Sahure
Sahure | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Hijeroglifsko ime |
| ||||
Grobnica | Piramida kod Abusira | ||||
Porodica | |||||
Roditelji | Userkaf | ||||
Vladavina | |||||
Period vladavine | 2490. p. n. e. — 2475. p. n. e. (Peta dinastija) | ||||
Prethodnik | Userkaf | ||||
Naslednik | Neferirkare | ||||
Sahure (Sahu Re, „Ra mi je blizu“) bio je drugi kralj (faraon) staroegipatske 5. dinastije Starog kraljevstva. Vladao je od 2490. do 2475. p. n. e.[1] O njegovoj ličnosti i vladavini postoje samo retka svedočanstva. Sahure je najpoznatiji po svojim građevinama, piramidi i do danas neotkrivenom svetilištu Sunca pod imenom „polje boga Ra“. Posmrtni hram koji stoji uz njegovu piramidu važi za jedan od najočuvanijih spomenika starog Egipta.
Unutrašnja politika[uredi | uredi izvor]
Važan izvor informacija o Sahureovoj vladavini je kamen iz Palerma. Tu se posebna pažnja posvećuje Sahureovoj verskoj politici i pominje da je božanstvima namenjivao bogate žrtve, zemljišne posede, ceremonijalne barke i statue.[2] Zemljom su upravljala najmanje dva vezira: Šemkare i Verbauba.[3]
Ekspedicije i trgovina[uredi | uredi izvor]
Kamen iz Palerma pominje da je u poslednjoj godini vladavine Sahurea poslata ekspedicija u zemlju Punt. Postoje i svedočanstva o trgovini sa Bliskim istokom. Tako je u Biblosu pronađena posuda, a u anadolijskom Doraku presto sa faraonovim imenom. Moguće je da je presto u Anadoliju stigao posredno. O trgovinskim vezama sa ovom regijom svedoči reljef u posmrtnom hramu Sahureove piramide na kome su predstavljeni brodovi sa posadom sirijskih mornara. Za dve ekspedicije se zna po zapisima: jedna je donela teret kamena diorita iz kamenoloma blizu Abu Simbela, dok je druga donela zlato iz rudnika u Istočnoj pustinji.[4]
Vojni pohodi[uredi | uredi izvor]
Jedini vojni pohod iz vremena Sahureove vladavine o kome se više zna je kampanja protiv beduina na poluostrvu Sinaj, wovon der König auf einem großen Relief berichten ließ.[2] Moguće je da je vodio i rat protiv Libijaca. Takav sukob je prikazan na reljefu u posmrtnom hramu u Sahureovoj piramidi. S obzirom na to da se jedna gotovo identična predstava nalazi u piramidi Pepija II, nije jasno da li se radi o predstavi istorijskog događaja ili je to tipska simbolična predstava borbe faraona protiv neprijatelja Egipta.[5]
Statue[uredi | uredi izvor]
U Sahureovoj piramidi pronađeni su samo fragmenti statua i sfingi. Oni su izrađeni od alabastera, argilošista i krečnjaka.[6] Jedini potpuno sačuvan prikaz Sahurea je njegova bista nepoznatog porekla, koja se danas nalazi u Muzeju Metropoliten u Njujorku. Ona je izrađena od gnajsa i ima dimenzije 64 × 46 × 41,5 cm. Statua stoji na širokom postolju, a ima i ploču otpozadi. Sa leve strane kralja na tronu stoji personifikacija pete nome Gornjeg Egipta. Faraon nosi tipičnu egipatsku suknju, a na glavi nemes i veštačku bradu. Desno i levo od njegovih nogu ugravirana su njegovo lično i horusovo ime. Izgleda da je ova statua prvobitno bila namenjena za Kefrena, vladara četvrte dinastije, ali je ostala nedovršena.[7]
Sahure kao legenda u starom Egiptu[uredi | uredi izvor]
Sahure je bio na visokoj ceni u kasnijoj istoriji starog Egipta. Za poštovanje njegovog posmrtnog kulta postojale su 22 zadužbine (imanja).[8]
U doba Srednjeg kraljevstva, početkom 12. dinastije faraon Sesostris I je u Hramu u Karnaku podigao statuu Sahureu, verovatno kao deo ansambla skulptura starih faraona.[9] Sahure se pominje i na papirusu sa čudesnim pričama zapisanim u ovom periodu.
Hram Sahureove piramide je za vreme 26. dinastije pretvoren u hram boginje lavice Sahmet.[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jahreszahlen nach Schneider: Lexikon der Pharaonen.
- ^ a b Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 243
- ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 244
- ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 243–244
- ^ Wolfgang Helck: Geschichte des alten Ägypten. Handbuch des Orients I 1/3, Leiden 1981, S. 65 (Onlineversion)
- ^ Berta Porter, Rosalind L. B. Moss: Topographical Bibliography of Ancient Egyptian Hieroglyphic Texts, Reliefs and Paintings. III. Memphis. 2. Auflage. Oxford: Oxford University Press 1974, S. 333
- ^ Christiane Ziegler (eds.): Egyptian Art in the Age of the Pyramids. The Metropolitan Museum of Art, New York 1999, S. 328–330
- ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 244
- ^ Dietrich Wildung: Die Rolle ägyptischer Könige im Bewußtsein ihrer Nachwelt. Teil I. Posthume Quellen über die Könige der ersten vier Dynastien. Münchener Ägyptologische Studien, Bd. 17, Deutscher Kunstverlag, München/Berlin, 1969, S. 60–63
- ^ Dietrich Wildung: Die Rolle ägyptischer Könige im Bewußtsein ihrer Nachwelt. Teil I. Posthume Quellen über die Könige der ersten vier Dynastien. Münchener Ägyptologische Studien, Bd. 17, Deutscher Kunstverlag, München/Berlin, 1969, S. 198