Orion (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slijepi Orion traži Sunce - Nikola Pusen
Za druge upotrebe, pogledajte Orion (višeznačna odrednica).

Orion (antički grčki: Ὠρίων ili Ὠαρίων; latinski: Orion)[1] bio je lovac iz Hirija i najljepši živi čovjek, sin Posejdona i Eurijale.

Zaljubio se u Meropu, kćerku Dionisovog sina Ojnopiona. Ojnopion mu je obećao Meropu ako oslobodi ostrvo od zvijeri. Orion je to obavio, a Ojnojpion i dalje nije htio da mu da Meropu, pod izgovorom da još ima zvijeri po brdima. Orion se napio i silovao Meropu, nakon čega mu je Ojnojpion izvadio oči.

Po proročanstvu, čovjek može da povrati svoj očni vid ako okrene svoje oči prema Heliju u trenutku kada se on diže iz Okeana. Orion je uzeo Kedaliona, učenika iz Hefestove radionice, da mu bude vodič. Kada je došao do krajnjeg okeana, Eoja se zaljubila u njega, a njen brat Helije mu je povratio očni vid.

Pošao je na Delos da se sveti Ojnojpionu, koga nije našao. U toku svoje potrage, sreo je Artemidu, koja je, kao i on, voljela lov. Ona ga je nagovorila da zaboravi na osvetu i da krene sa njom u lov.

Apolon je znao da Orion nije odbio Eoji ljubav koju mu je ponudila na svetom ostrvu Delosu. Bojeći se da će njegova sestra Artemida navući na sebe sumnju kao Eoja, Apolon pođe kod Geje i isposlova da čudovišna škorpija počne da proganja Oriona. Orion je napao škorpiju strijelom i mačem, ali škorpija je bila neosjetljiva na sva oružja koja donose smrt. Orion je skočio u more i zaplivao u pravcu Delosa, nadajući se da će ga tamo Eoja zaštititi. Apolon tada reče Artemidi: "Vidiš li onaj crni predmet kako poigrava na površini mora, daleko tamo, u blizini Ortigije? To je glava nevaljalca Kandaona, koji je upravo silovao Opidu, jednu od tvojih hiperborejskih svještenica. Čikam te da ga umiriš svojom strijelom! Kandaon je bio bojoćanski nadimak za Oriona, ali Artemida to nije znala. Ona pogodi Oriona u glavu. Vidjevši koga je pogodila, bila je skrhana velikim bolom. Tada Artemida postavi Orionov lik među zvijezde, tako da ga vječno proganja škorpion. Njegov duh sišao je u Asfodelska polja.

Legende[uredi | uredi izvor]

Homer i Hesiod[uredi | uredi izvor]

Orion se pominje u najstarijim sačuvanim delima grčke književnosti, koja verovatno datiraju iz 7. ili 8. veka pre nove ere, ali su proizvod usmene tradicije koja potiče od nekoliko vekova ranije. U Homerovoj Ilijadi Orion je opisan kao sazvežđe, a zvezda Sirijus se pominje kao njegov pas.[2] U Odiseji, Orion je u suštini vrhunac ljudske izvrsnosti u lovu: Odisej ga vidi kako lovi u podzemnom svetu sa bronzanom batinom, velikim ubicom životinja. U nekim legendama Orion tvrdi da je u stanju da lovi bilo koju životinju koja postoji. Pominje se i kao sazvežđe, kao ljubavnik Boginje Zore, kao ubijen od Artemide, i kao najzgodniji među rođenim na Zemlji.[3] U Hesiodovim Delima i danima Orion je takođe sazvežđe, čiji se izlazak i zalazak sa suncem koristi za računanje godine.[4]

Dajana preko Orionovog mrtvog tela, slika Danijela Sejtera iz 1685. pre nego što je postavljen na nebo.

