Pređi na sadržaj

Crkva brvnara u Sevojnu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva brvnara u Sevojnu
Crkva brvnara u Sevojnu
Opšte informacije
MestoSevojno
OpštinaUžice
Država Srbija
Vreme nastanka1773/2012.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Obnovnjena crkva

Crkva brvnara u Sevojnu udaljena je od centra mesta oko jedan kilometar, uz potok koji vodi ka Trešnjici. Predstavljala jenepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture, postojala je do 1996. godine, kada je izgorela do temelja. Na njenom mestu podignuta je nova crkva po originalnim crtežima i od istog materijala. U crkvu su vraćene ikone koje su sačuvane posle požara.[1]

Stara crkva[uredi | uredi izvor]

Stara crkva je u jednom periodu bila i užička parohijska crkva, jer je u crkvi u Užicu bilo zabranjeno bogosluženje. Maksim Evgenijević, trgovac, rodom iz Užica, u svom životopisu iz 1877. godine kaze da je njegov otac sa narodom napravio put od Užica do Sevojna, koji se zvao „varoški” put. Za samo sat hoda stizalo se do zaseoka Crkvine i do crkve.

Crkva, jednostavne arhitekture, zajedno sa oltarom, bila je dugačka 11 m i široka 5,6 m, postavljena na kamene tesanike. Unutrašnjost crkve je podeljena na oltar i naos.

Zna se da su je Turci dva puta palili i da je poslednji put obnavljana 1773. godine, koja se uzima kao godina podizanja, iako Dragiša Lapčević pominje ovu crkvu brvnaru i 1688. godinu kao vreme njenog podizanja. Poznati zograf Simeon Lazović oslikao je ovu crkvu 1772. i 1779. godine, carske dveri i tri ikone. U crkvi je sačuvan i jedan antimins, ispisan grčkim slovima i ubeleženom 1772. godinom.

Današnja crkva[uredi | uredi izvor]

Današnja crkva podignuta je 2012. godine, po projektu obnove iz 2000. godine. Temelje je osveštao episkop žički Hrizostom 2. aprila, kada je i počela izgradnja.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvone zvona Crkve brvnare u Sevojnu”. Radio Luna. 9. 9. 2012. Pristupljeno 21. 1. 2017. [mrtva veza]
  2. ^ „Položen kamen temeljac crkve brvnare u Sevojnu”. Kurir. 2. 4. 2012. Pristupljeno 21. 1. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]