Čečava
Čečava | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Teslić |
Stanovništvo | |
— 2013. | 1.585 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 41′ 06″ S; 17° 44′ 08″ I / 44.684946° S; 17.735474° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Površina | 78 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 74274 |
Pozivni broj | 053 |
Veb-sajt | www |
Čečava je naseljeno mjesto u opštini Teslić, Republika Srpska, BiH. Prema preliminarnim podacima popisa stanovništva 2013. godine, u naselju je živjelo 1.585 stanovnika.
Položaj[uredi | uredi izvor]
Nalazi se u sjeveroistočnom dijelu opštine, 20 km od Teslića. Leži u slivu rijeke Mala Ukrina. Gravitira Doboju, Prnjavoru i Banjoj Luci. Prvi put se u istoriji pominje 1323. godine.
Čečava leži na sjevernim obroncima planine Javorova, koja je sa selima Osivicom i Gornjom Radnjom izdvaja od ostale teritorije opštine. Pokriva površinu od 78.070.597 m² (7.807 hektara). Graniči se sa selima: Gornji Vijačani i Kulaši (opština Prnjavor) na sjeverozapadu, Osredci, Ljeb i Stanari (opština Stanari) na sjeveroistoku, Rastuša, Ukrinica i Osivica (opština Teslić) na istoku, Gornji Ranković, i Pribinić (opština Teslić) na jugu i Šnjegotina Gornja (opština Teslić) na zapadu. Administrativni centar sela je u slivu potoka Čečavica u rijeku Mala Ukrina.
Naziv[uredi | uredi izvor]
U nazivu sela postoji korijen Praslovenska riječ „čečati“, koja znači škripati, brzo pisati. Zbog brojnih lokaliteta u Čečavi koji nose naziv „klanac“ vjeruje se da je selo tako i dobilo ime.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U prvoj polovini 14. vijeka Bosnom je vladao ban Stefan II Kotromanić. 1323. godine on šalje kneza Grgura Stipanića da mu od bugarskog kralja dovede zaručnicu, a po obavljenom zadatku, izdaje povelju kojom mu zbog te usluge poklanja pet sela iz Usore:
„ | Ja ban Stjepan po milosti Božijoj gospodin vsim zemljam bosanskim i solskim i usorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji, i gospodin brat moj Vladislav: Dajemo knezu Grguru Velikom Stipaniću milost svoju vam, od nas i viru i dušu dajemo vam prvo Čeč’vu, drugo Hr’stuš, treće Nenavišću Jakeš, četvrto Volović, peto Modrič. Tu mu dajemo za njegovu virnu službu tada, kada ga poslasmo prid našimi vlasteli po gospoju, po moju, caru bugarskomu. I u tom nam posluži pravo i virno (…). | ” |
To je prvo pominjanje Čečave u istorijskim dokumentima. O ovom događaju u čečavskom kraju se još uvijek prenose usmene priče. Čečavci vjeruju da je u povratku knez Grgur zaručnicu vodio preko Čečave i da su tu i odmarali. U zaseoku Plane, istočno od brda Grualj (543 mnv), nalazi se Kraljičino brdo za koje vjeruju da je mjesto na kome se povorka odmarala.
Sledeći bitniji događaj u istoriji Čečave je velika seoba Srba 1690. godine. Tom prilikom se i stanovništvo Čečave iselilo u današnju Slavoniju. Kod Slavonske Požege danas se nalaze srpska sela Čečavac i Čečavački Vučjak. Kod Broda, na desnoj obali rijeke Save postoje porodice sa prezimenom „Čečavac“.
O događajima iz istorije sela do početka 19. vijeka nema pisanih dokumenata. U periodu 1933—1940. godine sveštenik Stojan Stanković vodi Ljetopis parohije čečavske u kojem zapisuje i do tada usmeno prenošene podatke o događajima iz 19. vijeka. Ljetopis je nešto manje detaljno vođen i u periodu 1952—1975.
Spomenici[uredi | uredi izvor]
- Na mjestu Mramorje u Brđanima je nalazi se srednjovjekovna akropola od sedam sanduka.
- Na mjestu Kamenje u Stanojevićima nalazi se grupa od 27 stećaka.
- Kod Blagojevića kuća se nalazi srednjovjekovna nekropola od preostala tri stećka.
- U centru sela postoji „partizansko groblje“ (1962), spomenik žrtvama fašizma (1976), spomenik borcima otadžbinskog rata 1941—1945 i spomenik palim borcima „Otadžbinskog rata 1992—1995.“.[1]
- U centru sela su postavljene biste Živojina Preradovića i Mire Jotanović.
- Na osnovnoj školi u Gornjoj Čečavi se nalazila spomen ploča palim proleterima.
