Pomona
Pomona (lat. Pōmōna) je u rimskoj mitologiji boginja plodnog drveća, naročito voćaka i vrtova. Osim što je boginja, takođe je i nimfa drveća - drijada. Atributi su joj plodovi voća i voćarski nož.[1] Pomona nikad nije bila povezana sa nekom grčkom boginjom, mada je slična Demetri[2], pa se zbog toga smatra isključivo rimskim božanstvom.[3]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Pomonino ime potiče od latinske reči pomum – "voće".[4] Moguće je da je postojalo staro italsko božanstvo muškog pola koje se zvalo Pomunus i bilo identično Vertumnu.[5]
Mitologija[uredi | uredi izvor]
Prema Ovidijevim Metamorfozama, Pomona je bila lepa drijada koja je živela u Laciju za vreme vladavine kralja Proka.[6] Brinula se o voćkama, zalivala ih, orezivala i kalemila.[7] Nikada nije osetila potrebu za ljubavlju, naprotiv, njen voćnjak je zaokupljao svu njenu pažnju i činio je srećnom. Kada su najpre polubogovi Silvan, a potom Pik pokušali da je osvoje, ogradila je voćnjak visokom ogradom kako bi se zaštitila od njihovih grubih nasrtaja na njenu čednost.[8] I mnogi satiri su pokušavali da je osvoje, zatim Pan i Silen, ali niko nije uspeo.[7] Odbila je i Vertumna mada je on voleo više od drugih.[7] Nastojeći da je zavede, on se prerušavao u žeteoca, vrtlara, orača, ratnika i ribara.[6] Na kraju se preobrazio u pogurenu staricu da bi joj prišao. Divio se njenom voću i uspeo da je poljubi nekoliko puta. Zatim je seo na travu i posmatrao granje drveća otežalo od jesenjih plodova. Nasuprot njima bio je brest obavijen vinovom lozom i zrelim grozdovima. Rekao joj je da brest ništa ne bi vredeo da nema grožđa na njemu, a loza bi pala na zemlju da nema čvrstog brestovog stabla i ne bi mogla da rodi, i da to treba da joj bude upozorenje - da ne treba da bude sama. Onda je, i dalje u liku starice, posavetovao da od svih udvarača - bogova i polubogova koji su svi skloni neverstvu, izabere Vertumna jer mu je ona prva i poslednja ljubav, a osim toga je mlad i privlačan i može da menja oblik kad god zaželi. Uz to se oboje bave voćarstvom. Na kraju je zamolio da ima samilosti prema njemu, i da strepi od osvetoljubivosti bogova, naročito Venere, ako prezre ljubav.[7] Pristala je da se uda za njega, ali tek pošto se pred njom pojavio u svom pravom obliku lepoga mladića.[6]
Postoji i druga verzija mita o Pomoni koja kaže da je ona bila supruga kralja Pika koji je zbog nje odbio Kirkinu ljubav.[6]
I Pomona i Vertumno su zaštitnici voćaka i vrtova. Kao boginja plodnosti, Pomona simboliše izobilje. Posvećena joj je jabuka.[9] Plinije kaže da Pomona smatra da je voće dovoljno za hranu, ono i jeste prva ljudska hrana, a osim toga ono je prvo upravilo čovekov pogled ka nebu, tj. u službi je pobožnosti.[10] Njen visoki sveštenik je nazivan flamen Pomonalis.[11] Praznik Vertumna i Pomone slavio se 13. avgusta.[3] Imala je i sveti gaj posvećen njoj, Pomonal, nadomak Ostije.[11]
U umetnosti[uredi | uredi izvor]
U umetnosti se prikazuje kao lepa mlada žena sa voćem, cvećem, rogom izobilja ili voćarskim nožem.[3] Naročito su česti prikazi scene sa Vertumnom iz Metamorfoza. Između ostalih, slikali su je Rubens i Rembrant[4] a vajali Marino Marini i Kamij Klodel.
U filmskom serijalu Hari Poter po njoj je nazvana profesorka Spraut koja predaje herbologiju, nauku o čarobnim biljkama.[3]
U romanu Princ Kaspijan od. K. S. Luisa nakratko se pominje Pomona.[2]
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Po boginji Pomoni je nazvan asteroid 32 Pomona[12] i venac oko Venere.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pomona, Frans Floris,1564 - 1565. -
Vertumno i Pomona, Rubens, 1617-1619. -
Vertumno i Pomona, Rubens, 1636. -
Vertumno i Pomona, Dejvid Tenijers I, 1638. -
Vertumno i Pomona, Fransoa Buše, 1740. -
Zemlja: Vertumno i Pomona, Fransoa Buše, 1749. -
Vertumno i Pomona, Ričard Hamilton, 1789.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Pomona”. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ a b „Pomona (mythology)”. Revolvy. Pristupljeno 10. 3. 2019.[mrtva veza]
- ^ a b v g Wigington, Patti. „Pomona, Goddess of Apples”. ThoughtCo. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ a b „Goddess Pomona”. Journeying to the Goddess. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ „Pomona”. 1911 Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 3. 2019.
- ^ a b v g Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina. Rečnik grčke i rimske mitologije (3 izd.). str. 354. ISBN 978-86-379-0097-9.
- ^ a b v g Ovidius. „Metamorphoses”. Perseus Digital Library. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ „Pomona and Vertumnus”. Internet Sacred Text Archive. Pristupljeno 10. 3. 2019.
- ^ „Goddess Pomona”. Goddess-Guide. Arhivirano iz originala 20. 01. 2019. g. Pristupljeno 10. 3. 2019.
- ^ Pliny the Elder. „The Natural History”. Perseus Digital Library. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ a b „Pomona”. A-Muse-ing Grace Gallery. Pristupljeno 9. 3. 2019.
- ^ „32 Pomona Asteroid and Roman Goddess Pomona Sculpture - Barcelona, Spain”. Waymarking. Pristupljeno 10. 3. 2019.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina. Rečnik grčke i rimske mitologije (3 izd.). str. 354. ISBN 978-86-379-0097-9.