Tjencin

Koordinate: 39° 08′ 00″ S; 117° 11′ 00″ I / 39.133333° S; 117.183333° I / 39.133333; 117.183333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tjenđin
kin: 天津, Tiānjīn
Kolaž gradskih znamenitosti Tjenđina
Administrativni podaci
Država Kina
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.12.491.300
 — gustina1.047,93 st./km2
Aglomeracija (2009.)15.621.200
Geografske karakteristike
Koordinate39° 08′ 00″ S; 117° 11′ 00″ I / 39.133333° S; 117.183333° I / 39.133333; 117.183333
Površina11.920 km2
Tjenđin na karti Kine
Tjenđin
Tjenđin
Tjenđin na karti Kine
Poštanski broj300000 - 301900
Pozivni broj22
Registarska oznaka津A, B, C, D, F, G, H, J, K, L, M, N, Q, R
Veb-sajt
www.tj.gov.cn

Tjenđin[1] (kin: 天津, Tiānjīn - „carev gaz“) je treći najveći grad u Narodnoj Republici Kini posle Šangaja i Pekinga. Prema proceni iz 2009. u gradu je živelo 3.666.320 stanovnika.[2], a u širem području oko 11.760.000 (podaci iz 2008. godine). Nalazi se na severu Kine, 120 km jugoistočno od Pekinga i 50 km od Bohajskog mora. Kroz grad protiče reka Haj. Vodeća je luka u severnoj Kini i drugi po veličini industrijski grad u zemlji.[3] Bitni su i univerziteti, Tjenđin i Nankaj.

U pogledu gradskog stanovništva, Tjencin je sedmi po veličini grad u Kini. Po broju stanovnika u administrativnoj oblasti, Tjencin zauzima peto mesto u kontinentalnoj Kini.[4] Ograđeni grad Tjencin je izgrađen 1404. Kao ugovorna luka od 1860. godine, Tjencin je bio glavna morska luka i kapija za Peking. Tokom Bokserske pobune, grad je bio sedište Tjencinske privremene vlade. Pod dinastijom Ćing i Republikom Kinom, Tjencin je postao jedan od najvećih gradova u regionu.[5] U to vreme pod koncesijama su izgrađene brojne zgrade i vile u evropskom stilu, od kojih su mnoge danas dobro očuvane. Nakon osnivanja Narodne Republike Kine, Tjencin je doživeo depresiju zbog politike centralne vlade i zemljotresa u Tangšanu 1976. godine, ali se oporavio od 1990-ih.[6] Tjencin je klasifikovan kao najveći tip lučkog grada, megagrad velikih luka, zbog svoje velike urbane populacije i obima lučkog saobraćaja.[7]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Mapa sliva reke Haj
Satelitski snimak Tjenđina iz 2011.

Tjenđin je lociran duž zapadne obale Bohajskog zaliva, naspram provincija Šandung i Ljaoning preko vode, graniči se sa Pekingom 120 km (75 mi) na severozapadu, i izuzev istoka, okružen je sa svih strana Hebejom. Sa latitudom u opsegu od 38° 34' do 40° 15' N, i longitudom u opsegu od 116° 43' do 118° 04' E, ukupna površina je 11.860,63 km². Grad ima 153 km dugu obalu i 1.137,48 km dugu kopnenu granicu.[8] On leži na severnom kraju Velikog kineskog kanala, koji ga povezuje Žutom rekom i Jangcekjangom. Opština je uglavnom ravna i močvarna u blizini obale, a brdovita na krajnjem severu, gde Jan planine ulaze u severni Tjenđin. Najviša tačka opštine je Đuding vrh (九顶山) u okrugu Đi na severnoj granici sa Hebejom, na nadmorskoj visini od 1.078,5 m (3.538 ft).

Reka Jaj se formira unutar opštine Tjenđin na ušću reke Cija (子牙河), reke Dađing (大清河), reke Jungding, Severnog velikog kanala, i Južnog velikog kanala, a ušće u Tihi okean je isto tako unutar opštine, u Tangu distriktu. Glavni rezervoari su Bejdagang rezervoar na ekstremnom jugu (u Dagang oblasti) i Jućao rezervoar na ekstremnom severu u Đi okrugu.

