Makarov PM
| Makarov PM | |
|---|---|
.jpeg) Pištolj Makarov sa okvirom | |
| Vrsta | Pištolj |
| Poreklo |  Sovjetski Savez |
| Upotreba | |
| Upotreba u | SSSR i drugi |
| Bojno delovanje | Vijetnamski rat Građanski rat u Laosu Građanski rat u Kambodži Kambodžansko-vijetnamski rat Nikaragvanska revolucija Sovjetski rat u Avganistanu Prvi čečenski rat Drugi čečenski rat Građanski rat u Libiji Građanski rat u Siriji Rat na istoku Ukrajine |
| Proizvodnja | |
| Proizvođač | Ižmaš (Rusija) Norinco (Kina) Thaelmann (I. Nemačka) Arsenal AD (Bugarska) Factory 626 (Kina) |
| Specifikacije | |
| Masa | 0,730 kg |
| Dužina | 161.5 mm |
| Dužina cevi | 93.5 mm |
| Kalibar | 9x18 mm |
| Vrsta operacije | Slobodni zatvarač |
| Način dejstva | poluautomatski |
| Brzina zrna | 315 m/s |
| Maks. ef. domet | 50 m |
| Magacin | 8 metaka |
| Nišan | mehanički |
Makarov PM (rus. Пистолет Макарова ПМ) je poznati sovjetski poluautomatski pištolj kalibra 9×18 mm, uveden u upotrebu 1951. godine kao zamena za stari TT-33. Pištolj je nazvan po svom konstruktoru Nikolaju Fjodoroviču Makarovu i nalazi se u naoružanju oružanih snaga i policije SSSR i Rusije, već duže od šest decenija.[1]
Oružane snage Ruske Federacije su započele postepenu zamenu Makarova novim modernijim pištoljem MP-443 Grač.[2]
Istorija i razvoj[uredi | uredi izvor]
Nakon Drugog svetskog rata, Crvena armija je ponovo reaktivirala plan da se pištolji Tokarev TT-33 zamene u službi novim pištoljem. Uporedo sa uvođenjem AK-47 je donesen zaključak da novi pištolj mora biti lagan i kompaktan. Stariji Tokarev TT-33 je bio neprilagođen za tu ulogu jer je bio teži i njegov metak 7.62 je posedovao slabiju zaustavnu moć. Kočnica na Tetejcu je procenjena kao preslaba, a okviri su se lako gubili.
Decembra 1945. je održano testiranje pištoljske municije 7.62mm i 9mm. Ispostavilo se da je metak 9.2×18mm, koji je dizajnirao B. V. Semin, najbolji za tu ulogu. Manji pritisak municije je dozvoljavao funkcionisanje sistemom povratnog zatvarača, što je smanjivalo cenu i pružalo manji trzaj i bolju zaustavnu moć.
Više ruskih inžinjera je učestvovalo u opitovanju, među njima: Vojvodin, Korovin, Barišev, Simonov, Rakov, Klimov, Lobanov, Sevrjugin i Makarov. Posebna pažnja je posvećena bezbednosti, prijatnosti rukovanja, preciznosti i zaustavnoj moći. Nakon svih testova, izdvojio se prototip Nikolaja Makarova, baziran na nemačkom pištolju Valter PP.[3][4] Njegov pištolj se u odnosu na ostale odlikovao relativnom jednostavnošću, pristojnom preciznošću i robusnošću. Tokom aprila 1948. Makarovljev pištolj je pretrpeo 20 puta manje zastoja u odnosu na prototipe svojih konkurenata Bariševa i Sevrjugina i još važnije imao je manji broj delova. Pištolj Makarova je 1949. definitivno pobedio i odabran je za masovnu proizvodnju i uvođenje u službu. Mašine i oprema za proizvodnju su spremljene u Iževskoj fabrici mašinogradnje (Ižmaš). Nakon izvesnih izmena i poboljšanja, Makarovljev pištolj je decembra 1951. uveden u naoružanje kao „9mm Pistolet Makarova”, skraćeno PM.
