Nacionalnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nacionalnost je višeznačni pojam koji u najširem smislu označava pripadnost određenoj naciji, a budući da je i sam termin nacija takođe višeznačan, konkretno značenje pojma nacionalnost po pravilu zavisi od konteksta upotrebe. U političkoj terminologiji, pojam nacionalnosti se najčešće koristi u dva osnovna značenja, od kojih se prvo odnosi na pripadnost etničkoj naciji, a drugo na pripadnost nacionalnoj državi.[1]

Etnička nacionalnost podrazumeva pripadnost etničkoj naciji kao zajednici čije članove povezuje zajednički etnički identitet, dok državno-politička nacionalnost podrazumeva formalno-pravnu pripadnost nacionalnoj državi kao zajednici čije pripadnike povezuje zajedničko državljanstvo. Po tom osnovu, svaka osoba koja ima državljanstvo neke države, a ujedno ima i svoj lični etnički identitet, samim tim istovremeno ima i dvostruku nacionalnost: po osnovu državljanstva pripada političkoj naciji vlastite države, dok po osnovu etniciteta pripada svojoj matičnoj etničkoj naciji. Tako na primer, svaki Srbin, koji je ujedno i državljanin Sjedinjenih Američkih Država, istovremeno ima američku nacionalnost po osnovu svog državljanstva, kao i srpsku nacionalnost po osnovu svoje etničke pripadnosti srpskom narodu.

U većini slovenskih jezika, pod nacijom se najčešće podrazumeva etnička zajednica, pa nacionalnost po pravilu predstavlja sinonim za nečiji etnički identitet.[2] Nasuprot tome, u engleskom jeziku se pod pojmom "nacija" podrazumeva prvenstveno država, pa se i pojam nacionalnost odnosi pre svega na državljanstvo, a takvo značenje je primarno i u nekim drugim svetskim jezicima.

U važećem Ustavu Republike Srbije iz 2006. godine, pojam nacionalnost se upotrebljava u oba značenja. Tako se na primer u članovima 32. i 46. pominje nacionalna bezbednost u opštedržavnom smislu, dok se na drugoj strani u mnogim članovima Ustava koristi pojam nacionalna manjina u značenju manjinske etničke zajednice. Takođe, u tekstu Ustava naizmenično se pominju razne nacionalne ili etničke posebnosti, prava i slobode.[3]

Kao sinonim za nacionalnost, ponekad se koristi i izraz narodnost, koji je takođe višeznačan.

Nacionalnost nasuprot etničnosti[uredi | uredi izvor]

Nacionalnost se ponekad koristi jednostavno kao alternativni naziv za etničnost/narodnost, baš kao što neki ljudi pretpostavljaju da su državljanstvo i nacionalnost identični pojmovi.[4] U nekim zemljama, srodna reč za nacionalnost na lokalnom jeziku može se shvatiti kao sinonim za etničnost. Za određivanje državljanstva, nacije na ovim područjima sveta slede načelo jus sanguinis (lat. jus sanguinis – pravo krvi), a ne jus soli (lat. jus soli – pravo države). Ove zemlje određuju nacionalnost osobe po njegovoj/njenoj etničnosti, a ne državljanstvu.

U nekoliko područja na svetu, termin nacionalnost se može definisati na osnovu etničke pripadnosti, kao i samoopredeljenja po kulturnim i porodičnim obeležjima, a ne na osnovu odnosa s državom ili trenutnom vladom. Na primer, postoje ljudi koji će reći da su Kurdi, odnosno kurdske nacionalnosti, iako uopšte ne postoji kurdska suverena država, barem u ovom trenutku u istoriji. U kontekstu bivšeg Sovjetskog Saveza i bivše Jugoslavije, nacionalnost se često koristi kao prevod termina nacional'nost sa ruskog jezika i narodnost sa srpskohrvatskog jezika, koji se koriste i u značenju etničke grupe i u smislu lokalne pripadnosti tim (bivšim) državama.

Čak i danas, u Ruskoj Federaciji, na primer, žive ljudi čija nacionalnost nije ruska, ali koji se smatraju ruskim subjektima i u skladu sa zakonima Federacije. Isto tako, izraz nacionalnost Kine se odnosi na kulturalne grupe u Kini. Španija je jedna nacija, kojoj pripadaju ljudi različitih nacionalnosti, koje same nisu politički priznate kao nacionalnosti (od strane države), ali se mogu smatrati manjim nacijama u okviru španske nacije. Španski zakon priznaje nacionalnosti autonomnih zajednica Andaluzije, Aragona, Balearskih ostrva, Kanarskih ostrva, Katalonije, Valencije, Galicije i Baskije (špan. nacionalidades).[5]

Nacionalnost nasuprot državljanstva[uredi | uredi izvor]