Legenda o Orionu je prvi put u potpunosti ispričana u jednom izgubljenom delu Hezioda, verovatno u Astronomiji (jednostavne reference na 'Hesioda' u nastavku će se odnositi na izgubljeni tekst iz Astronomije, osim ako nije drugačije navedeno). Ova verzija je poznata kroz Eratostenov rad o sazvežđima, koji daje prilično dug rezime Hesiodove epizode o Orionu.[5] Prema ovoj verziji, Orion je verovatno bio sin boga mora Posejdona i Eurijale,[6] ćerke Minosa, kralja Krita. Orion je mogao da hoda po talasima zbog svog oca; otišao je do ostrva Hios gde se napio i silovao Meropu,[7] ćerku Enopiona, tamošnjeg vladara. U znak osvete, Enopion je oslepeo Oriona i oterao ga. Orion je doteturao do Lemnosa gde je Hefest — bog-kovač — imao svoju kovačnicu. Hefest je rekao svom sluzi, Cedalionu, da odvede Oriona na krajnji istok gde ga je Helios, Sunce, izlečio; Orion je nosio Cedaliona na svojim ramenima. Orion se vratio na Hios da kazni Enopiona, ali se kralj sakrio u podzemlje i izbegao Orionov gnev. Sledeće putovanje Oriona ga je odvelo na Krit gde je lovio sa boginjom Artemidom i njenom majkom Leto, i tokom lova pretio da će pobiti svaku zver na Zemlji. Geja (u nekim verzijama Apolon, ne odobravajući vezu svoje sestre sa muškarcem) se usprotivila i poslala džinovskog škorpiona da ubije Oriona. Stvorenje je uspelo, a nakon njegove smrti, boginje su zamolile Zevsa da Oriona postavi među sazvežđa. Zevs je pristao i, kao spomen na smrt junaka, dodao je i Škorpiona na nebo.[8]

Drugi izvori[uredi | uredi izvor]

Iako Orion ima nekoliko redova u Homerovim pesmama i u Delima i danima, većina priča o njemu zabeležena je u usputnim aluzijama i u prilično nejasnim kasnijim spisima. Nijedan veliki pesnik nije standardizovao legendu.[9] Drevni izvori za Orionovu legendu su uglavnom beleške na marginama antičkih pesnika (šolija) ili kompilacije kasnijih naučnika, što je ekvivalent savremenim referentnim delima ili enciklopedijama; čak i legenda iz Hesiodove Astronomije opstaje samo u jednoj takvoj kompilaciji. U nekoliko slučajeva, uključujući pregled Astronomije, iako sačuvano delo nosi ime poznatog naučnika, kao što su Apolodor iz Atine, Eratosten ili Gaj Julije Higin, ono što je preživelo je ili drevni falsifikat ili skraćenica originalne kompilacije od kasnijeg pisca sumnjive kompetencije; urednici ovih tekstova sugerišu da su možda nosili imena velikih naučnika jer su to bile skraćenice, ili čak beleške učenika, zasnovane na radovima naučnika.[10]

Na margini primerka Ilijade carice Jevdokije nalazi se beleška koja rezimira helenističkog pesnika[11] koji priča drugačiju priču o Orionovom rođenju. Ovde bogovi Zevs, Hermes i Posejdon dolaze da posete Hirijeja iz Tanagre, koji im ispeče celog bika.[12] Kada mu ponude uslugu, on traži rođenje sinova. Bogovi uzimaju bikovu kožu i uriniraju u nju[13] i zakopavaju je u zemlju, a zatim mu kažu da je iskopa deset meseci[14] kasnije. Kada to uradi, nađe Oriona; ovo objašnjava zašto je Orion rođen na Zemlji.[15]

Druga potpuna priča (čak i kraća od Hesiodovog sažetka) nalazi se u zbirci mitova iz rimskog doba; izveštaj o Orionu se uglavnom zasniva na atinskom mitologu i pesniku Ferekidu. Ovde je Orion opisan kao rođen na Zemlji i ogromnog rasta. Ova verzija takođe pominje Posejdona i Eurijala kao njegove roditelje. To dodaje prvi brak sa Sidom pre njegovog braka sa Meropom. O Sidi se zna samo da ju je Hera bacila u Had, jer joj je parirala u lepoti. Takođe daje drugačiju verziju Orionove smrti od Ilijade: Eos, Zora, se zaljubila u Oriona i odvela ga na Delos gde ga je Artemida ubila.[16]

Druga priča o sazvežđima, duga tri pasusa, je od latinskog pisca čije su kratke beleške došle do nas pod imenom Higina.[17] Počinje pričom o Orionovom rođenju o volujskoj koži, koju ovaj izvor pripisuje Kalimahu i Aristomahu, i određuje lokaciju u Tebi ili Hiosu.[18] Higinus ima dve verzije. U jednoj od njih on izostavlja Posejdona;[19] moderni kritičar sugeriše da je ovo originalna verzija.[20]

