužnim i poprečnim ulicama, a radi sasušivanja puteva i iz higijenskih razloga ulice su kanalisane pomoću jendeka (jarka). Kuće iz tog doba su uglavnom od tvrđeg materijala i planski jednoobrazno su sazidane iu punom smislu imaju zemljoradnički karakter. Kuće su veće, od opeka i crepa, što je omogućilo njihovo rogljasta građenje. Sobe i nuz prostorije su veće i bolje osvetljene, štale na rogljasta produženju preglednije, odeljene od kuća u dvorištu. U njima nema više ognjišta već štednjaka u kuhinjama, dok su u sobama zidane pećke. Iz tog doba je i otvoren hodnik u koji vode vrata sa ulice. Vrata, uvučena u zid sa dve do tri stepenice, daju i danas karakteristično obeležje švapskim kućama u Banatu. Zvale su se Gangturhojzer (nem. (Gangturhauser),) a po dugačkim hodnicima Laubenganghojzer (nem. (Laubenganghauser,) Ove tradicionalne poprečne kuće građene su do prve polovine 19 veka, a kasnije zbog povećanog blagostanja i većeg prirasta dece nastaju kuće uzdužnog tipa paralelno sa ulicom i sa poprečnim rogljasta produženjem za štale i šupe. Poznate su pod imenom Langhauz (nem. (Langhaus)) ili Gangzajtigeshauz (Gangseitiges Haus). Nemačka kuća poprečnog i uzdužnog tipa u 19 veku ima i jednu karakterističnu novinu socijalnog značaja. To je kućica u dvorištu takozvana Klajnhauz. Pošto najstariji sin dovede ženu u kuću i preuzme gazdinstvo, njegovi roditelji mu predaju glavnu kuću, njive i celo gazdinstvo, a sami prelaze u malu kuću gde žive odvojeno, da ne budu ni u čemu na smetnji mlađima. Uz poprečnu kuću pravi se i poprečno dvorište ograđeno kućom samo sa ulične strane, sa rogljasta kućom rogljasta dvorište, sa dvorogljasto izduženom kućom dvorogljasto i trorogljasto dvorište ogrtadjeno kućom sa tri strane. Postojalo je i zatvoreno dvorište ograđeno sa sve četiri strane. Dvorište je najčešće popločano opekama, a iza dvorišta je guvno za ambar, kotarka, svinjac, slama, pleva i tuluzina. Iza guvna obično je bio vrt. Tako su izgledala nemačka naselja u prvoj polovini 19 veka.

  • Poljoprivreda

Na njivama gajene su žitarice i kukuruz. Tek u 20 veku gaji se suncokret, šećerna repa i druge industrijske biljke. Mnogi su se i pored poljoprivrede, bavili i zanatima. Nemci su dugo bili pod uticajem srpsko-esnafskog zanatstva u Vojvodini. Bili su izuzetno skromni u odevanju, naročito žene. Takođe, tuberkuloza ne kosi ni približno toliko Nemce kao ostale narodnosti jer su bili izuzetno trezveni, skromni i radni. U Pregledu kolonizacije Vojvodine u 18 i 19 veku stoji: da sve te banatske naseobine, osnovane na spahijskim imanjima, imaju pretežno privredni karakter; no pri svem tom izvedene su od mađarskih spahija u interesu Ugarske sa tendencii da se srpski živalj Banata, do tada skoro kompaktna etnička celina, politički i ekonomski što više oslabi. Godine 1854. Sečenfalva je imala 469 stanovnika, a površina katastarske opštine iznosila je 1632 lanca. Godine 1865. je imala 73 maloposednika i jednog velikog posednika, grofa Sečena. Atar je imao površinu 1687 lanaca. Sečenfalva, Stari Lec i Kriva Bara tada su činili jedno okružno beležništvo sa sedištem u Sečenfalvi.

  • Brojno kretanje stanovništva, i kultura

u ovom naselju bilo je sledeće: 1869 — 768 stanovnika; 1880 — 720 stanovnika; 1890. imalo je 922 stanovnika; 1900. usled iseljavanja 733 stanovnika; 1910. godine 659 stanovnika; 1921. nakon Prvog svetskog rata 982 stanovnika; 1948. nakon Drugog svetskog rata 514 stanovnika i 1991. godine po poslednjem popisu svega 234 stanovnika. Do Drugog svetskog rata većinu stanovnika činili su Nemci. Danas u Dužinama žive Srbi 49,1%, Makedonci 35,9% i Slovaci 9%. Grof Sečen svoj posed 1888. godine prodao je Ignacu Cavos, od koga je 1892. godine opština uzela ovaj posed amortizacijom na 50 godina. Železnička stanica u ovom naselju otvorena je 1. maja 1889. godine.[3]

Po podacima dobijem od župnika Ereš Lajoša iz Jermenovaca u Sečenfalvi crkva je izgrađena 1900. godine a osveštena je 1902. godine. Građena je u čast Majke Božije. Uništena je 1952. godine. Ova parohija pripadala je Velikom Gaju i Malenica Falvi, nemačkom naselju. Od 1921. godine ovo je bila samostalna kapelanija u kojoj je bio sveštenik Ek Đerđ. Naselje ima školu od svog nastanka u kojoj se do 1900. godine nalazila i bogomolja. Nova zgrada škole izgrađena je 1905. godine. Na osnovu zapisnika mesnog školskog odbora od 12. avgusta 1928. godine pa do 26. aprila 1944. saznajemo da je državna osnovna škola Šećenov imala nastavu na nemačkom jeziku. Godine 1928 — 1929 upisan je 21 đak i to 13 dečaka i 8 devojčica, a 1930/31 ukupno 21 dete nemačke narodnosti koja su uglavnom bila deca ratara. Sledeće školske godine upisano je 9 Nemaca u prvi razred i desetoro dece nenemačke narodnosti, Jugosloveni i Mađari. Iz ovih zapisnika saznali smo da je 1. septembra 1938. godine postojao prvi i drugi razred više narodne škole koja nije bila zasebno odeljenje zbog malog broja dece već su nastavu pohađali zajedno sa osnovcima. Takođe, zanimljivo je i to da su deca tokom septembra redovno dobijala raspust u trajanju od 50-10 dana odlukom Ministarstva prosvete za pomaganje u berbi kukuruza.

