Pređi na sadržaj

Šumberak

Koordinate: 46° 04′ 59″ S; 18° 39′ 25″ I / 46.08308° S; 18.65706° I / 46.08308; 18.65706
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šumberak
mađ. Somberek
Srpska pravoslavna crkva u Šumberku
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionJužna prekodunavska regija
ŽupanijaBaranja
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 1.418
 — gustina45,13 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 04′ 59″ S; 18° 39′ 25″ I / 46.08308° S; 18.65706° I / 46.08308; 18.65706
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina31,42 km2
Šumberak na karti Mađarske
Šumberak
Šumberak
Šumberak na karti Mađarske
Poštanski broj7728
Pozivni broj69
Veb-sajt
www.somberek.hu

Šumberak[1] (mađ. Somberek, nem. Schomberg) je selo u Mađarskoj, u južnom delu države. Selo upravo pripada Mohačkom srezu Baranjske županije, sa sedištem u Pečuju.

Šumberak je važan kao jedno od 20-ak mesta u Mađarskoj sa postojećom srpskom manjinskom samoupravom. U selu postoji Srpska pravoslavna crkva.

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Naselje Šumberak nalazi u južnom delu Mađarske. Najbliži veći grad je Mohač.

Istorijski gledano, selo pripada mađarskom delu Baranje. Područje oko naselja je bregovito, približne nadmorske visine oko 130 m. Ono severozapadno prelazi u planinu Meček, dok se jugoistočno spušta do Dunava.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2013. godine Šumberak je imao 1.418 stanovnika. Poslednjih godina broj stanovnika opada[2].

Pretežno stanovništvo u naselju čine Mađari rimokatoličke veroispovesti, a manjine su Nemci (oko 29%) i Srbi.

Popis 1910.[uredi | uredi izvor]

Šumberak[3]
jezik vera

ukupno: 2.102

  Nemački 1.465 (69,69%)
  Srpski 493 (23,45%)
  Mađarski 108 (5,13%)
  Hrvatski 7 (0,33%)
  ostali 29 (1,37%)
<div style="border:solid transparent;position:absolute;width:100px;line-height:0;

ukupno: 2.102

  Rimokatol. 1.560 (74,21%)
  Pravoslavci 504 (23,97%)
  Jevreji 37 (1,76%)
  Kalvinisti 1 (0,04%)
  - (-%)

Istorija Srba u mestu[uredi | uredi izvor]

Srbi su u naselju prisutni još od srednjeg veka, ali je njihov broj posebno narastao posle Velike seobe. U Šumberku je opisana jedna tamošnja knjiga srbulja, "Služebnik" iz 1519. godine, štampana u Veneciji, kod Božidara Vukovića, trudom jeromonaha Pahomija.[4]

Sadašnja druga po redu crkva građena je krajem 18. veka. Prvo je podignuta crkvena lađa, a 1793. godine prizidan toranj. Ikonostas je rad nepoznatog ikonopisca iz sredine 19. veka. Da li je to Teodor Milivojević živopisac koji se javlja 1808. godine kao prenumerant u mestu?[5] Crkva je posvećena Sv. Georgiju i 1905. godine je u lošem stanju.[6] Crkvena porta je zagrađena i uređena, postoji i srpsko pravoslavno groblje. Parohijsko zvanje je iz 18. veka. Matice krštenih su iz 1776. godine, a ostale iz 1777. godine. U mestu se srpska crkvena opština početkom 20. veka. Parohija je šeste platežne klase, postoji parohijski dom, a parohijska sesija iznosi 11 kj. zemlje. Parohijska filijala je do 1905. godine Racgarčin.[7]

Pominje se 1735. godine pop Mojsej iz Šumberka, koji je ispovedao parohijane tokom Uskršnjeg posta. Tada je pod njegov epitrahilj pognulo glavu 197 pravoslavnih duša. Pominju se u "Protokolu ispovedajušćih" sledeća prezimena Srba domaćina: Dračinić, Čaloš, Lukić, Čavić, Mihatov, Eremić, Tadić, Ilijić, Nikolić, Bošnjak, Almaščev, Apatinski, Zakšin, Šašlija, Šimunović, Milošević, Pilas, Zundanov, Mirkov, Sujić, Ranković, Borjatlija, Markov, Radujkov, Mandić, Mišlenov, Zavišić, Osešan, Litobac, Milan i Belić. Zabeležene su i neke titule ili zanimanja uz lična imena: knez, kožoder, adnađ (poručnik), svirac, bačvanin, dijak (đak).

