Pređi na sadržaj

Crkva Svetog Nikole u Kijevu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Nikole u Kijevu
Ruševine crkve
Opšte informacije
MestoKijevo (Klina)
OpštinaKlina
Vreme nastanka1550/1600.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture od izuzetnog značaja
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture

Crkva Svetog Nikole se nalazila u Kijevu, naselju u opštini Klina, na Kosovu i Metohiji. Podignuta je u periodu od 1550. do 1600. godine i pripadala je Eparhiji raško-prizrenske Srpske pravoslavne crkve. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Crkva u Kijevu je bila smeštena u prostranoj porti pokraj seoskog groblja. Uz jednobrodni hram sukcesivno su dozidani priprata i zvonik. Nevelika, podužno presvedena crkva svakako je podignuta u drugoj polovini 16. veka. Spolja polukružna apsida u enterijeru je rešena u vidu niše. Crkva nije oslikana. Priprata je prostrana, u osnovi pravougaona građevina nešto niža od crkve, poluobličasto zasvedena, osvetljena kroz uzani prozor sa juga i sa ulazom na zapadu. Živopis iz 1602/1603. godine obuhvatao je izabrane srpske svetitelje, svete ratnike i vrače u zoni stojećih figura, razvijenu kompoziciju Strašnog suda, deset scena iz ciklusa Hristovih stradanja i još toliko iz ciklusa Hristovih delatnosti i čuda kao i dekoraciju u temenu svoda.

Za ovaj opsežni program velika grupa seljana kao kolektivni ktitor nije uspela da pronađe talentovanog slikara, pa je raspričani živopis kijevske priprate nebrižljivog crteža i nevešte kompozicije. Ipak, izvesni retki ikonografski detalji osporavaju sud o samoukosti zografa. U 19. veku je pred pripratom dozidan stameni spratni zvonik. U crkvi je postojala značajna zbirka hronološki i stilski različitih ikona.

Izgled crkve 1999. godine

Razaranje crkve 1999. godine[uredi | uredi izvor]

Albanski ekstremisti su crkvu minirali u julu 1999. godine nakon dolaska italijanskih snaga KFOR-a. Crkva je srušena do temelja a na groblju su srušeni krstovi i spomenici.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.