Pređi na sadržaj

Milija Stanišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milija stanišić
Lični podaci
Datum rođenja(1921-11-09)9. novembar 1921.
Mesto rođenjaVinići, kod Danilovgrada, Kraljevina SHS
Datum smrti30. januar 2012.(2012-01-30) (90 god.)
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1. maja 1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
Čingeneral-potpukovnik

Odlikovanja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Partizanska spomenica 1941.

Milija Stanišić (Vinići, kod Danilovgrada, 9. novembar 192130. januar 2012) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-potpukovnik avijacije JNA i publicista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 9. novembra 1921. u Vinićima, kod Danilovgrada. Njegov otac Cvjetko Stanišić bio je pravoslavni sveštenik.

Gimnaziju je učio u Nikšiću i na Cetinju. Godine 1937, sa svega šesnaest godina postao je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Tokom studija na Medicinskom fakultetu u Beogradu, učestvovao je u revolucionarnom studentskom pokretu i 1. maja 1940. postao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Tokom studija, na fakultetu je bio član partijskog rukovodstva i član Akcionog odbora studentskih stručnih udruženja. Zbog revolucionarnih aktivnosti više puta je bio hapšen i proganjan.[1][2]

Nakon okupacije Jugoslavije 1941. otišao je u Crnu Goru, gde je na području Nikšića, učestvovao u organizovanju Trinaestojulskog ustanka. Bio je instruktor Sreskog komiteta KPJ za Nikšić, politički komesar čete i sekretar partijske organizacije bataljona u Nikšićkom partizanskom odredu. Kao politički komesar čete učestvovao je u napadu na Pljevlja 1. decembra 1941. godine.[1][2]

Potom je bio politički komesar Prvog udarnog hercegovačko-crnogorskog bataljona i Severnohercegovačkog partizanskog odreda. Od avgusta 1942. bio je politički komesar bataljona u Desetoj hercegovačkoj udarnoj brigadi. Nakon lečenja u partizanskoj bolnici, bio je politički komesar Pete i Treće dalmatinske udarne brigade (april—septembar 1943), Treće proleterske sandžačke (septembar 1943—jun 1944) i Četvrte proleterske crnogorske brigade (jun—oktobar 1944). Nakon toga je bio politički komesar 46. srpske divizije, a od decembra 1944. politički komesar Druge proleterske divizije. Na Drugom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Crne Gore biran je za člana Zemaljskog odbora.[1][2]

Nakon rata nastavio je profesionalnu vojnu karijeru u Jugoslovenskoj armiji. Nalazio se na dužnostima pomoćnika načelnika Političkog odeljenja armije, političkog komesara Ratnog vazduhoplovstva, načelnika Štaba korpusa i načelnik Više vojno vazduhoplovne akademije. Završio je Višu vojno vazduhoplovnu akademiju JNA i Kurs operatike JNA. Aktivna služba u JNA prestala mu je 1963. u činu general-pukovnika avijacije.[1][2]

Objavio je nekoliko knjiga:

  • Starješina u borbi, 1964.
  • Ratna tehnika i vojno delo, 1968.
  • KPJ u izgradnju oružanih snaga revolucije 1941-1945, 1973.
  • Tokovi revolucije u Crnoj gori, zbirka radova, 1980.
  • Tokovi revolucije u Crnoj gori II, zbirka radova, 1984.
  • Kadrovi revolucije — Crnogorci na rukovodećim dužnostima u NOR-u naroda i narodnosti Jugoslavije 1941-1945, 1984.
  • Tokovi revolucije u Crnoj gori III, zbirka radova, 1988.
  • Rukovodeći kadrovi Narodnooslobodilačke borbe u Crnoj Gori 1941—1945, 1995.
  • Strategijske vertikale Narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije 1941—1945, 1999.
  • Dubinski slojevi Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori, 2005.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i dr.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Ko je ko 1970, str. 974.
  2. ^ a b v g d Vojna enciklopedija 1975, str. 142.

Literatura[uredi | uredi izvor]