Šarl IV
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Šarl IV Kapet | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. jun 1294. |
Mesto rođenja | Krej, Francuska |
Datum smrti | 1. februar 1328.33 god.) ( |
Mesto smrti | Vensen, Francuska |
Grob | Bazilika Sen Deni |
Porodica | |
Supružnik | Blanche of Burgundy, Marie of Luxembourg, Queen of France, Jeanne d'Évreux |
Potomstvo | Blanche of France, Duchess of Orléans |
Roditelji | Filip IV Huana I od Navare |
kralj Francuske | |
Period | 1322-1328 |
Prethodnik | Filip V (kralj Francuske) |
Naslednik | Filip VI Valoa |
kralj Navara | |
Period | 1322-1328 |
Prethodnik | Filip II |
Naslednik | Huana II od Navare |
Šarl IV, zvani Lepi (franc. Charles IV de France; 1294 — 1328) bio je kralj Francuske i Navare od 1322. do 1328. godine. Njegovom smrću dinastija Kapeta je prestala da postoji. Sukob oko francuskog prestola otvorio je put Stogodišnjem ratu.[1]
Bio je treći sin Filipa IV Lepog. Zbog porekla majke Huane I od Navare bio je i kralj Navare. Sa njegovom je smrću izumrla direktna linija Kapeta. Presto je pripao porodici Valoa, naslednicima Kapeta po sporednoj liniji
Seljački pokreti[uredi | uredi izvor]
Seljaci ustalasali u zapadnoj Flandriji 1323. godine. Taj ustanak, koji se dugo otegao, počeo je zbog preteranog poreskog opterećenja i uskoro izrastao u opšti pokret protiv feudalaca i crkve. Seljaci su počeli da odbijaju plaćanje desetka i da zahtevaju da se žito koje pripada manastirima podeli sirotinji. Pljačkali su i palili plemićke zamkove, ubijali feudalce koji bi im dopali šaka, pustošili opatije i crkve. Karakteristična crta ovog pokreta bila je i ta što su mu prišli i veliki gradovi kao Briž i Ipr — u početku samo gradska sirotinja, a zatim i vladajuće grupe u gradovima.
Državni staleži[uredi | uredi izvor]
Za vreme Filipa IV i njegovih sinova u Francuskoj se formira organ staleškog predstavništva — državni staleži. Taj se organ formirao postepeno: prethodio mu je kraljev feudalni savet, koji se sazivao u onim slučajevima kada se kralj nije odlučivao da donese neku važnu odluku bez saglasnosti uticajnih ličnosti u kraljevini — krupnih svetovnih i duhovnih feudalaca. Kraljev savet nije imao ni određene kompetencije ni određenog sastava.
Za vreme njegove vladavine državni staleži su se takođe više puta sastajali uglavnom da bi se dobila saglasnost staleža za kupljenje poreza. Na taj način, državni staleži počinju da ulaze u praksu državnog života Francuske.
Svaki od ta tri staleža predstavljao je neku vrstu zasebnog doma koji je rešavao svoje poslove odvojeno. Oni su se zajedno sastajali samo da izrade odgovor kralju, ali ni tu nisu bili obavezni da donesu zajedničko rešenje.
Međutim, od XIV veka staleži se sve više izdvajaju. Plemstvo obrazuje zatvoreni nasledni stalež, koji uživa niz privilegija, na prvom mestu oslobođenje od većine poreza, i svakovrsna počasna prava. Pristup u redove plemstva postaje vrlo težak. Na treći stalež, tj. na građane, plemići gledaju kao na niži stalež, stalež koji plaća poreze. Interesi plemstva, koje je živelo od feudalne rente i kome su trgovina i zanati bili strani, oštro su se kosili sa interesima gradske buržoazije. Više sveštenstvo takođe je popunjavano plemićima. Drugi momenat koji je slabio državne staleže bila je slaba povezanost između pojedinih oblasti Francuske, između pojedinih provincija kraljevskog domena. Pored državnih staleža kralj je sazivao provinciske staleže po pojedinim oblastima da se s njima dogovori o pitanju oporezivanja. Obično su sazivani zasebni staleži za sever i jug Francuske, staleži za langue d’oc i langue d’oil. Najzad, kralj je imao mogućnost da ne sazove sve staleže ujedno, već da pozove odvojeno plemstvo, sveštenstvo i građane. Podvojenost staleža i teritorijalna razbijenost Francuske objašnjavaju zašto državni staleži nisu postali politički moćan zakonodavni organ koji kontroliše kraljevsku vlast. Ali, državni staleži su činili pokušaje da prošire svoje kompetencije. Oni su obično spajali davanje svoje saglasnosti na poreze sa žalbama na svakovrsna ugnjetavanja kraljevskih činovnika, na poreski pritisak i sl. Još pod Filipom IV čuju se takve žalbe.