Prvi telefon u ovom naselju imala pošta 25. marta 1929. godine koja se tada nalazila u školskoj zgradi. Zapisnici mesnog školskog odbora od 14. aprila 1942. godine pa do 26. aprila 1944. godine vođeni su na nemačkom jeziku i na osnovu prevoda bibliotekarke Marije Šipke iz Plandišta saznali smo da se u to vreme učio Njemački jezik, matematika, istorija, likovno i domaćinstvo. Tada je škola u Šećenov imala 3 učitelja i jednu vaspitačicu i da je ukupno bilo 2 razreda prvi, drugi i treći vodila je Madlena Cape a razred je brojao 31 učenika i drugo odeljenje sa četvrtim, petim i šestim razredom vodila je Herta Šmit a odeljenje je imalo 36 učenika. Nakon Drugog svetskog rata Dužine je imalo školu sa 6 odeljenja do 1957. godine, zatim sa osam odeljenja. Vrlo brzo prelazi zbog malog broja dece škola u Stari Lec a zatim u Hajdučica. Danas đaci iz Dužina putuju u Stari Lec do četvrtog razreda a od petog do osmog u Hajdučica u Osnovnu školu "Jovan Jovanović Zmaj" U novembru 1918. srpska vojska je ušla u Sečenfalvu koja je 1919. pripojena Torontalsko-Tamiškoj županiji. Tih je godina i pustara raroš, koja je pripadala partoškoj opštini (sada u Rumuniji) pripojena Sečenovskoj opštini. Napominjemo da je ime Sečenfalva 1924. godine promenjeno u Šećenov a posle Drugog svetskog rata u Dužine. Struktura stanovništva ovog naselja promenjena je nakon Drugog svetskog rata kada su 23 porodice iz opštine Kriva Palanka stigle u Dužine (1947. godine). Godine 1948. naseljeno je 28 porodica iz opština Murska Sobota i Novo Mesto, većina se i vratila.

  • Razvoj sela

Ovo naselje struju dobija 1969. godine, gas 1991. a 20 domaćinstava telefon 1983. godine. Izgradili su i centralni vodovod 1998. godine na koji su priključena sva domaćinstva. Naselje i atar Dužine zauzimaju severni deoo opštine Plandište gde se prostire Ilandžanska depresija. Selo je izrađeno na nešto višem terenu — 78 metara nadmorske visine — od okolnog. Razlike u apsolutnoj visini između bliže okoline naselja i samog naselja idu i do dva metra. Sa ostalim naseljima selo je povezano preko Starog Leca i Markovićeva. Atar Dužina se prostire u pravcu sever-jug a dužina je atara oko 6,5 km a najveća širina oko 3 km. Na severu atar se graniči sa Brzava koja izvire na planini Semenik, južno od Rešice u Rumuniji. Ukupna dužina ove reke je 180 km a od toga kroz našu opštinu protiče 20 km, što čini 11% od ukupne dužine toka. Brzava je kanalisana počev 4 km zapadno od Dente, pa do ušća u dužini od 33 km. Krune nasipa su razmaknute od 62-66 m a nasipi su visoki između 5 i 7 m. Brzava ima vode tokom cele godine, maksimaln vodostaj u proleće a minimalan u leto. Naselje je kvadratnog oblika ssa pružanjem dužnih ulica u pravcu zapad-istok. Postoje tri dužne i tri poprečne ulice. Sve se seku pod pravim uglom. Kuće su panonskog tipa sa nekoliko izuzetaka. Karakteristčno je da na ulicama ima vrlo malo zelenila. Asfaltirana je samo glavna ulica. Naselje nema spomenike kulture ni prirodne retkosti. Ima samo spomen ploču posvećenu borcima NOR-a na zadružnom domu i na zgradi bivše osnovne škole.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dužine živi 190 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,9 godina (45,1 kod muškaraca i 52,2 kod žena). U naselju ima 97 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,26.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 514
1953. 620
1961. 623
1971. 400
1981. 282
1991. 234 229
2002. 219 226
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
119 54,33%
Makedonci
  
68 31,05%
Slovenci
  
18 8,21%
Mađari
  
5 2,28%
Hrvati
  
1 0,45%
Rumuni
  
1 0,45%
Bugari
  
1 0,45%
nepoznato
  
6 2,73%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Makedonskiot služben jazik vo vojvodinsko Dužine Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. mart 2012), Pristupljeno 2. 4. 2013.
  2. ^ Monografija Podunavske oblasti Dr, Vladimir Margan(1812-1927)
  3. ^ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu Feliks Mileker. ISBN 978-86-85075-04-9.
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mileker, Feliks; Pantić, Kosta; Belča, Dušan (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  • Letopis Opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji Marina M.(Beč 1999). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju o Banatskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]