u Sovjetskom Savezu, pištolj Makarova su dužili podoficiri, policajci, specijalci i posade oklopnih vozila, tenkova i vazdušne posade. Makarov je ostao u naoružanju sovjetskih bezbednosnih struktura sve do raspada SSSR 1991. godine, a nakon toga i u policijama i vojskama njegovih naslednica. Varijante ovog pištolja se proizvode u Rusiji, Bugarskoj i Kini. Na američkom civilnom tržištu, pištolji Makarov proizvedeni u SSSR-u i Istočnoj Nemačkoj su od strane federalnog biroa ATF, deklarisani kao kolekcionarsko oružje i relikvije posebnog značaja jer države proizvodnje više ne postoje.[5]
Do 2003. Oružane snage Ruske Federacije su započele zamenu Makarova modernijim pištoljem MP-443 Grač, međutim do današnjih dana, veliki broj Makarova je i dalje ostao u naoružanju.[6]
Zemlje korisnice[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hogg, Ian; Walter, John (29. 08. 2004). Pistols of the World. David & Charles. str. 180. ISBN 978-0-87349-460-1. Pristupljeno 10. 07. 2013.
- ^ Makarov.com, Makarov Basics, Pristupljeno 27. 01. 2008
- ^ Dowling, Timothy C. (2015). Russia at War. ABC CLIO. str. 496. ISBN 978-1-59884-947-9. Pristupljeno 28. 10. 2016.
- ^ Sweeney, Patrick (2009). Gunsmithing - Pistols and Revolvers. GunDigest Books. str. 355. ISBN 978-1-4402-0389-3. Arhivirano iz originala 09. 08. 2017. g. Pristupljeno 28. 10. 2016.
- ^ Peterson, Philip (23. 06. 2011). „How Did They Get Here?”. Standard Catalog of Military Firearms: The Collector's Price and Reference Guide. Iola, Wisconsin: F+W Media. str. 13. ISBN 978-1-4402-2881-0. Pristupljeno 10. 07. 2013.
- ^ world.guns.ru, Modern Firearms - Makarov PM, Arhivirano iz originala 05. 04. 2008. g., Pristupljeno 27. 01. 2008
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Datig, Fred A. (1988). The History and Development of Imperial and Soviet Russian Military Small Arms and Ammunition 1700–1986. Glenview, IL: Handgun Press. ISBN 9780945828037. OCLC 19742826.
- Kokalis, Peter (2001). Weapons Tests and Evaluations: The Best of Soldier of Fortune. Boulder, Col.: Paladin Press. str. 99—102. ISBN 978-1-58160-122-0. OCLC 49695650.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Proizvedeno u SSSR-u: Pištolj Makarov (TV Zvezda - Zvanični kanal)
- Drug makarov – pištolj PM, str. 20, Časopis „Odbrana“, Arsenal br. 76, Dragan Avramov, 1. april 2013.
- Konstantna unapređenja – ruski pištolj makarov (2), str. 7, Časopis „Odbrana“, Arsenal br. 77, Dragan Avramov, 15. maj 2013.
- Relikvija Hladnog rata – pištolj Makarov Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. jun 2021), Milan Milanović, Kalibar br. 139.
- Modern Firearms - Makarov PM / PMM / Izh-71
- Pistol Makarov 9 mm - Manufacturer, History, Technical Data, Classification, Handling, Ammunition, Manuals
- Makarov Pictorial
- Technical data, instructional images and diagrams of the Makarov pistol (jezik: ruski)
| Pešadijsko naoružanje Sovjetskog Saveza | |
|---|---|
| Pištolji (rus. Пистолеты) | |
| Puške i karabini (rus. Винтовки) | |
| Automati (rus. Пистолеты-пулемёты) | |
| Mitraljezi (rus. Пулемёты) | |
| Teško naoružanje | |
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