Klima[uredi | uredi izvor]

Tjenđinu klimu pod uticajem monsuna sa četiri sezone, koja je tipična za istočnu Aziju (Kepenova klasifikacija klima BSk na granici sa Dwa), sa hladnim, vetrovitim, veoma suvim zimama što odražava uticaj ogromnog Sibirskog anticiklona, i toplim, vlažnim letima, usled monsuna. Proleće u gradu je suvo i vetrovito. Povremeno se javljaju peščane oluje koje duvaju sa Gobi pustinje, koje mogu da traju po nekoliko dana. Mesečna prosečna 24-časovna termperature je u opsegu od −34 °C (−29,2 °F) u januaru do 26,8 °C (80,2 °F) u julu, sa godišnjim proseko od 12,90 °C (55,2 °F). Sa mesečni prosekom moguće sunčanosti u opsegu od 48% u julu do 61% u oktobru, grad prima 2.522 sati jake sunčane svetlosti godišnje. Međutim usled niska godišnja ukupna količina padavina od 511 mm (20,1 in), skoro tri četvrtine čega se javlja u julu i avgustu, grad leđi u polusuvoj zoni, pri čemu su delovi opštine vlažno kontinentalni (Kopen BSk/Dwa, respektivno).[9]

Ekstermi temperatura su u opsegu od −229 °C (−380 °F) do 40,5 °C (105 °F).[10]

