Ežovica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ežovica
Opšte informacije
SlivCrno more
Plovnostnije plovna
Vodotok
Izvorkod sela Dragoila, na Staroj planini
V. izvora749 m
UšćeNišava
Geografske karakteristike
Država/e Bugarska

Ežovica je leva pritoka Nišave u koju se uliva na 148-om rečnom kilometru, na nadmorskoj visini od 485 metara, kod sela Dragoile u Republici Bugarskoj.[1]

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Izvor[uredi | uredi izvor]

Najduži tok izvorišnog dela sliva Ežovice izvire na 749 m n.v. kod sela Dragoila, gde je rečna dolina jako proširena i blagih strana.[1]

Reka teče na istok ka Dragomanu, ali ubrzo naglo skreće ka severu i probija se klisurastom dolinom izmeću šumovitih uzvišenja sa relativnom visinom do 200 metara iznad rečnog korita. Nakon što primi najznačajniju pritoku Letnišku reka, skreće ka istoku-severoistoku, da bi pre samog ušća u Nišavu njen tok skrenuo ka severu.[1]

Sliv[uredi | uredi izvor]

Izuzev samog izvorišnog dela i neposredno pre ušća rečna dolina Ežovice je uska i strmih strana. Prosečan pad rečnog korita je 20,31 m/km, dok je gustina rečne mreže manja od proseka za Nišavu i iznosi 1,1 km/km².[1]

Pritoke

Pritoke Ežovice su jako brojne, uglavnom duboko usečene, sa dosta velikim padovima rečnih korita ali kratke zbog malog prostranstva sliva. Sa svoje desne strane Ežovicas prima svoju najveću pritoku Letnišku reku, a sa svoje leve starene reku Široki dol.[1]

Geomorfologija[uredi | uredi izvor]

Teren sliva Ežovice najvećim delom je izgrađen od peščara i peskovitih krečnjaka, pred ušće zajedno sa Nišavom formira aluvijalnu ravan, dok se u gornjem toku javljaju i masivni krečnjaci sa koralima Slivniške grupe.[1]

Vegetacija[uredi | uredi izvor]

U gornjem delu sliva, u slivu Letničke reke i na samom ušću u Nišavu dominiraju poljoprivredna područja i obradivo zemljište, dok je u srednjem toku najzastupljenije šumsko prostranstvo.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Ežovica U: Mrđan M. Đokić Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija, Niš, str. 128-129

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]