Pređi na sadržaj

Serije Siniše Pavića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ovaj pojam podrazumeva televizijske serije, čiji je autor dramski pisac Siniša Pavić, uz saradnju sa svojom suprugom Ljiljanom. Posebno će biti istaknuti slučajevi gde je Pavić bio samo koautor.

Preduslovi za kategorizaciju[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak obrađuje one serije, u kojima je Pavić samostalni autor, samostalni scenarista, ili koautor i koscenarista sa jednom drugom osobom. Neće biti navedene one televizijske serije, gde je Pavić bio član grupe autora (poput serije Pozorište u kući).

Period 1971—1987. godine: koautorstva i mini-serije[uredi | uredi izvor]

Diplomci (1971)[uredi | uredi izvor]

Napomena: koautorstvo sa režiserom Nebojšom Komadinom

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Mini-serija Diplomci prva je gde autorstvo potpisuje Siniša Pavić. Radnja govori o životu grupe studenata na periferiji Beograda. Prva epizoda je premijerno prikazana 21. septembra 1971. godine. Promovisala je nekoliko mladih glumaca, koji će potom nastaviti da se pojavljuju u Pavićevim projektima- Milana Gutovića, Nikolu Simića, Petra Kralja, Vlastimira Đuzu Stojiljkovića,...

Otpisani (1974)[uredi | uredi izvor]

Napomena: koautorstvo sa Draganom Markovićem

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Otpisani je televizijska serija, koja je stekla kultni status. Za razliku od ostalih ostvarenja partizanskog žanra, njena radnja opisuje avanture mladih ilegalaca u okupiranom Beogradu za vreme Drugog svetskog rata. Nastala je po istoimenoj knjizi Dragana Markovića, a uporedo sa snimanjem serije, snimljen je i film „Otpisani“, koji predstvalja spoj prve dve epizode serije (za razliku od serije, koja je snimljena u crno-beloj tehnici, film je snimljen u boji). Zbog velike popularnosti serije, dve godine kasnije, snimljen je nastavak pod nazivom „Povratak otpisanih“, u čijoj produkciji Pavić nije učestvovao. Ova serija je proslavila mlade glumce Dragana Nikolića i Voju Brajovića, koji će se pojavljivati i u pojedinim kasnijim Pavićevim projektima.

Vruć vetar (1980)[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis serije!

Vruć vetar je mini-serija snimana krajem 1979. godine, a premijerno emitovana od januara do marta 1980. Reč je o prvom samostalnom serijskom projektu ovog autora.

Glavni junak Borivoje Šurdilović (koga je tumačio već afirmisani glumac Ljubiša Samardžić), iz provincije u južnoj Srbiji dolazi u Beograd u potrazi za boljim životom. Međutim, da bi ostvario svoje želje, prolazi kroz raznorazne avanture. Menja mnoge poslove, od berberina i taksiste, da bi na kraju postao poznati beogradski frizer.

Španac (1982)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Španac je mini-serija iz 1982. godine. Režirao ju je Sava Mrmak. Pavić je scenario napisao po motivima iz knjige „Prvi koraci ka slobodi” Miće Jeremića. Radnja je bazirana na istinitom događaju i prati život revolucionara i narodnog heroja Žikice Jovanovića Španca od početka rata u Jugoslaviji, aprila 1941. do početka ustanka, jula 1941. godine. U seriji je slikovito prikazana prva ustanička akcija u Srbiji, koja se odigrala 7. jula 1941. godine u Beloj Crkvi.

Banjica (1984)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Kao i u prethodnom slučaju, Pavić je napisao scenario, a režiju potpisuje Sava Mrmak. Ova mini-serija je snimljena povodom četrdesetogodišnjice oslobođenja Beograda, oktobra 1944. godine. Radnja prati život logoraša u poslednjoj godini zloglasnog Banjičkog logora.

Odlazak ratnika, povratak maršala (1986)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Poslednja mini serija gde je Pavić sarađivao sa režiserom Savom Mrmkom ima 4 epizode i sastoji se iz dva dela. Prvi deo serije prati događaje u vezi sa boravkom Josipa Broza Tita u okupiranom Beogradu, u leto 1941. i njegov prelazak na oslobođenu teritoriju, septembar iste godine. Drugi deo serije prikazuje Titov boravak u Moskvi i Vršcu, 1944. i njegov dolazak u oslobođeni Beograd.