Klima Tjenđina (Dongli distrikt) (1991–2020 normale)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 14,3
(57,7)
20,8
(69,4)
30,5
(86,9)
33,1
(91,6)
40,5
(104,9)
40,6
(105,1)
40,5
(104,9)
37,4
(99,3)
34,9
(94,8)
30,8
(87,4)
23,1
(73,6)
14,4
(57,9)
40,6
(105,1)
Maksimum, °C (°F) 2,1
(35,8)
5,8
(42,4)
12,8
(55)
20,8
(69,4)
26,8
(80,2)
30,2
(86,4)
31,6
(88,9)
30,7
(87,3)
26,9
(80,4)
19,8
(67,6)
10,7
(51,3)
3,7
(38,7)
18,49
(65,28)
Prosek, °C (°F) −2,8
(27)
0,4
(32,7)
7,0
(44,6)
14,8
(58,6)
21,0
(69,8)
25,0
(77)
27,2
(81)
26,3
(79,3)
21,7
(71,1)
14,3
(57,7)
5,7
(42,3)
−0,9
(30,4)
13,31
(55,96)
Minimum, °C (°F) −6,5
(20,3)
−3,7
(25,3)
2,4
(36,3)
9,6
(49,3)
15,8
(60,4)
20,6
(69,1)
23,6
(74,5)
22,7
(72,9)
17,4
(63,3)
9,9
(49,8)
1,8
(35,2)
−4,3
(24,3)
9,11
(48,39)
Apsolutni minimum, °C (°F) −18,1
(−0,6)
−22,9
(−9,2)
−17,7
(0,1)
−2,8
(27)
4,5
(40,1)
10,1
(50,2)
16,2
(61,2)
13,7
(56,7)
6,2
(43,2)
−2,2
(28)
−11,7
(10,9)
−16,2
(2,8)
−22,9
(−9,2)
Količina padavina, mm (in) 2,6
(0,102)
6,0
(0,236)
6,1
(0,24)
22,8
(0,898)
37,7
(1,484)
78,0
(3,071)
141,2
(5,559)
122,3
(4,815)
54,8
(2,157)
32,8
(1,291)
13,5
(0,531)
3,1
(0,122)
520,9
(20,506)
Dani sa padavinama (≥ 0.1 mm) 1,3 2,3 2,5 4,5 6,2 9,0 11,1 9,8 6,4 4,8 3,0 2,0 62,9
Relativna vlažnost, % 54 54 49 48 53 64 73 75 67 62 60 56 59,6
Sunčani sati — mesečni prosek 167,6 175,9 227,7 243,8 267,8 233,9 202,2 203,3 212,3 199,8 165,2 160,9 2.460,4
Sunčano vreme — mesečni procenti 55 58 61 61 60 53 45 49 58 59 55 55 55,8
Izvor: China Meteorological Administration[11][12][13]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u gradu je 2009. živelo 3.666.320 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1990. 2000. 2009.
3.693.938[2] 3.771.900[2] 3.666.320[2]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pravopis srpskoga jezika (2010), str. 202, t.228. Radi se o izuzetku od pravila (po kojima bi bilo Tjenđin), tj. ustaljenoj transkripciji koju ne treba menjati.
  2. ^ a b v g „China: largest cities and towns and statistics of their population”. www.world-gazetteer.com. 17. 12. 2012. Arhivirano iz originala 27. 12. 2012. g. 
  3. ^ Enciklopedija Britanika, srpsko izdanje iz 2005. godine
  4. ^ 最新中国城市人口数量排名(根据2010年第六次人口普查). elivecity.cn. 2012. Arhivirano iz originala 3. 3. 2015. g. Pristupljeno 28. 5. 2014. 
  5. ^ . Tianjin People's Government. 2023-10-08 https://uclg-aspac.org/member/tianjin-municipal-peoples-government/. Pristupljeno 2023-10-08.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  6. ^ 河北人才被空吸 本地发展缓慢世界罕见. Sohu. 26. 2. 2006. Arhivirano iz originala 8. 8. 2014. g. Pristupljeno 20. 8. 2010. 
  7. ^ Roberts, Toby; Williams, Ian; Preston, John (2021). „The Southampton system: A new universal standard approach for port-city classification”. Maritime Policy & Management. 48 (4): 530—542. S2CID 225502755. doi:10.1080/03088839.2020.1802785Slobodan pristup. 
  8. ^ 天津地理位置、行政区划、人口民族概况 (na jeziku: kineski). Chinagate. 30. 11. 2007. Pristupljeno 17. 7. 2012. 
  9. ^ Peel, M. C. and Finlayson, B. L. and McMahon, T. A. (2007). "Updated world map of the Köppen-Geiger climate classification". Hydrol. Earth Syst. Sci. 11: 1633–1644.
  10. ^ „Extreme Temperatures Around the World”. Pristupljeno 28. 8. 2010. 
  11. ^ CMA台站气候标准值(1991-2020) (na jeziku: kineski). China Meteorological Administration. Pristupljeno 2023-04-11. 
  12. ^ 中国气象局 国家气象信息中心 (na jeziku: kineski). China Meteorological Administration. jun 2011. Arhivirano iz originala 10. 7. 2014. g. Pristupljeno 20. 11. 2010. 
  13. ^ „Index” 中国气象数据网 – WeatherBk Data. China Meteorological Administration. Arhivirano iz originala 5. 9. 2018. g. Pristupljeno 9. 11. 2018. 
  14. ^ Corfield, Justin (2013). „Sister Cities”. Historical Dictionary of Pyongyang. London: Anthem Press. str. 196. ISBN 978-0-85728-234-7. 
  15. ^ „International Exchange”. List of Affiliation Partners within Prefectures (na jeziku: engleski). Council of Local Authorities for International Relations (CLAIR). Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 21. 11. 2015. 
  16. ^ „Twinnings”. www.larnaka.org.cy (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. 04. 2017. g. Pristupljeno 7. 4. 2017. 
  17. ^ „jonkoping.se”. Arhivirano iz originala 22. 8. 2016. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Miscellaneous series, Issues 7-11. United States Department of Commerce, Bureau of Foreign and Domestic Commerce, 1912.
  • Walravens, Hartmut. "German Influence on the Press in China." - In: Newspapers in International Librarianship: Papers Presented by the Newspaper Section at IFLA General Conferences. Walter de Gruyter, January 1, 2003. ISBN 9783110962796.
  • Also available at() the website of the Queens Library - This version does not include the footnotes visible in the Walter de Gruyter version
  • Also available in Walravens, Hartmut and Edmund King. Newspapers in international librarianship: papers presented by the newspapers section at IFLA General Conferences. K.G. Saur, 2003. ISBN 9783598218378.
  • Mathieu Gotteland, Les forces de l'ordre japonaises à Tientsin, 1914-1940 : Un point de vue français, Éditions universitaires européennes, 2015.
  • O. D. Rasmussen (1925). Tientsin: An Illustrated Outline History. University of Michigan: Tientsin Press. OCLC 2594229. 
  • Donati, Sabina (jun 2016). „Italy's Informal Imperialism in Tianjin During the Liberal Epoch, 1902–1922”. The Historical Journal. 59 (2): 447—468. doi:10.1017/S0018246X15000461. 
  • Maurizio Marinelli, Giovanni Andornino, Italy's Encounter with Modern China: Imperial dreams, strategic ambitions, New York: Palgrave Macmillan, 2014.
  • Maurizio Marinelli, "The Triumph of the Uncanny: Italians and Italian Architecture in Tianjin", In Cultural Studies Review, Vol. 19, 2, 2013, 70-98.
  • Maurizio Marinelli, "The Genesis of the Italian Concession in Tianjin: A Combination of Wishful Thinking and Realpolitik". Journal of Modern Italian Studies, 15 (4), 2010: 536-556.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]