Bilo je 1796. godine u Šumberku popisano 765 pravoslavnih Srba, a 1890. godine 547, što pokazuje veliku depopulaciju, od 218 žitelja.[8] Godine 1885. Šumberak je sa parohijskom filijalom Garčinom u sklopu Mohačkog izbornog sreza. Zapisano je tada u Šumberku 806 duša, a u filijali još 122.[9]

U prvoj polovini 19. veka u Šumberku se javljaju kao prenumeranti jedne knjige pismeni stanovnici: pop Miloš Komadinović paroh (1808-1822), njegova porodica - žena i dvojica mlađih sinova, Aleksandar i Jovan, zatim trgovac Jakov Fekete i mesni učitelj Atanasij Komadinović. Zapisan je 1826. godine kao administrator tamošnje parohije pop Adam Gojković.[10] Jerej Petar Mirković rodom iz Sentandreje, bio je paroh i katiheta u Šumberku 1864—1883. godine.[11]

Po državnom šematizmu pravoslavnog klira u Ugarskoj, u "Zsombergu" (Šumberku) bila je 1846. godine pravoslavna parohija sa 821 pravoslavnom dušom. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano i crkvene matrikule se vode od 1793. godine. Postoji pravoslavni Svetođurđevski hram, pri kojem je paroh pop Adam Gojković. Tu pripada 1846. godine kao parohijska filijala Garčin, sa pravoslavnom crkvom Sv. arhanđela Mihajla.[12]

Još 1745. godine opština Šumberak je godišnje izdvajala po 12 f. za izdržavanje srpske škole.[13] Po državnom popisu 1846. godine je u Šumberku bilo 38 učenika, ali učitelj nije upisan. Godine 1836. završio je preparandiju u Somboru, učitelj Sava Gojković iz Šumberka, koji je posle bio paroh u Bremenu. Naimenovan je za mesnog učitelja 1866. godine Dobren Ličanin. Nakon dva razreda realke i Preparandije u Somboru, proglašen je osposobljenim za učitelja u osnovnoj seoskoj školi.[14] Završio je istu preparandiju 1882. godine učitelj Dragutin Janković iz Šumberka, sa dovoljnim uspehom. Učitelj šumberački St. Marković žalio se 1887. godine, na izrečen ukor i novčanu kaznu zbog počinjenih izgreda.[15] On je inače 1882. godine nezakonito doveden na tamošnju katedru, zbog čega je reagovala eparhijska školska vlast. Bio je 1890. godine objavljen stečaj za upražnjeno mesto učitelja na srpskoj veroispovednoj školi. Osnovna godišnja plata bila je 340 f. sa ostalim solidnim primanjima u naturi i novcu. Svetislav Lazin je objavio u "Školskom listu" 1892. godine lirski dopis o proslavi Sv. Save u Šumberku.[16] Bio je mesni učitelj maja 1897. godine S. Lastić. Postavljen je 1899. godine za učitelja u mestu Bogoljub Prnjavorović. Kada je prešao u Srpski Garčin 1903. godine, na njegovo mesto je postavljena učiteljica Sofija Maglić. Osnovna škola je narodna veroispovedna, a paroh je školski upravitelj. Učiteljica 1905. godine bila je Bojana Lalošević rodom iz Sombora, koja služi tek godinu dana. Redovnu nastavu prati 63 đaka, a u nedeljnu šklu ide 23 učenika starijeg uzrasta.[17] Godine 1907. u Šumberku u srpskoj veroispovednoj školi radi učiteljica Bojana Lalošević. Ona je zamenila kolegu Mladena Silaškog koji je umro.[18] Učitelj Vasilije Terzić radi 1910. godine u školi u Šumberku. U jesen 1912. godine počinje gradnja nove škole u Šumberku.

Godine 1905. Šumberak je mala opština u Mohačkom srezu. Tu živi 2134 stanovnika u 410 domova. Nemci dominiraju, a Srba ima duplo manje; njih 524 pravoslavne duše (ili 25%) sa 84 kuće. Od srpskih javnih zdanja tu su pravoslavna crkva i narodna škola. u naselju je samo poštanski ured. Crkvena skupština je redovna, pod predsedništvom Radoslava Šašlića. Paroh je pop Jovan Milić, rodom iz Bate, i tu se nalazi 11 godina. Bavio se ekonomijom i pčelarstvom.[7]

Posle Prvog svetskog rata i podele Baranje na dva dela — danas mađarski (severni, veći) i hrvatski (južni, manji), Šumberak se našao u sasvim drugačijem, nepovoljnijem položaju. Nova granica između Kraljevine Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, našla se blizu naselja. U sledećim godinama veći deo Srba (oko 400 duša) se iselio u srpske delove novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca[19].

Naše vreme[uredi | uredi izvor]

Početkom 21. veka u mestu je u centru srpska pravoslavna crkva posvećena Sv. Đorđu. Na zapadnoj strani su visoki toranj i drveni hor. Na južnom spoljašnjem zidu hrama su dva spomenika sa potpuno uništenim epitafima, a pripadaju verovatno preminulim sveštenicima. Srpsko pravoslavno groblje je neposredno pored južnog dela naselja, i spada u veća baranjska. Zapadna i severna strana su pod šumom, a ostali deo je uređen i kosi se. Najstariji spomenik je iz 1788. godine, a registrovano ih je ukupno 231. Podatke o starijem groblju na drugoj lokaciji ima porodica Perkatlić. Kod ulaza u groblje je mali cvetni vrt, a centralni grobljanski krst je grob porodice Ursić. Stariji centralni krst od peščara je polomljen.[20]

Godine 2010. u Šumberku je formirana mesna Srpska manjinska samouprava. Za njenog predsednika je izabrana Ljubica Perkatlić, starateljka srpskog pravoslavnog hrama. U mestu se nalazi uređena Srpska soba, sa eksponatima iz prošlosti Srba u mestu.[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ www.poreklo.rs/2014/04/14/optiranje-iseljavanje-srba-u-madjarskoj-1920-1931
  2. ^ Baranya (Hungary): County, Towns and Villages - Population Statistics in Maps and Charts
  3. ^ „Jezički i verski sastav stanovništva Kraljevine Ugarske po naseljima, Popis 1910. godine”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2018. g. Pristupljeno 21. 02. 2019. 
  4. ^ "Srpski letopis", Budim 1833. godine
  5. ^ Nikola Šimić: "Logika srbskago jezika", Budim 1808.
  6. ^ "Nin", specijalni dodatak Dinka Davidova, Beograd 1990. godine
  7. ^ a b Mata Kosovac, navedeno delo
  8. ^ "Srpski sion", Karlovci 1895. godine
  9. ^ "Zastava", Novi Sad 185. godine
  10. ^ "Serbski letopisi", Budim 1826. godine
  11. ^ "Srpski sion", Karlovci 1899. godine
  12. ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
  13. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1886. godine
  14. ^ "Školski list", Sombor 1866. godine
  15. ^ "Školski list", Sombor 1887. godine
  16. ^ "Školski list", Sombor 1892. godine
  17. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  18. ^ "Školski list", Sombor 1907. godine
  19. ^ Optiranje i iseljavanje Srba u Mađarskoj 1920-1931. - Poreklo
  20. ^ Srpski institut, internet baza podataka, Budimpešta
  21. ^ "Srpske narodne novine", Budimpešta 2010.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]