Šalgotarjan
| Šalgotarjan mađ. Salgótarján | |
|---|---|
Pogled iz vazduha na Šalgotarjan | |
| Administrativni podaci | |
| Država | |
| Region | Severna Mađarska regija |
| Županija | Nograd |
| Srez | Šalgotarjan |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — | 43.169 |
| — gustina | 419,28 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 48° 05′ 07″ S; 19° 47′ 13″ I / 48.08531° S; 19.78689° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 102,96 km2 |
| Poštanski broj | 3100 |
| Pozivni broj | 32 |
| Veb-sajt | |
| www | |
Šalgotarjan (mađ. Salgótarján) je grad i sedište Nograd županije u regiji Regija Severne Mađarske, veoma blizu mađarske granice sa Slovačkom (5 km).
Položaj
[uredi | uredi izvor]Šalgotarjan se nalazi u krajnje severnom delu današnje Mađarske, 75 km severoistočno od prestonice Budimpešte. Šalgotarjan je i najviše veće naselje u državi, pošto se nalazi u gorskom delu Mađarske, na 250 m nadmorske visine. Grad je brdovit i smešten je ispod šumovitih brda Čerhat planine, što ovom gradu daje jednu potpuno drugačiju sliku od uobičajenog mađarskog grada.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Naselje na mestu današnjeg grada je postojalo tokom srednjeg veka. U 13. veku ovde se pominje zamak i crkva. Međutim, po podacima tokom sledećih vekova deluje da je Šalgotarjan bio malo selo.
Nagli razvoj naselja desio se sredinom 19. veka kada je ovde otvoren rudnik uglja. Selo je brzo raslo i 1922. zvanično postaje grad, a 1950. godine i novo sedište Nograd županije. Tokom komunističkog razdoblja grad je brzo rastao i širio se.
Grad je 1994. konačno dobio zvanje velegrada kao sedište okruga, ali u ovo vreme došlo do zatvaranja rudnika uglja, a tim i ogromnu nezaposlenost, što i danas predstavlja veliku teškoću za grad. Kao zalog prošlih vremena u gradu postoji Muzej Rudarstva.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Po proceni iz 2017. u gradu je živelo 34.627 stanovnika.
| 1990. | 2001. | 2011. | 2017. |
|---|---|---|---|
| 47.822 | 45.645 | 37.262 | 34.627 |