U velikom broju zemalja, nacionalnost je pravno poseban koncept u odnosu na državljanstvo, ili – nacionalnost je neophodan ali ne i dovoljan uslov da se ostvare puna politička prava unutar države ili druge vladavine.[1] Konceptualno, državljanstvo je fokusirano na unutrašnjem političkom životu države, dok je nacionalnost stvar međunarodnog poslovanja.[6]

U Zakonu o nacionalnosti SAD-a neke osobe rođene u SAD upravljaju imovinom ne kao državljani nego samo kao osobe koje poseduju nacionalnost SAD (nisu građani). Zakon o nacionalnosti Britanije definiše šest klasa britanske nacionalnosti, među kojima je „britanski državljanin” jedna od njih (i jedina čiji vlasnici imaju pravo na prebivalište u UK-u). Slično tome, u Republici Kini, poznatijoj kao Tajvan, status „vlasnika nacionalnosti bez registracije domaćinstva” se odnosi na ljude koji imaju nacionalnost Republike Kine, ali nemaju automatsko pravo na ulazak ili boravak u Tajvanu, te se ne kvalifikuju za građanska prava i dužnosti. Po Zakonu o nacionalnosti Meksika, Kolumbije, i nekih drugih zemalja Latinske Amerike, oni koji poseduju nacionalnost neće postati državljani/građani dok ne budu imali navršenih 18 godina.

Nacionalnost nasuprot nacionalnog identiteta[uredi | uredi izvor]

Nacionalni identitet je subjektivni osećaj pripadnosti osobe jednoj državi ili jednoj naciji. Osoba može imati nacionalnost države, u smislu da je formalno i pravno povezana s njom, bez subjektivnog i emocionalnog osećaja pripadnosti toj državi. S druge strane, osobe mogu osećati da pripadaju jednoj državi bez ikakvog pravnog odnosa s istom. Na primer, deca koja su dovedena u SAD ilegalno kada su bila prilično mlada i koja su odrasla u SAĐu u neznanju svog imigracijskog statusa, često imaju osećaj američkog nacionalnog identiteta, uprkos tome što zakonski poseduju nacionalnost druge države.

Dvojna nacionalnost[uredi | uredi izvor]

Dvojna nacionalnost je pojava kada jedna osoba ima formalni odnos s dve odvojene suverene države.[6] To se može dogoditi, na primer, ako roditelji neke osobe poseduju nacionalnosti različitih zemalja, a majčina zemlja smatra da svi potomci majke imaju nacionalnost države u kojoj je ona rođena, tj. čiju nacionalnost poseduje, dok zemlja oca smatra da svi potomci oca imaju nacionalnost države u kojoj je on rođen, tj. čiju nacionalnost posjeduje.

Nacionalnost, sa svojim istorijskim korenima koji se očituju u odanosti suverenom monarhu, viđena je izvorno kao stalno, urođeno, nepromenljivo stanje, a kasnije, kada je dopuštena promena odanosti, kao strogo ekskluzivni odnos, takav da dobijanje nacionalnosti jedne države zahteva odbijanje onog prijašnje države.[6]

Dvojno državljanstvo se smatralo problemom koji je izazivao konflikte između država i ponekad nametao uzajamno isključive zahteve ljudi za koje je taj konflikt bio vezan, kao što je istovremeno služenje u vojnim snagama dveju zemalja. Sredinom 20. veka, mnogi međunarodni ugovori su bili usmereni na smanjenje mogućnosti dvojnog državljanstva. Od tada se počinju sklapati brojni ugovori za prepoznavanje i regulisanje dvojnog državljanstva.[6]

Međunarodno pravo[uredi | uredi izvor]

Slučaj Lihtenštajn protiv Gvatemale Međunarodnog suda za prava iz 1955. godine je suđenje Friedrihu Notebohmu poznato po svojim navodima u kojima se definiše nacionalnost.[7]

Pripadnost nacionalnosti[uredi | uredi izvor]

  Države u kojima neoženjeni očevi ne mogu preneti državljanstvo na svoju decu
  Države u kojima majke nisu u stanju da prenesu državljanstvo svojoj deci i supružnicima
  Države u kojima žene nisu u mogućnosti da dodele državljanstvo supružnicima i/ili steknu, promene i zadrže svoje državljanstvo

Postoji niz država u kojima roditelji mogu svojoj deci ili supružnicima dodeliti državljanstvo.[8][9]

Bez državljanstva[uredi | uredi izvor]

Bez državljanstva” je stanje u kojem pojedinac nema formalni ili zaštitni odnos ni sa jednom državom. To se može dogoditi, na primer, ako su roditelji neke osobe državljani različitih zemalja, a majčina država odbacuje sve potomke majki udatih za strane očeve, dok očeva zemlja odbacuje sve potomke rođene od stranih majki. Iako ova osoba može imati emocionalni nacionalni identitet, on ili ona zakonski nije državljanin bilo koje države.