Period posle 1987. godine: celovečernje serije[uredi | uredi izvor]

Godine 1987, otpočelo je snimanje prve od samostalnih serija Siniše Pavića, koje sadrže više desetina epizoda, a čija produkcija je u proseku trajala po oko 4 godine. Do 2021. godine, Pavić je napisao scenario za 6 takvih serija:

Takođe, nastavljajući svoj ciklus serija sa temom iz savremene istorije, Pavić je u produkciji Televizije Sarajevo, napisao i scenarija za serije Misija majora Atertona 1986 i Ranjenik 1988. Obe u režiji Save Mrmka.

U međuvremenu, pored scenarija za srodne filmove i praznične specijale, Pavić je još samo napisao tekst za mini-seriju Ono naše što nekad bejaše, po tekstu Stevana Sremca.

Bolji život (1987—1991)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Ova serija postigla je rekordnu gledanost u bivšoj Jugoslaviji. Sadrži 82 epizode kao i novogodišnji specijal premijerno je emitovana u periodu od 1987. do 1991. godine, a posle je doživela brojne reprize. Zbog velike popularnosti serije napravljen je i film Bolji život.

U prvom ciklusu (19871988. godina) snimljeno je 22 epizode, u drugom 25, a u trećem 35. Režiju su potipisala trojica reditelja. Na prvih 25 epizoda sarađivali su Aleksandar Đorđević i Mihailo Vukobratović, a na 22 Vukobratović i Andrija Đukić. Treći ciklus počeo je istoimenim celovečernjim filmom snimljenim 1989. godine, koji je, kao i svih 35 epizoda drugog ciklusa (snimanog 1990), režirao Mihailo Vukobratović.

U glavnoj ulozi je petočlana beogradska porodica Popadić (muž, žena, dva sina i kćerka). Oni se sukobljavaju sa svakodnevnim problemima u društvu. U ulozi glavnog junaka Dragiše Popadića, glave porodice Popadić, je Marko Nikolić. Njegovu suprugu Emiliju Popadić tumači Svetlana Bojković, starijeg sina Sašu igra Boris Komnenić, mlađeg - Bobu Dragan Bjelogrlić, a kćerku Violetu tumači Lidija Vukićević.

Srećni ljudi (1993—1996)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Serija je snimana od 1993. do 1996. godine, te kasnije više puta reprizirana. Sadrži 70 epizoda, kao i novogodišnji specijal , u trajanju od 45 minuta. Režiju potpisuju Aleksandar Đorđević i Slobodan Šuljagić.

Glavni junaci u seriji su članovi porodice Golubović (otac, majka, njihov sin, sinovljeva žena i njihovo dvoje dece). U vreme sankcija i teškog života, ova porodica suočava se sa problemima u svakodnevnom životu. Svako je prinuđen da se snađe na svoj način.

Porodično blago (1998—2002)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Ovu seriju, snimanu od 1998. do 2002. godine su producirali RTS i Komuna, te ona ima 62 epizode. Režiju su uradili Aleksandar Đorđević i Mihailo Vukobratović. Kompozitor muzike je Kornelije Kovač.

Glavni junaci su članovi beogradske porodice Gavrilović (deda, otac, supruga, i njihovo troje dece). Deda Trajko Gavrilović, zakopao je ćup sa blagom ispod jednog drveta na svom placu. U teškim vremenima, njegov sin Gavrilo mora da proda taj plac (ne znajući za ćup) i dođe do novca. Plac kupuje Tika Špic koji saznaje za ćup i iskopava ga. Tada dolazi do raznih zapleta. Po motivima serije snimiljen je film Tajna porodičnog blaga.

Stižu dolari (2004—2006)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Stižu dolari je TV serija, slično prethodnoj, realizovana u produkciji Komune i Radio-televizije Srbije. Emitovana je od 2004. do 2006. godine, u dva ciklusa. Režirao ju je Mihailo Vukobratović. U glavnim ulogama su Milenko Zablaćanski, Nela Mihajlović, Aleksandar Berček, Dragan Jovanović i Ivan Bosiljčić. Radnja serije dovodi se u vezu sa porodicom Ljutić, tačnije dvojicom braćom, Nenadom i Predragom, pri čemu prvi živi u malom gradu u Srbiji, a drugi u Beogradu. Njima se javlja njihov ujak Gorčilo, koji živi u Americi, te izražava želju da se vrati u Srbiju i tu provede poslednje dane. Porodica počinje da prave planove šta će učiniti s dolarima koje će bogati ujak doneti sa sobom. Uskoro cela Nenadova varoš saznaje za ujaka pa svi smišljaju način kako bi se okoristili o bogatog sugrađanina, uključujući i lokalnog mafijaša Guštera, korumpiranog predsednika opštine, novopečenu bogatašicu Elizabetu i druge. Ono što niko od njih ne sluti jeste da je Gorčilo bankrotirao i da se u Srbiju vraća - bez dinara. Istovremeno, mladi opštinski službenik odlučuje da razotkrije predsednika i njegove mutne poslove, a drugi tok serije prati njegovu ljubavnu romansu s mladom sekretaricom Marinom.

