Sahure

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sahure
Portretna bista faraona Sahurea (Muzej Metropoliten u Njujorku)
Lični podaci
Hijeroglifsko ime
N5D61G43
GrobnicaPiramida kod Abusira
Porodica
RoditeljiUserkaf
Vladavina
Period vladavine2490. p. n. e.2475. p. n. e. (Peta dinastija)
PrethodnikUserkaf
NaslednikNeferirkare

Sahure (Sahu Re, „Ra mi je blizu“) bio je drugi kralj (faraon) staroegipatske 5. dinastije Starog kraljevstva. Vladao je od 2490. do 2475. p. n. e.[1] O njegovoj ličnosti i vladavini postoje samo retka svedočanstva. Sahure je najpoznatiji po svojim građevinama, piramidi i do danas neotkrivenom svetilištu Sunca pod imenom „polje boga Ra“. Posmrtni hram koji stoji uz njegovu piramidu važi za jedan od najočuvanijih spomenika starog Egipta.

Unutrašnja politika[uredi | uredi izvor]

Važan izvor informacija o Sahureovoj vladavini je kamen iz Palerma. Tu se posebna pažnja posvećuje Sahureovoj verskoj politici i pominje da je božanstvima namenjivao bogate žrtve, zemljišne posede, ceremonijalne barke i statue.[2] Zemljom su upravljala najmanje dva vezira: Šemkare i Verbauba.[3]

Ekspedicije i trgovina[uredi | uredi izvor]

Kamen iz Palerma pominje da je u poslednjoj godini vladavine Sahurea poslata ekspedicija u zemlju Punt. Postoje i svedočanstva o trgovini sa Bliskim istokom. Tako je u Biblosu pronađena posuda, a u anadolijskom Doraku presto sa faraonovim imenom. Moguće je da je presto u Anadoliju stigao posredno. O trgovinskim vezama sa ovom regijom svedoči reljef u posmrtnom hramu Sahureove piramide na kome su predstavljeni brodovi sa posadom sirijskih mornara. Za dve ekspedicije se zna po zapisima: jedna je donela teret kamena diorita iz kamenoloma blizu Abu Simbela, dok je druga donela zlato iz rudnika u Istočnoj pustinji.[4]

Vojni pohodi[uredi | uredi izvor]

Jedini vojni pohod iz vremena Sahureove vladavine o kome se više zna je kampanja protiv beduina na poluostrvu Sinaj, wovon der König auf einem großen Relief berichten ließ.[2] Moguće je da je vodio i rat protiv Libijaca. Takav sukob je prikazan na reljefu u posmrtnom hramu u Sahureovoj piramidi. S obzirom na to da se jedna gotovo identična predstava nalazi u piramidi Pepija II, nije jasno da li se radi o predstavi istorijskog događaja ili je to tipska simbolična predstava borbe faraona protiv neprijatelja Egipta.[5]

Statua Sahurea iz Muzeja Metropoliten u Njujorku

Statue[uredi | uredi izvor]

U Sahureovoj piramidi pronađeni su samo fragmenti statua i sfingi. Oni su izrađeni od alabastera, argilošista i krečnjaka.[6] Jedini potpuno sačuvan prikaz Sahurea je njegova bista nepoznatog porekla, koja se danas nalazi u Muzeju Metropoliten u Njujorku. Ona je izrađena od gnajsa i ima dimenzije 64 × 46 × 41,5 cm. Statua stoji na širokom postolju, a ima i ploču otpozadi. Sa leve strane kralja na tronu stoji personifikacija pete nome Gornjeg Egipta. Faraon nosi tipičnu egipatsku suknju, a na glavi nemes i veštačku bradu. Desno i levo od njegovih nogu ugravirana su njegovo lično i horusovo ime. Izgleda da je ova statua prvobitno bila namenjena za Kefrena, vladara četvrte dinastije, ali je ostala nedovršena.[7]

Sahure kao legenda u starom Egiptu[uredi | uredi izvor]

Sahure je bio na visokoj ceni u kasnijoj istoriji starog Egipta. Za poštovanje njegovog posmrtnog kulta postojale su 22 zadužbine (imanja).[8]

U doba Srednjeg kraljevstva, početkom 12. dinastije faraon Sesostris I je u Hramu u Karnaku podigao statuu Sahureu, verovatno kao deo ansambla skulptura starih faraona.[9] Sahure se pominje i na papirusu sa čudesnim pričama zapisanim u ovom periodu.

Hram Sahureove piramide je za vreme 26. dinastije pretvoren u hram boginje lavice Sahmet.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jahreszahlen nach Schneider: Lexikon der Pharaonen.
  2. ^ a b Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 243
  3. ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 244
  4. ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 243–244
  5. ^ Wolfgang Helck: Geschichte des alten Ägypten. Handbuch des Orients I 1/3, Leiden 1981, S. 65 (Onlineversion)
  6. ^ Berta Porter, Rosalind L. B. Moss: Topographical Bibliography of Ancient Egyptian Hieroglyphic Texts, Reliefs and Paintings. III. Memphis. 2. Auflage. Oxford: Oxford University Press 1974, S. 333
  7. ^ Christiane Ziegler (eds.): Egyptian Art in the Age of the Pyramids. The Metropolitan Museum of Art, New York 1999, S. 328–330
  8. ^ Schneider: Lexikon der Pharaonen. S. 244
  9. ^ Dietrich Wildung: Die Rolle ägyptischer Könige im Bewußtsein ihrer Nachwelt. Teil I. Posthume Quellen über die Könige der ersten vier Dynastien. Münchener Ägyptologische Studien, Bd. 17, Deutscher Kunstverlag, München/Berlin, 1969, S. 60–63
  10. ^ Dietrich Wildung: Die Rolle ägyptischer Könige im Bewußtsein ihrer Nachwelt. Teil I. Posthume Quellen über die Könige der ersten vier Dynastien. Münchener Ägyptologische Studien, Bd. 17, Deutscher Kunstverlag, München/Berlin, 1969, S. 198

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]