Sukob sa Engleskom i pomoć Izabeli Francuskoj[uredi | uredi izvor]
Tokom njegove vladavine izbija sukob sa Engleskom oko Akvitanije. Šarl IV Lepi je počeo graditi utvrđenje u Sen Sardosu u engleskom delu Akvitanije. Podstaknuti od Engleza lokalni veleposednici pale selo, što je bio povod za rat. U Sensardoskom ratu su Englezi potpuno poraženi. Šarlova sestra Izabela Francuska posreduje 1325. u nalaženju rešenja za spor. Posle posredovanja odbija da se vrati svom suprugu Edvardu II.
Šarl IV Lepi je pomogao 1326. i 1327. svoju sestru Izabelu Francusku protiv njenog supruga Edvarda II.
Tokom njegove vladavine povećani su porezi, uvodio je različite dažbine i proizvoljno je konfiskovao imanja svojih neprijatelja.
Problem nasledstva[uredi | uredi izvor]
Kao i njegova braća Šarl IV Lepi je umro bez muškog naslednika. Time se završava direktna linija Kapeta. Po Salijskom zakonu ćerka Šarla IV Lepog ne može biti naslednik. Žena mu je bila trudna u trenutku njegove smrti, tako da se postavlja regentstvo. Filip Valoa (Filip VI Valoa) postaje regent. Pošto je i to drugo dete bilo žensko Filip VI Valoa je postao kralj francuske. Međutim Edvard III je takođe polagao pravo na krunu što će biti povod francusko-engleskog sukobljavanja.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Luj VIII | ||||||||||||||||
8. Luj IX | ||||||||||||||||
17. Blanka od Kastilje | ||||||||||||||||
4. Filip III | ||||||||||||||||
18. Ramon Berengar IV od Provanse | ||||||||||||||||
9. Margareta od Provanse | ||||||||||||||||
19. Beatriče Savojska | ||||||||||||||||
2. Filip IV | ||||||||||||||||
20. Petar II Aragonski | ||||||||||||||||
10. Đaume I od Aragona | ||||||||||||||||
21. Marija od Monpeljea | ||||||||||||||||
5. Izabela Aragonska | ||||||||||||||||
22. Andrija II Arpadović | ||||||||||||||||
11. Jolanda od Ugarske | ||||||||||||||||
23. Jolanda od Kurtenea | ||||||||||||||||
1. Šarl IV | ||||||||||||||||
24. Teobald III od Šampanje | ||||||||||||||||
12. Teobald I od Navare | ||||||||||||||||
25. Blanka Navarska | ||||||||||||||||
6. Enrike I od Navare | ||||||||||||||||
26. Archambaud VIII of Bourbon | ||||||||||||||||
13. Margareta od Burbona, kraljica Navare | ||||||||||||||||
27. Guigone of Forez | ||||||||||||||||
3. Huana I od Navare | ||||||||||||||||
28. Luj VIII (= 16) | ||||||||||||||||
14. Robert I od Artoa | ||||||||||||||||
29. Blanka od Kastilje (= 17) | ||||||||||||||||
7. Blanš od Artoa | ||||||||||||||||
30. Henri II, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
15. Matilda od Brabanta | ||||||||||||||||
31. Marija od Hoenštaufena | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „CHARLES IV”. Tous les Rois de France (na jeziku: francuski). 13. 12. 2013. Pristupljeno 21. 1. 2022.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]