Infrastruktura[uredi | uredi izvor]
U Čečavi se nalazi Crkva Rođenja Presvete Bogorodice (osnovana 1865. godine),[2] devetogodišnja osnovna škola „Jevrem Stanković“ [3] (osnovana 1882. godine), sa stambenom zgradom za školsko osoblje i područnim školama [4] u selima Ukrinica, Kiseljak i Rastuša (nedavno prestala sa radom), ambulanta, pošta — p.b. 74274, veterinarska stanica, diskoteka [5], nekoliko prodavnica, kafana i drugih uslužnih radnji.
Zbog svog razbijenog tipa, selo ima vrlo dugačku mrežu lokalnih puteva od kojih je samo manji dio asfaltiran. Pitanje javnog vodovoda nije riješeno i većina stanovništva snabdijeva se uglavnom iz manjih vodovodnih sistema sa lokalnih izvorišta.
Smještena je na putu koji povezuje Teslić sa Dobojem i Prnjavorom. U vrijeme rata u BiH to je bio jedini put iz Teslića prema Doboju i dalje prema Srbiji.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Nacionalnost[6] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 2.503 | 2.919 | 2.794 | 3.051 |
Hrvati | 36 | 41 | 33 | 56 |
Crnogorci | 7 | 2 | 1 | |
Jugosloveni | 54 | 78 | 15 | 1 |
Muslimani | 1 | 1 | 2 | |
Slovenci | 2 | |||
ostali i nepoznato | 22 | 12 | 17 | 2 |
Ukupno | 2.616 | 3.058 | 2.865 | 3.111 |
Porast broja stanovnika prema dostupnim podacima:
Godina | Broj stanovnika |
1865. | 1.200 |
1901. | 1.479 |
1933. | 2.129 |
1991. | 2.616 |
Demografija[6] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1961. | 3.111 | |
1971. | 2.865 | |
1981. | 3.058 | |
1991. | 2.616 | |
2013. | 1.585 |
Bitniji zaseoci Čečave su: Stupe, Brđani, Gaj, Lokva, Petkovići, Plane, Potočani, Prodanovići, Rečani/Riječani, Savkovići, Stanojevići i Šušnjarani.
Prezimena porodica iz Čečave su: Bjegojević, Vaselić, Vasiljević, Vasić, Vidović, Vukašinović, Vučić, Gajić, Gačić, Gojković, Goričanac, Dević, Dujić, Dujaković, Đekić, Đukanović, Đukić, Jotanović, Ignjić, Ilić, Kovačević, Krunić, Kršić, Lazić, Lukić, Majstorović, Malić, Mikanović, Milašinović, Miletić, Miljić, Mitrović, Pepić, Petković, Petrović, Perić, Prodanović, Prodić, Savić, Savković, Simeunić, Simeunčević, Stanković, Stanojević, Suvajac, Tešić, Tomić, Cvijić.
Krsna slava sela („masla“) je Spasovdan.
Znameniti Čečavci[uredi | uredi izvor]
- Jevrem Stanković (1855—1916), sveštenik
- Veselin Stanković (1932—2016), generalni direktor rafinerije nafte u Novom Sadu,
- Pahomije Gačić (1952), episkop vranjski,
- Prof. Dr. Milovan Perić (1957), naučnik i stručnjak s međunarodnom reputacijom[7]
- Branko Perić (1954), sudija Suda Bosne i Hercegovine,[8]
- Slavko Tomić-Vrebac (1919—?), Četnički vojvoda u Ravnogorskom pokretu
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kapi zavičaja: Čečava”. Radio-televizija Republike Srpske. 30. 3. 2009. Pristupljeno 10. 11. 2012.
- ^ „Radovan Pilipović: Čečava — Mala Srbija u Bosni (SPC, 18. septembar 2015)”. Arhivirano iz originala 20. 09. 2015. g. Pristupljeno 19. 09. 2015.
- ^ „OŠ „Jevrem Stanković"”. Jevremstankovic.info. 24. 5. 2010. Arhivirano iz originala 3. 6. 2013. g. Pristupljeno 2. 3. 2013.
- ^ „područne škole”. Jevremstankovic.info. Arhivirano iz originala 19. 9. 2013. g. Pristupljeno 2. 3. 2013.
- ^ „Diskoteka Boki”. Diskoteka-boki.com. 24. 1. 2012. Pristupljeno 2. 3. 2013.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
- ^ „Priča o profesoru Milovanu Periću”. dijaspora.mhrr.gov.ba. 16. 12. 2020. Pristupljeno 7. 1. 2021.
- ^ „Branko Perić”. Hjpc.ba. 3. 2. 2013. Arhivirano iz originala 26. 2. 2007. g. Pristupljeno 2. 3. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Branko Perić: Čečava, selo u Republici Srpskoj.
- Petar Bogunović: Iz usorskog kraja i okoline [1937], reprint 2000, Prosvjeta.
- Advan Hozić: Teslić u NOB, 1985, SO Teslić.
- Petar Skok: Etimološki rečnik srpskoga ili hrvatskoga jezika.