Još jedna situacija bez državljanstva nastaje kada osoba poseduje putnu ispravu (pasoš) kojom se nosilac prepoznaje kao državljanstvo „države“ koja nije međunarodno priznata, nema upisa na listu zemalja Međunarodne organizacije za standardizaciju, nije član Ujedinjenih nacije itd. U sadašnjoj eri, primer su osobe poreklom sa Tajvana koje poseduju pasoše Republike Kine.[10][11]

Neke države (poput Kuvajta, UAE i Saudijske Arabije) takođe mogu ukloniti državljanstvo date osobe; razlozi za uklanjanje su prevara i bezbednosni problemi. Postoje i ljudi koji su napušteni po rođenju i nije poznato poreklo njihovih roditelja.[12][13]

Apatridnost[uredi | uredi izvor]

Apatridnost (pojava povećanja broja osoba bez državljanstva) je međunarodni problem u kojem pojedinac nema formalni ili zaštitni odnos s bilo kojom državom. To se može dogoditi, na primer, ako roditelji neke osobe imaju nacionalnosti različitih zemalja, a zemlja majke odbacuje sve potomke majki venčanih s muškarcima koji su iz inostranstva, dok zemlja oca odbacuje sve potomke rođene od strane majki koje su iz inostranstva. Iako ta osoba može imati emocionalni nacionalni identitet, on ili ona ne može zakonski imati nacionalnost niti jedne zemlje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Vonk, Olivier (19. 3. 2012). Dual Nationality in the European Union: A Study on Changing Norms in Public and Private International Law and in the Municipal Laws of Four EU Member States. Martinus Nijhoff Publishers. str. 19—20. ISBN 90-04-22720-2. 
  2. ^ Votruba, Martin. „Nationality, ethnicity in Slovakia.”. Slovak Studies Program. University of Pittsburgh. Arhivirano iz originala 25. 09. 2014. g. Pristupljeno 07. 11. 2014. 
  3. ^ Vikizvornik: Ustav Republike Srbije (2006)
  4. ^ Oommen, T. K. (1997). Citizenship, nationality, and ethnicity: reconciling competing identities. Cambridge, UK: Polity Press. str. 6. ISBN 0-7456-1620-8. 
  5. ^ Mughal, Muhammad Aurang Zeb. 2012. Spain. Steven L. Denver (ed.), Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures, and Contemporary Issues, Vol. 3. Armonk, NY: M .E. Sharpe, str. 674-675.
  6. ^ a b v g Turner, Bryan S; Isin, Engin F. Handbook of Citizenship Studies. SAGE; 2003-01-29. ISBN 9780761968580. str. 278–279.
  7. ^ Boll, Alfred Michael. Multiple Nationality And International Law. Martinus Nijhoff Publishers; 2007 [cited 20 August 2012]. ISBN 9789004148383. p. 13.
  8. ^ „Gender-Discriminatory Nationality Laws”. Equal Nationality Rights. Pristupljeno 16. 9. 2017. 
  9. ^ „Background Note on Gender Equality, Nationality Laws and Statelessness” (PDF). 8. 3. 2017. 
  10. ^ Roger C. S. Lin et al. v. USA, US District Court, Washington, D.C., Pristupljeno 2017-08-06, „Plaintiffs have essentially been persons without a state for almost 60 years. 
  11. ^ ISO 3166-1 alpha-3 codes, International Civil Aviation Organization (ICAO), Pristupljeno 2017-08-06, „The Republic of China passport carried by native Taiwanese people clearly indicates the bearer's nationality as 'Republic of China.' Under international standards however, such a nationality designation does not exist. This is explained as follows. ISO 3166-1 alpha-3 codes are three-letter country codes defined in ISO 3166-1, part of the ISO 3166 standard published by the International Organization for Standardization (ISO), to represent countries, territories, etc. These three-letter abbreviations have been formally adopted by the International Civil Aviation Organization (ICAO) as the official designation(s) of a 'recognized nationality' for use in manufacturing machine-readable passports, carried by travelers in order to deal with entry/exit procedures at customs authorities in all nations/territories of the world. According to these three-letter ISO country codes adopted by ICAO, the 'Republic of China' is not a recognized nationality in the international community, and thus there is no 'ROC' entry. 
  12. ^ Taylor, Adam (17. 5. 2016). „The controversial plan to give Kuwait's stateless people citizenship of a tiny, poor African island”. Washington Post. 
  13. ^ Abrahamian, Atossa Araxia (11. 11. 2015). „The bizarre scheme to transform a remote island into the new Dubai | Atossa Araxia Abrahamian” — preko www.theguardian.com. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]