Kultno i narodno uvažavanje[uredi | uredi izvor]

U staroj Grčkoj, Orion je imao kult heroja u regionu Beotije. Broj mesta povezanih sa njegovim rođenjem sugeriše da je ono bilo široko rasprostranjeno.[21] Hirija, najčešće spominjana, bila je na teritoriji Tanagre. Proslava Oriona je održavana u Tanagri još u Rimskom carstvu.[22] Imali su Orionovu grobnicu[23] najverovatnije u podnožju planine Cericije (sada planina Tanagra).[24][25] Moris Bovra tvrdi da je Orion bio nacionalni heroj Beotaca, baš kao što su Kastor i Poluks bili za Dorijance.[26] Ovu tvrdnju zasniva na atinskom epigramu o bici kod Koroneje u kojoj je jedan heroj dao Beotijskoj vojsci proročište, a zatim se borio na njihovoj strani i pobedio Atinjane.

Beotijska škola epske poezije uglavnom se bavila genealogijama bogova i heroja; kasniji pisci su razradili ovu mrežu.[27] Nekoliko drugih mitova je vezano za Oriona na ovaj način: fragment papirusa beotskog pesnika Korine daje Orionu pedeset sinova (tradicionalni broj). Ovo je uključivalo i proročkog heroja Akrefenu, koja je u pesmi, dala odgovor Asopu u vezi sa Asopovim kćerima koje su oteli bogovi. Korina je pevala kako Orion osvaja i naziva svu zemlju zore.[28] Bovra tvrdi da se verovalo da je Orion takođe isporučio proročišta, verovatno u drugom svetilištu.[29][30] Higin kaže da je Hilova majka bila Menodika, ćerka Oriona.[31] Drugi mitograf, Liberalis, govori o Menipi i Metiohi, Orionovim kćerima, koje su se žrtvovale za dobro svoje zemlje i pretvorene u komete.[32]

