Periferija Središnja Makedonija
Periferija Središnja Makedonija grč. Περιφέρεια Κεντρικής Μακεδονίας | |
---|---|
Država | Grčka |
Admin. centar | Solun |
Površina | 18.811 km2 |
Stanovništvo | 2011. |
— broj st. | 1.882.108 |
— gustina st. | 100,05 st./km2 |
Okruzi | Imatija Kilkis Pela Pijerija Ser Solun Halkidiki |
Zvanični veb-sajt |
Periferija Središnja (Centralna) Makedonija (grč. Περιφέρεια Κεντρικής Μακεδονίας / Peripheria Kentrikis Makedonias) je jedna od 13 periferija u Grčkoj. Smeštena je na severu zemlje i obuhvata središnji deo Egejske Makedonije. Upravno sedište periferije i njen najveći grad je Solun, drugi po važnosti grad u Grčkoj.
Periferija Središnja Makedonija je po broju stanovnika i po važnosti druga u zemlji, odmah posle Periferije Atike sa glavnim gradom Atinom.
Položaj i upravna podela periferije[uredi | uredi izvor]
Položaj: Periferija Središnja Makedonija graniči se sa:
- sever: Severna Makedonija,
- istok: periferija Istočna Makedonija i Trakija,
- jugoistok: samoupravna monaška država Sveta gora,
- jug: Egejsko more,
- jugozapad: periferija Tesalija,
- zapad: periferija Zapadna Makedonija.
Podela: Periferija je podijeljena na 7 okruga:
Dalja podela na opštine izgleda prema tablici:
Geografija[uredi | uredi izvor]
Reljef: Središnja Makedonija je prirodno mešovita oblast, koja pokriva površinu 18.811 km² na severu Grčke. Središnja Makedonija je zaštićena planinskim vencem Vermiona, sa severa planinama Kajmakčalan i Nidže, na severoistoku planina Belasica, a na jugoistoku se izdiže visoki Olimp. Pored toga, Halkidiki, a posebno Sveta gora imaju planinski karakter. U središnjem delu se nalazi ravnica, Solunsko polje (0-200 m n.v.), njen najnaseljeniji i privredno najnapredniji deo, tj. „žila kucavica“ pokrajine. Južni deo je izrazito primorski, posebno poluostrvo Halkidiki, koji svojom dugom, razuđenom obalom izlazi na Egejsko more.
Klima: U priobalnom delu (Halkidiki, Solun, Pijerija) klima je izrazito sredozemna, dalje od mora ona prelazi u prelazni oblik, da bi na planinama i višim delovima postala umereno kontinentalna klima.
Vode: Pokrajina Središnja Makedonija dugom obalom izlazi na severozapadni i severni obod Egejskog mora. Ono u okviru pokrajine stvara dva zaliva, Solunski i Orfanski. Od reka najvažniji su Vardar i Struma, koji u pokrajini svojim donjim tokovima tvore priobalne ravnice, koje su plodno i dobro naseljene. U severoistočnom delu postoji prirodno jezero, Dojransko jezero, na državnoj granici sa Severnom Makedonijom.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
U periferiji Središnja Makedonija živi blizu 2 miliona stanovnika (procena 2010. godine). Gustina naseljenosti je znatna (preko 100 st./km²), što je više od državnog proseka (oko 80 st./km²). Poslednjih godina broj stanovnika raste. Središnji, niži delovi južni, primorski delovi su mnogo bolje naseljeni od planinskih delova po obodu.
Najveći broj stanovnika čine etnički Grci, ali ima i Vlaha i Makedonaca na severu. Poslednjih decenija značajan deo manjina je pogrčen. Najveći deo Grka vodi poreklo od prebeglica iz Male Azije.
Privreda[uredi | uredi izvor]
Sa privrednog stanovišta Središnja Makedonija je privredno razvijena oblast za nivo Grčke. U svemu prednjači Solun, koji je važno industrijsko i trgovačko središte, a njegova luka je jedna od najvažnijih na Balkanu. Ostatak pokrajine je mahom sa lakom industrijom (posebno prehrambena industrija).
Zbog povoljnih prirodnih uslova, zemljoradnja je razvijena u dolinama i ravnicama. Preovlađuju sredozemne kulture (agrumi, maslina), ali i žitarice.
Turizam je poslednjih decenija postao veoma važna privredna grana, posebno u primorju (Halkidiki, Katerini). Važno turističko odredište je i grad Solun sa svojom bogatom kulturnom i istorijskom zaostavštinom.