Mihailo Valtrović
Mihailo Valtrović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. septembar 1839. |
Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 22. septembar 1915.75 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Potpis |
Mihailo Valtrović (Beograd, 17/29. septembar 1839 — Beograd, 9/22. septembar 1915) bio je srpski arheolog, kulturni radnik, profesor univerziteta i akademik. Valtrović je bio profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i utemeljivač srpske arheologije.
Osnivač je, inicijator i prvi predsednik Srpskog arheološkog društva. Valtrović je pionir sistematskog istraživanja crkava iz perioda srpskog srednjovekovlja. Uređivao je prvi nacionalni arheološki časopis i obavljao dužnost upravnika Narodnog muzeja. Radio je na promociji srpske kulture u inostranstvu, obavljao savetodavne poslove u nekoliko državnih institucija i bio član Srpskog učenog društva.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Mihailo Valtrović je u Beogradu završio prirodnjački odsek Liceja. Posle kratkog službovanja u Glavnoj upravi građevina odlazi kao državni pitomac u Karlsrue, gde izučava arhitekturu.
Po povratku 1866. je u građevinskoj struci, a zatim postaje profesor realke za tehničke predmete. Od 1875. je profesor Velike škole, a od 1881. dobija katedru arheologije.
Kao upravnik (čuvar) Narodnog muzeja (1881—1895) postavio je temelje njegovom razvoju. Godine 1882, vrši prva naučna iskopavanja u Viminacijumu.
Bio je član, a zatim predsednik Umetničkog odbora Srpskog učenog društva, a od 1887. redovan član SAN-a.
Njegovi obimni naučni radovi imaju za predmet proučavanja srpsko umetničko nasleđe. Mnoga od svojih naučnih istraživanja i snimanja srednjovekovnih manastira, Valtrović je radio sa arhitektom Dragutinom Milutinovićem.
Osnivač je Srpskog arheološkog društva 1883. i pokretač prvog stručnog časopisa Starinar čiji je urednik od 1884. do 1907. Bavio se likovnom kritikom.
Rešenje vladarske insignije Ordena Svetog kneza Lazara je uradio Mihailo Valtrović 1889. godine.[2]
Glavni odbor na čelu sa Mihailom Valtrovićem izabrao je insignije za Krunu kralja Petra I Karađorđevića.[3]
Nagrada „Mihailo Valtrović“[uredi | uredi izvor]
Nagradu „Mihailo Valtrović“ dodeljuje Muzejsko društvo Srbije. 2005. je dodeljena dvema izložbama Muzeja Vojvodine.
Odabrana dela[uredi | uredi izvor]
Valtrovićeva biografija je obimna i raznovrsna. Do sada nije sistematski obrađena.[1]
- Građa za istoriju umetnosti Srbije - Beograd 1874
- Prodomos (na nemačkom jeziku) - Beč 1878
- Pogled na staru srpsku crkvenu arhitekturu - Beograd 1889
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Stevović, Ivan D. „OD TERENSKE SKICE DO SKICE CELINE: MIHAILO VALTROVIĆ I SRPSKA SREDNjOVEKOVNA ARHITEKTURA”. Zbornik Narodnog muzeja. XXII–2: 12.
- ^ „Vremeplov: Preminuio Mihailo Valtrović”. rtv.co.rs. RTV. 22. 9. 2011. Arhivirano iz originala 20. 07. 2019. g. Pristupljeno 8. 9. 2013.
- ^ Stevović, Ljubomir S. (2004). „Srpski grb i himna u XX veku”. czipm.org. Centar za istraživanje pravoslavnoga monarhizma. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 8. 9. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1839.
- Umrli 1915.
- Srpski arheolozi
- Srpski arhitekti
- Srpski likovni kritičari
- Članovi Srpskog učenog društva
- Akademici SANU
- Profesori Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
- Članovi Srpskog arheološkog društva
- Predsednici Srpskog arheološkog društva
- Arhitekti iz Beograda
- Profesori iz Beograda
- Manastir Ljubostinja
- Arheolozi iz Beograda