Referfendce[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Latin transliteration Oarion of Ὠαρίων is found, but is quite rare.
  2. ^ Il.Σ 486–489, on the shield of Achilles, and Χ 29, respectively.
  3. ^ λ 572–577 (as a hunter); ε 273–275, as a constellation (= Σ 487–489); ε 121–124; λ 572–77; λ 309–310; Rose (A Handbook, p. 117) notes that Homer never identifies the hunter and the constellation, and suggests that they were not originally the same.
  4. ^ ll. 598, 623
  5. ^ Eratosthenes, Catasterismi; translation in
    • Evelyn-White, Hugh G. (1914). Hesiod, the Homeric Hymns, and Homerica by Hesiod na projektu Gutenberg. Whether these works are actually by Hesiod and Eratosthenes themselves is doubtful; pseudo-Eratosthenes does not specify the work of Hesiod he is summarizing, but the modern assumption that it is the same work which other authors call the Astronomy is not particularly controversial. It is certainly neither the Theogony nor the Works and Days.
  6. ^ The summary of Hesiod simply says Euryale, but there is no reason to conflate her with Euryale the Gorgon, or to Euryale the Amazon of Gaius Valerius Flaccus; other ancient sources say explicitly Euryale, daughter of Minos.
  7. ^ Apparently unrelated to the Merope who was one of the Pleiades.
  8. ^ Scorpion is here a type of creature, Greek σκορπίος, not a proper name. The constellation is called Scorpius in astronomy; colloquially, Scorpio, like the related astrological sign – both are Latin forms of the Greek word. Cicero used Nepa, the older Latin word for "scorpion". See Kubiak's paper in the bibliography.
  9. ^ Rose, A Handbook, p. 116–117
  10. ^ Oxford Classical Dictionary. Under "Apollodorus of Athens (6)" it describes the Bibliotheca as an uncritical forgery some centuries later than Apollodorus; it distinguishes "Hyginus (4)", the author of the Fabulae and Astronomy, from "Hyginus (1)", (C. Julius) adding of the former that the "absurdities" of this "abbreviated" compilation are "partly due to its compiler's ignorance of Greek". Under "Eratosthenes", it dismisses the surviving Catasterismi as pseudo-Eratosthenic. See Frazer's Loeb Apollodorus, and Condos's translation of the other two (as Star myths of the Greeks and Romans Phanes, (1997) ISBN 1-890482-92-7) for the editorial opinions.
  11. ^ Euphorion of Chalcis, who wrote in the 2nd century BC. The MS is Allen's Venetus A, scholion to Σ 486 Dindorf Scholia in Iliadem II, 171, l.7–20; Erbse's Scholia at line cited (Vol.4).
  12. ^ The ancient sources for this story all phrase it so that this could be either a bull or a cow; translations vary, although "bull" may be more common. A bull would be an appropriate sacrifice to male gods.
  13. ^ Both are represented by the same Greek participle, ourion, thus explaining Orion's name; the version that has come down to us as [Pseudo]-Palaephatus, On Unbelievable Tales §51 uses apespermenan ("to spread seed") and ourēsai (the infinitive of ourion) in different sentences. The Latin translations by Hyginus are ambiguous. Ejaculation of semen is the more obvious interpretation here, and Kerenyi assumes it; but John Peter Oleson argued, in the note to p. 28 of "A Possible Physiological Basis for the Term urinator, 'diver'" (The American Journal of Philology, Vol. 97, No. 1. (Spring, 1976), pp. 22–29) that urination is intended here; Robert Graves compares this to an African raincharm including urination, as mentioned below.
  14. ^ Literally, lunations; the Greeks spoke of ten lunations as the normal term for pregnancy
  15. ^ Cuenca, Luis Alberto de (1976). Euforion de Calcis; Fragmentos y Epigramas (na jeziku: španski). Madrid: Fundación Pastor de Estudios Clasicos. str. fr. 127, pp. 254—255. ISBN 978-84-400-1962-2. 
  16. ^ The Bibliotheke 1.4.3–1.4.5. This book has come down to us with the name of Apollodorus of Athens, but this is almost certainly wrong. Pherecydes fr. 52 Jacoby, from Fontenrose, Orion, p. 6.
  17. ^ "Hyginus", de Astronomia 2.34; a shorter recension in his Fabulae 195. Paragraphing according to Ghislane Viré's 1992 Teubner edition. Modern scholarship holds that these are not the original work of Hyginus either, but latter condensations: a teacher's, possibly a student's, notes.
  18. ^ Aristomachus of Soli wrote on bee-keeping (Oxford Classical Dictionary: "Bee-keeping").
  19. ^ In the Astronomia; the Fabulae have Poseidon.
  20. ^ Fontenrose, Orion.
  21. ^ A birth story is often a claim to the hero by a local shrine; a tomb of a hero is a place of veneration.
  22. ^ Knoeplfer, Denis. „Épigraphie et histoire des cités grecques-Pausanias en Béotie (suite) : Thèbes et Tanagra” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2007-09-27. g.  (834 KB). Collège de France, following Louis Robert's explanation of a Roman-era inscription. Retrieved on 2007-07-26.
  23. ^ Pausanias, 9.20.3
  24. ^ Roller, Duane W. (april 1974). „A New Map of Tanagra”. American Journal of Archaeology. Archaeological Institute of America. 78 (2): 152—156. JSTOR 502800. doi:10.2307/502800. 
  25. ^ Pausanias makes a practice of discussing places in geographical order, like a modern tour guide, and he puts Cerycius next after the tomb in his list of the sights of Tanagra.
  26. ^ Bowra, Cecil Maurice (april 1938). „The Epigram on the Fallen of Coronea”. The Classical Quarterly. 32 (2): 80—88. JSTOR 636730. S2CID 170510119. doi:10.1017/S0009838800017845. 
  27. ^ Loeb edition of Hesiod, introduction.
  28. ^ Herbert Weir Smyth (Greek Melic Poets, p. 68 and notes on 338–339) doubts the interpretation, which comes down from antiquity, that this is Hyria, which Orion named Ouria after himself.
  29. ^ Bowra, str. 84–85
  30. ^ Powell, J. U. (septembar 1908). „Review: Berliner Klassikertexte, Heft V”. The Classical Review. 22 (6): 175—178. S2CID 161818570. doi:10.1017/s0009840x00001840. 
  31. ^ Graves, Greek Myths, §143a, citing Hyginus, Fabulae 14.
  32. ^ Antoninus Liberalis, Metamorphoses §25.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Orion na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Орион_(митологија)&oldid=27555966”