Milan Đokić (slikar i pesnik)
Milan Đokić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. oktobar 1937. |
Mesto rođenja | Čitluk kod Kruševca, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 22. februar 2018.80 god.) ( |
Mesto smrti | Kraljevo, Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | slikarstvo, književnost |
Milan Đokić (Čitluk kod Kruševca, 22. oktobar 1937 — Kraljevo, 22. februar 2018) bio je srpski slikar, konzervator, pesnik i esejista.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Milan Đokić je rođen 22. oktobra 1937. godine u selu Čitluk kod Kruševca. Osnovnu školu i Gimnaziju učio je u Podunavcima i Smederevu, a potom u Kruševcu, gde je maturirao 1955. godine. Upravo u Kruševcu počinje da se bavi slikarstvom i poezijom i postaje član Kluba mladih pesnika i pisaca Kruševca. Svoje prve pesme objavio je u časopisima Pobeda, Student, Polja (Novi Sad), Ulaznica (Zrenjanin).[1][2]
Studije slikarstva završio je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1960. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića. Tokom studija postao je član Kluba mladih pisaca Beograda. Godinu dana nakon diplomiranja, izlagao je na Drugom oktobarskom salonu u Beogradu, i to kao njegov najmlađi učesnik. Đokić je 1962. godine magistrirao na Akademiji, takođe u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića, nakon čega je posao član Udruženja likovnih umetnika Srbije.[1][2][3]
Radio je u više navrata na konzervaciji živopisa manastira Dečani u periodu od 1959. do 1963. godine. Na Prolećnoj izložbi u Beogradu 1971. godine nagrađen je prvom nagradom ULUS-a. Naredne, 1972. godine nakon više godina rada u Beogradu, prelazi u Kraljevo i počinje da radi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, gde ostaje do penzionisanja.[4]
Kao konzervator u kraljevačkom Zavodu radio je na mnogim crkvama, među kojima se izdvajaju: crkva u Janačkovom Polju, Vraćevšnica, freske i fragmenti crkve u Deževi, Donja isposnica Sv. Save u Studenici, freske u manastiru Nikolje i ikonostas Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Čačku.[4] Pored rada u Zavodu, Đokić je aktivno učestvovao i u likovnom životu Kraljeva. Izlagao je na izložbama Udruženja likovnih umetnika Zapadnog Pomoravlja, Udruženja likovnih umetnika Vladislav Maržik, na Prolećnom salonu Narodnog muzeja, ali i na Oktobarskom salonu u Beogradu. Pored ovih izložbi, Đokić je u periodu od 1954. do 1992. godine imao i 23 samostalne izložbe. Samostalno je izlagao u Kruševcu, Beogradu, Kraljevu, Čačku, Smederevu, Zemunu, Nišu, Vrnjačkoj Banji i Aleksandrovcu.[5]
Milan Đokić je bio i član Književnog kluba Bagdala u Kruševcu, a u istoimenom časopisu koje je ovaj književni klub pokrenuo objavljivao je radove iz likovne esejistike. Bagdala je izdala i njegovu prvu knjigu pesama Sedmi trubač 1990. godine. Drugu knjigu njegovih pesama, Gospod nad vojskama objavila je kraljevačka Povelja 1997. godine. Sa Poveljom je Đokić uspostavio i dugogodišnju saradnju, redovno objavljujući svoje radove iz likovne esejistike i poeziju. Đokić je bio i član Književnog kluba Kraljevo, koji je objavio zbirku pesama Potez (2005), roman Vetrometine zvon (2008), knjigu izabranih i novih pesama Ine svetlosti (2011) i knjigu ranijih pesama Skrajnut put (2017). Đokićeve pesme su objavljene i u nekoliko antologija: Dečanska zvona, Kruševačka rozeta i Srpska poetska pletenica. Bio je i član haiku kluba Nenad Burgić iz Kraljeva, koji je Đokića uvrstio u svoj zbornik haiku poezije Između dva daha i antologiju Grana koja maše.[5][2]
Đokićeva kuća u kraljevačkoj Pljakinoj ulici bila je i otvoreni atelje, jedan od centara umetničkog života u gradu. Kada je 1. februara 2017. godine u ovoj kući buknuo požar, u vatri je stradala Đokićeva biblioteka, kao i 50 slika ovog umetnika. Sam umetnik je bio lakše povređen.[6] Milan Đokić je preminuo naredne godine, 22. februara 2018. godine u Kraljevu. Sahranjen je u svom rodnom selu Čitluk kod Kruševca. Iza njega su ostali nedovršeni roman o Aprilskom ratu i knjiga haiku poezije Dah cvetne bašte.[5]
Knjige
[uredi | uredi izvor]- Sedmi trubač (1990)
- Gospod nad vojskama (1997)
- Potez (2005)
- Vetrometine zvon (2008)
- Ine svetlosti (2011)
- Skrajnut put (2017)
Nedovršena dela
[uredi | uredi izvor]- Dah cvetne bašte
- roman o Aprilskom ratu
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Dan i noć (1973)
-
Pod senkom devojaka u cvetu (1982)
-
Kompozicija sa antičkim motivom (1985)
-
Dodir (1986)
-
Kompozicija po vertikali (1986)
-
Putnici beskraja (1987)
-
Slikarev san (1989)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Marić, Aleksandar (2019). „In memoriam Milan Đokić 1937-2018.”. Naša prošlost. 17-18: 11.
- ^ a b v „Milan Đokić, San i tema za oslikavanje, 1989. | Narodni muzej Kraljevo” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-22.
- ^ Bošnjak, Sreto (1998). Milan Đokić: slike, eseji, poezija, likovna kritika. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 9.
- ^ a b Marić, Aleksandar (2019). „In memoriam Milan Đokić 1937-2018.”. Naša prošlost. 17-18: 11—12.
- ^ a b v Marić, Aleksandar (2019). „In memoriam Milan Đokić 1937-2018.”. Naša prošlost. 17-18: 12.
- ^ „Milan Đokić”. Sidža. Pristupljeno 22. 10. 2023.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bošnjak, Sreto (1998). Milan Đokić: slike, eseji,poezija, likovna kritika. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo.