Pređi na sadržaj

Zgrada Doma omladine u Pančevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Doma omladine u Pančevu
Zgrada Doma omladine u Pančevu
Opšte informacije
MestoPančevo
OpštinaPančevo
Država Srbija
Vreme nastanka1875.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
www.zzskpancevo.org

Zgrada Doma omladine u Pančevu, podignuta je 1875. godine kao vojna bolnica i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Do kraja Prvog svetskog rata tu je bila smeštena austrijska vojna bolnica. Po završetku rata u zgradi je formirana poljska vojna bolnica srpske vojske. Najznačajniji period za istoriju zgrade vezuje se za vreme kada se u njoj nalazio Ruski sanatorijum Crvenog krsta Viteškog Kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja. Ruska bolnica počela je sa radom 10. marta 1920. godine i radila je sve do oslobođenja Pančeva u Drugom svetskom ratu, 6. oktobra 1944. godine. Uz pomoć predstavnika Vlade Carske Rusije u Jugoslaviji i Američkog Crvenog krsta, bolnica je opremljena najsavremenijom opremom i postala je vrhunska bolnica zahvaljujući stručnom kadru koji je u njoj radio, a bio je sastavljen od ruskih lekara i bolničarki koji su izbegli u Pančevo za vreme Oktobarske revolucije. Bolnicom je rukovodio dr Levitski, profesor hirurgije na Medicinskom fakultetu u Moskvi. U okviru Ruske bolnice nalazili su se biblioteka i i kapela u kojoj je služilo rusko sveštenstvo. Neposredno pre završetka Drugog svetskog rata većina ruskih lekara i ostalog osoblja napustila je bolnicu plašeći se represije od strane sovjetske armije. Po oslobođenju Pančeva bolnica je pretvorena u Bolnicu lakih ranjenika koja je ukinuta krajem januara 1946. godine.

Arhitektura zgrade[uredi | uredi izvor]

Zgrada Doma omladine je slobodnostojeći jednospratni objekat na uglu ulica Svetog Save i Zmaj-Jovine ulice. Jednostavnom strogom fasadom svedoči o svojoj vojnoj nameni i vojničkoj prošlosti grada i okoline. Objekat je razvijene osnove u obliku slova „E”. Zgrada je zidana opekom sa svodnom konstrukcijom u podrumu, dok je u prizemlju i na spratu sa drvenom međuspratnom tavanicom. Široka glavna fasada je urađena u mirnom ritmu prozorskih otvora sa trodelnom atikom iznad krovnog venca. Bočne fasade su takođe veoma jednostavne – sa ravilno raspoređenim prozorima, jednostavnim fasadnim vencem i soklom. Na delovima dvorišne fasade, levo i desno od središnjeg, nalazi se po osam (4+4) prozora. Uz sam središnji krak, takođe sa desne strane, nalazi se natkriveno stepenište kojim se silazi u podrum objekta.

Unutrašnje strane bočnih krila imaju po jedan sporedni ulaz i po četiri prozora u prizemlju, kao i četiri (jugoistočno krilo) odnosno pet (severozapadno krilo) prozora na spratu. Stepenište je dvokrako, centralno postavljeno i povezuje dvorišni ulaz sa prizemljem, spratom i potkrovnim prostorom. Zasvođeno je celom dužinom. Manja stepeništa povezuju podrum sa dvorištem, kao i različite nivoe u okviru prizemlja. Prizemlje i sprat imaju po jedan dugačak hodnik otvoren prozorima prema dvorištu. Prema glavnoj fasadi u prizemlju su postavljene kancelarije kancelarije, isto kao i u bočnim krilima, osim dve sale koje se nalaze u severozapadnom krilu. Na spratu se takođe nalaze kancelarije, ali i nešto veći broj sala.

Ispod glavnog trakta objekta, tačnije ispod njegove leve polovine gledano sa ulice, nalazi se podrum. Pristup podrumskim prostorijama je ostvaren preko stepenišza iz dvorišta. Krovna konstrukcija je složena od drvenih greda. Nad glavnim krilom, kao i nad bočnim, nalaze se dvoslivni krovovi pokriveni biber crepom. Zgrada Doma omladine u Pančevu nema stilskih obeležja. Izgrađena je kao tipski vojni objekat druge polovine devetnaestog veka, sa jednostavnom i strogom fasadom. Zgrada je nekada imala i arhitektonsku plastiku. Stare fotografije prikazuju i ogradu oko objekta, sa stubcima kao i sa rešetkom i kapijom od kovanog gvožđa.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zgrada Doma omladine u Pančevu”. Zavod za zaštitu spomenika kulture u Pančevu. Pristupljeno 9. 7. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]