Bela lađa (2006—2012)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Bela lađa predstavlja indirektan nastavak serijala filmova "Tesna koža", sa Milanom Gutovićem u glavnoj ulozi, ali Petrom Kraljom, umesto Nikole Simića u ulozi Dimitrija Pantića. Ova serija predstavlja najkompleksniji Pavićev projekat do danas, jer je snimana punih 6 godina i obuhvatila za ovog autora rekordnih 6 ciklusa. Njenu produkciju su karakterisali smrtni slučajevi pojedinih važnih glumaca (Milenka Zablaćanskog i Petra Kralja), te ne baš sasvim razjašnjeno povlačenje Milana Gutovića pre snimanja poslednjeg ciklusa, što je, kao i ostali slučajevi, uslovilo bitne izmene samog scenarija[1]. RTS je otpočeo sa emitovanjem 17. decembra 2006. godine[2], a prikazivanje je posle 6 serijala okončano jubilarnom devedesetom epizodom 1. aprila 2012.[3] Pored Radio-televizije Srbije, izvršnu produkciju potpisuje „Košutnjak film“, a kao i ranije projekte, seriju je režirao Mihailo Vukobratović. Za razliku od „Tesne kože“ u „Beloj lađi“, glavni akter nije Pantić, već Šojić. On je biznismen i predsednik Stranke zdravog razuma, koju finansira, Šojićev rođak po babi, Tihomir Stojković „Tika Špic“ (Predrag Smiljković). Njegov zamenik u stranci je Panjković (Dragan Vujić), a njegov večiti protivnik je Hadži-Zdravković (Predrag Ejdus), predsednik stranke „Demokratska renesansa“. Ulazi i u sumnjive poslove sa mafijom, mafijaškim bosom Ozrenom Soldatovićem (Dušan Golumbovski), i njegovom desnom rukom Alamunjom (Dejan Lutkić). Porodicu Pantić čine pored Dimitrija, žena Persida (Ljiljana Dragutinović), sinovi Marinko (Milenko Zablaćanski) i Blaško (Nenad Jezdić), i kćerka Mirjana (Mirjana Mina Lazarević). Marinko je razveden, dok je Mira pred ivicom razvoda jer se preselila da živi kod Pantića; Marinko iz braka ima dva sina, Filipa (Miloš Biković) i Miću, a Mira sa mužem Bogojem ima sina Kiću (kao što se može primetiti, imena pojedinih likova su promenjena u odnosu na filmski serijal). Pored likova iz „Tesne kože“, u „Beloj lađi“ se pojavljuju i pojedinci iz drugih Pavićevih serija: Ozren Soldatović ("Srećni ljudi"), Tihomir Stojković ("Porodično blago"), Baba Roska ("Porodično Blago"), Severin Kukić ("Tesna koža“ i „Bolji život"), sudija Ris ("Porodično blago"),...

Junaci našeg doba (2019—2021)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Junaci našeg doba je srpska televizijska serija iz 2019. godine , koja se realizuje u produkciji Radio-televizije Srbije, Košutnjak filma i Telekoma Srbije. Seriju režiraju Mihailo Vukobratović i Ivan Stefanović . Serija prikazuje kako se pripadnici tri različite generacije, najstarije, srednje i mlade snalaze u savremenom svetu, kao i njihove poglede na isti. Priča prati porodicu Čičanović, gde se kao glavni lik izdvaja Miroslav zvani "Čičko", čovek u zrelom dobu, osoba koja ne uživa ugled u porodici. Čičku se ukazala velika životna prilika, koja će biti njegov ogromni uspeh ili možda propast...

Ono naše što nekad bejaše (2007)[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

"Ono naše što nekad bejaše" je mini serija, za koju je Pavić napisao scenario po motivima pripovedaka Stevana Sremca. Snimana je u Beogradu, Pančevu, Zaklopači a najviše u Valjevu. Emitovana je 2007. godine na RTS-u. Radnja serije smeštena je na početak 20. veka, kada u jednu srbijansku varoš dolazi putujuće pozorište. Ovaj događaj izazvaće velike promene u životima stanovnika ove male varoši. Praktikant Ljubivoje, opčinjen glumom, pridružuje se pozorišnoj trupi ostavljajući Ikicu, devojku u koju je zaljubljen, da bi se posvetio drugoj ljubavi.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]